Oklahoma postala 46. država SAD-a
DANA 16. studenoga 1907. godine Oklahoma je službeno postala 46. savezna država Sjedinjenih Američkih Država. Američki predsjednik Theodore Roosevelt toga je dana potpisao proglas kojim su dotadašnji Teritorij Oklahome i Indijanski teritorij ujedinjeni u novu saveznu državu. Bio je to završetak dugog procesa naseljavanja američkog Zapada, ali i jednog od najtežih razdoblja u povijesti američkih starosjedilaca.
Iako se osnivanje Oklahome često prikazuje kao još jedan korak u širenju Sjedinjenih Država, iza tog događaja krije se složena priča o prisilnim preseljenjima, oduzimanju zemlje i sukobu različitih naroda koji su na tom prostoru pokušavali izgraditi novi život.
Zemlja koja je trebala pripadati Indijancima
Početkom 19. stoljeća područje današnje Oklahome bilo je rijetko naseljeno europskim doseljenicima, a velik dio zemlje SAD je stekao kupnjom Louisiane od Francuske 1803. godine. Američka vlada postupno je počela koristiti taj prostor za preseljavanje indijanskih naroda s istoka zemlje.
Godine 1830. američki Kongres donio je Zakon o preseljenju Indijanaca, koji je otvorio put prisilnom protjerivanju brojnih starosjedilačkih zajednica s njihovih tradicionalnih područja.
Među narodima koji su morali napustiti svoje domove bili su Cherokee, Choctaw, Chickasaw, Muscogee (Creek) i Seminole. Njihovo preseljenje odvijalo se u iznimno teškim uvjetima, a tisuće ljudi umrle su od bolesti, gladi i iscrpljenosti.
Posebno je poznat Put suza (Trail of Tears), naziv koji je postao simbol prisilnog preseljenja američkih starosjedilaca. Mnogi su tijekom tog putovanja izgubili članove obitelji, imovinu i gotovo sve što su posjedovali.
Američka vlada obećavala je preseljenim narodima zemlju na kojoj će moći nastaviti živjeti i upravljati vlastitim zajednicama. Međutim, ta obećanja ubrzo su bila prekršena.
Utrka za zemljom koja je promijenila Oklahomu
U drugoj polovici 19. stoljeća sve je više američkih doseljenika tražilo pristup zemlji koja je bila rezervirana za indijanske narode. Pritisak na saveznu vladu rastao je, a postupno su se otvarala nova područja za naseljavanje.
Jedan od najspektakularnijih događaja odigrao se 22. travnja 1889. godine, kada je organizirana velika utrka za zemljištem, poznata kao Oklahoma Land Run.
Tisuće doseljenika okupile su se na granicama područja otvorenog za naseljavanje. Na dogovoreni znak krenuli su prema slobodnim parcelama, pokušavajući što prije zauzeti komad zemlje na kojem će izgraditi dom.
Neki su jahali konje, drugi su putovali u zaprežnim kolima, a bilo je i onih koji su trčali. U samo nekoliko sati nastala su nova naselja, a dotad slabo naseljena područja počela su se ubrzano mijenjati.
Ipak, zemlja koja se doseljenicima predstavljala kao slobodna bila je dio prostora na kojem su indijanski narodi prethodno imali različita zemljišna prava. Njezino otvaranje bilo je posljedica dugotrajnog procesa kojim je savezna vlada smanjivala teritorije pod starosjedilačkom kontrolom.
Godine 1890. službeno je uspostavljen Teritorij Oklahome, koji je postojao usporedno s Indijanskim teritorijem.
Indijanci su željeli vlastitu saveznu državu
Početkom 20. stoljeća postalo je jasno da će se politički status tih teritorija uskoro promijeniti. Međutim, nisu svi željeli isto. Predstavnici pet velikih indijanskih naroda pokušali su osnovati zasebnu saveznu državu pod nazivom Sequoyah, nazvanu po poznatom pripadniku naroda Cherokee koji je razvio njihov sustav pisanja.
Godine 1905. održana je ustavna konvencija, izrađen je prijedlog ustava i organizirano glasanje na kojem je ideja nove države dobila veliku podršku.
No američki Kongres nije prihvatio prijedlog. Umjesto stvaranja zasebne države pod snažnim utjecajem indijanskih naroda, prevladalo je rješenje prema kojem će se Indijanski teritorij i Teritorij Oklahome ujediniti u jednu saveznu državu.
Takva odluka označila je još jednu važnu prekretnicu u smanjivanju političke samostalnosti starosjedilačkih zajednica, iako njihovi narodi i danas imaju vlastite oblike plemenske samouprave.
Roosevelt je potpisao proglas 16. studenoga 1907.
Američki Kongres usvojio je 1906. zakon kojim je otvoren put osnivanju nove države. Nakon izrade ustava stanovnici dvaju teritorija 17. rujna 1907. glasali su o njegovu prihvaćanju i stvaranju Oklahome.
Prijedlog je dobio potrebnu podršku, a završni korak uslijedio je 16. studenoga 1907., kada je predsjednik Theodore Roosevelt potpisao proglas o primanju Oklahome u Sjedinjene Američke Države.
Prvi guverner nove države postao je Charles N. Haskell, a njezin prvi glavni grad bio je Guthrie. Godine 1910. prijestolnica je premještena u Oklahoma City, koji je tu ulogu zadržao do danas.
Zanimljivo je i podrijetlo samog imena Oklahoma. Ono dolazi iz jezika naroda Choctaw, od riječi okla, što znači narod ili ljudi, i humma, što znači crven. Ime se često prevodi kao "zemlja crvenih ljudi", iako doslovno znači "crveni ljudi".
Od indijanskog teritorija do države nafte i tornada
Tijekom 20. stoljeća Oklahoma se brzo razvijala, osobito zahvaljujući otkrićima nafte i prirodnog plina. Grad Tulsa postao je jedno od važnih središta američke naftne industrije, dok se Oklahoma City razvio u najveći grad savezne države.
Oklahoma je poznata i po ekstremnim vremenskim pojavama. Nalazi se u području Sjedinjenih Država koje se često naziva Alejom tornada, gdje se zbog sudara različitih zračnih masa stvaraju uvjeti za snažne oluje.
Ipak, njezina najvažnija povijesna posebnost ostaje snažna povezanost s američkim starosjedilačkim narodima. Oklahoma je i danas dom brojnim plemenskim nacijama, a njihova politička, kulturna i pravna uloga važan je dio identiteta države.