KADA pomislimo na rakete u ratovanju, uglavnom zamišljamo moderno oružje koje se razvilo tijekom 20. stoljeća. Međutim, raketna tehnologija mnogo je starija, a jedan od zanimljivijih primjera njezine uporabe u europskoj vojnoj povijesti povezuje se s bitkom kod Hotina, koja se odigrala 11. studenoga 1673. godine.

Toga dana vojska Poljsko-Litavske Unije, predvođena Janom Sobieskim, porazila je osmanske snage na području današnje Ukrajine. U pojedinim povijesnim prikazima bitke spominje se i uporaba raketa razvijenih prema zamislima poljsko-litavskog vojnog inženjera Kazimierza Siemienowicza. Iako je taj detalj zanimljiv, treba naglasiti da je slabije dokumentiran od samog tijeka bitke.

Poljska se pokušavala oporaviti od teškog poraza

Početkom 1670-ih Poljsko-Litavska Unija našla se u ozbiljnim problemima. Osmansko Carstvo, koje je u to vrijeme još uvijek predstavljalo jednu od najvećih vojnih sila Europe, pokrenulo je 1672. uspješnu ofenzivu i osvojilo važna područja na jugoistoku države.

Poljsko-litavske vlasti bile su prisiljene pristati na nepovoljan mirovni sporazum u Bučaču, kojim su Osmanlijama prepustile Podoliju i prihvatile druge teške uvjete. Sporazum je izazvao veliko nezadovoljstvo, a poljski Sejm odbio ga je ratificirati.

Već sljedeće godine započele su pripreme za novi vojni pohod. Zapovjedništvo je preuzeo Jan Sobieski, iskusni vojskovođa koji će deset godina poslije postati jedan od najpoznatijih europskih vladara zahvaljujući pobjedi nad Osmanlijama kod Beča.

Njegov cilj 1673. bio je poraziti osmanske snage raspoređene oko Hotina, utvrđenoga grada na rijeci Dnjestar. Ondje se nalazila velika osmanska vojska pod zapovjedništvom Husein-paše.

Bitka u kojoj su hladnoća i iscrpljenost odigrale veliku ulogu

Sobieski je raspolagao vojskom od približno 30 tisuća ljudi, dok su osmanske snage bile usporedive veličine. Osmanlije su se utvrdile iza zemljanih bedema i obrambenih jaraka, oslanjajući se na topništvo i prednosti svojeg položaja.

Borbe su započele 10. studenoga, kada su poljsko-litavske snage pokušavale ispitati osmansku obranu. Prvi napadi nisu donijeli odlučujući uspjeh, ali su Sobieskom omogućili da bolje procijeni neprijateljske položaje.

Tijekom noći temperatura se spustila, a vojnike su pogodili hladnoća, vjetar i snijeg. Osmanske postrojbe bile su iscrpljene i loše pripremljene za takve vremenske uvjete.

Ujutro 11. studenoga Sobieski je naredio odlučujući napad. Poljsko-litavsko pješaštvo probilo je obrambene položaje, nakon čega je u osmanski logor prodrla i konjica.

Osmanska obrana postupno se raspala. Tijekom povlačenja prema Dnjestru nastao je kaos, a most preko rijeke srušio se pod pritiskom ljudi i konja. Velik broj osmanskih vojnika poginuo je, zarobljen je ili se utopio pokušavajući pobjeći.

Bila je to velika pobjeda Sobieskog, koja je promijenila tijek rata i obnovila poljsko-litavsko samopouzdanje.

Rakete koje su bile daleko ispred svojeg vremena

Posebno zanimljiv dio priče odnosi se na Kazimierza Siemienowicza, vojnog inženjera i stručnjaka za topništvo koji je još 1650. godine objavio djelo Artis Magnae Artilleriae pars prima, odnosno Veliko umijeće topništva, prvi dio.

U toj je knjizi opisao različite vrste raketa, načine njihove izrade i mogućnosti vojne uporabe. Među njegovim zamislima bile su i višestupanjske rakete, kod kojih se jedan pogonski stupanj aktivira nakon drugoga. Takvo načelo mnogo će kasnije postati iznimno važno u razvoju svemirskih letjelica.

Rakete iz 17. stoljeća nisu bile precizno oružje kakvo poznajemo danas. Pokretale su se izgaranjem barutne smjese, a njihov let bio je teško kontrolirati. Mogle su služiti za izazivanje požara, uznemiravanje protivničkih postrojbi i stvaranje pomutnje.

U popularnim povijesnim prikazima bitke kod Hotina navodi se da su Poljaci uspješno koristili rakete povezane sa Siemienowiczevim konstrukcijama. Ipak, detaljni opisi bitke uglavnom se usredotočuju na topništvo, pješaštvo i konjicu, pa nije moguće pouzdano utvrditi kakvu su ulogu rakete imale u pobjedi.

Važno je i da rakete nisu bile poljski izum. Različiti oblici raketnog oružja stoljećima su se koristili u Aziji, osobito u Kini. Siemienowiczeva važnost proizlazi iz sustavnog proučavanja i opisivanja takve tehnologije u europskom vojnom kontekstu.

Pobjeda koja je Sobieskom otvorila put do prijestolja

Pobjeda kod Hotina imala je velike političke posljedice. Samo dan prije odlučujuće bitke, 10. studenoga 1673., umro je poljski kralj Mihael Korybut Višnjovjecki.

Poljsko-Litavska Unija bila je izborna monarhija, što je značilo da je nakon kraljeve smrti trebalo izabrati njegova nasljednika. Sobieskijev vojni uspjeh znatno je ojačao njegov ugled među plemstvom, pa je u svibnju 1674. izabran za novog kralja, pod imenom Jan III. Sobieski.

Njegova najveća pobjeda tek je slijedila. Godine 1683. predvodio je savezničke snage koje su razbile osmansku opsadu Beča, čime je stekao trajno mjesto u europskoj povijesti.