NEW YORK je u ljeto 1977. već bio grad na rubu živaca. Financijska kriza ostavila je duboke posljedice, kriminal je bio velik problem, a srpanjski nestanak struje završio je pljačkama i požarima. No postojao je još jedan razlog zbog kojeg su brojni Njujorčani s nelagodom gledali prema noći.

Negdje među milijunima stanovnika nalazio se čovjek koji je pucao na mlade ljude, često parove u automobilima. Nitko nije znao gdje će se ponovno pojaviti. Policija ga mjesecima nije mogla pronaći, novine su njegove poruke pretvarale u velike naslove, a grad je upoznao ime koje će ostati zapisano u američkoj kriminalističkoj povijesti: Son of Sam, odnosno Samov sin.

Sve je počelo godinu dana ranije

Prvi smrtonosni napad iz serije dogodio se 29. srpnja 1976. u Bronxu. Osamnaestogodišnja Donna Lauria sjedila je u automobilu s prijateljicom Jody Valenti kada im je prišao muškarac i zapucao iz revolvera kalibra .44. Lauria je poginula, a Valenti je ranjena.

Policija u tom trenutku nije znala da je počela potraga koja će trajati više od godinu dana.

Uslijedili su novi napadi u različitim dijelovima New Yorka. Među žrtvama često su bili mladi ljudi u parkiranim automobilima, a balistički dokazi postupno su povezali više pucnjava s istim oružjem.

Do ljeta 1977. grad je već znao da njegovim ulicama vreba ubojica kojeg policija ne uspijeva pronaći.

Pismo koje je stvorilo Samova sina

Nakon ubojstva Valentine Suriani i Alexandera Esaua u travnju 1977. policija je na mjestu zločina pronašla pismo upućeno policijskom kapetanu Josephu Borelliju. Autor se predstavio kao Son of Sam.

Kasnije je pismo poslao i Jimmyju Breslinu, poznatom kolumnistu njujorškog Daily Newsa.

Time je nepoznati napadač dobio ime i medijski identitet. Njegove poruke objavljivane su i analizirane, a potraga je prerasla u jednu od najpoznatijih policijskih operacija u povijesti New Yorka.

Strah se posebno osjećao među mladima koji su noću izlazili. Budući da je među žrtvama bilo više žena tamne kose, neke Njujorčanke mijenjale su frizuru ili bojile kosu. U tadašnjim novinskim izvještajima mladi su govorili kako roditeljima skrivaju da izlaze, kako ne žele dugo hodati do automobila i kako noću izbjegavaju ostajati u parkiranim vozilima.

Grad koji je već živio na rubu

Sve se to događalo u trenutku kada je New York prolazio kroz jedno od svojih težih razdoblja.

Grad je sredinom sedamdesetih prošao ozbiljnu financijsku krizu, a 13. srpnja 1977. gotovo cijeli New York ostao je bez struje. Nestanak električne energije trajao je oko 25 sati, a tijekom noći zabilježene su brojne pljačke, provale i požari.

Dok se grad pokušavao vratiti u normalu, potraga za Samovim sinom trajala je dalje.

Njegov posljednji napad dogodio se 31. srpnja 1977. u Brooklynu. Stacy Moskowitz i Robert Violante sjedili su u automobilu kada im je napadač prišao i zapucao.

Moskowitz je umrla od zadobivenih ozljeda. Violante je preživio, ali je izgubio lijevo oko i gotovo sav vid na desnom.

Upravo će taj napad dovesti policiju do čovjeka kojeg su mjesecima tražili.

Na kraju ga je odala parking-kazna

Jedan od ključnih tragova bio je gotovo banalan.

Svjedokinja je policiji rekla da je u blizini mjesta napada vidjela sumnjivog muškarca, ali i policajce koji su te večeri pisali kazne za nepropisno parkiranje. Istražitelji su pregledali izdane kazne i naišli na automobil registriran na Davida Berkowitza iz Yonkersa.

Istodobno je policija u Yonkersu već imala Berkowitzovo ime zbog njegovih sukoba i uznemiravanja susjeda.

Dvije istrage počele su se spajati.

Policija je 10. kolovoza 1977. dočekala Berkowitza ispred njegove kuće u Yonkersu. Uhićen je bez većeg otpora, a policija je pronašla revolver kalibra .44 koji ga je povezivao s napadima.

Potraga koja je više od godinu dana držala New York u neizvjesnosti bila je završena.

Priča o demonskom psu bila je laž

Nakon uhićenja Berkowitz je iznio priču koja će postati gotovo jednako poznata kao njegovi zločini.

Tvrdio je da ga je demonsko biće koje se očitovalo kroz psa njegova susjeda Sama Carra tjeralo na ubojstva. Uz Sama Carra veže se i nadimak Son of Sam.

No Berkowitz je kasnije priznao da je priča o demonskom psu bila izmišljena.

Tijekom godina davao je različita objašnjenja za svoje zločine i iznosio tvrdnje o navodnim pomagačima i okultnim skupinama. Te teorije desetljećima su hranile knjige i dokumentarce, ali nikada nisu potkrijepljene dokazima koji bi promijenili službenu sliku slučaja u kojem je Berkowitz osuđen kao počinitelj napada.

Po njemu je nazvan i zakon

Berkowitz je 1978. priznao krivnju za šest ubojstava i dobio šest uzastopnih kazni od 25 godina do doživotnog zatvora.

Njegov slučaj imao je i pravne posljedice. New York je još 1977. donio zakon koji je postao poznat kao Son of Sam law. Ideja je bila spriječiti kriminalce da zarade velike svote prodajući knjige, intervjue ili filmska prava o vlastitim zločinima dok njihove žrtve ne dobiju priliku tražiti odštetu.

Originalni zakon ipak nije preživio pravne izazove. Američki Vrhovni sud 1991. jednoglasno ga je proglasio protivnim Prvom amandmanu jer je posebno ograničavao prihode ostvarene određenom vrstom govora. New York je poslije donio drukčije propise kojima je nastojao zaštititi prava žrtava.

Ljeto 1977. ostalo je zapamćeno kao jedno od najmračnijih razdoblja novije povijesti New Yorka. Grad je istodobno prolazio kroz financijsku krizu, blackout i visoku razinu kriminala, dok je nepoznati ubojica stvarao osjećaj da se novi napad može dogoditi bilo gdje.

Zato priča o Samovu sinu nije samo priča o Davidu Berkowitzu. To je i priča o ljetu u kojem je jedan čovjek uspio izazvati strah u gradu od milijuna stanovnika.