Foto: Index

ŽIVI samo tri minute dalje od glavnog zagrebačkog Trga, u Jurišićevoj 6, a nema vode niti struje. Anica Vincelj na toj je adresi od 1. studenog 1986. kada je kao zaposlenica JNA, koja je bila vlasnik zgrade, od njih dobila pravo na smještaj.

Tada se u zgradi nalazio hotel Goranin u kojem su bili smješteni zaposlenici tadašnje JNA koji su bili samci bez obitelji, a nakon što je rat počeo rat zgrada JNA pripala je MORH-u.

"Ja sam se 16.09.1991. odazvala pozivu predsjednika Franje Tuđmana i napustila JNA i stavila se na raspolaganje HV-u tako da sam sve do mirovine radila u MORH-u, a i dalje nastavila živjeti u Jurišićevoj. U studenom 1991. zgrada je pripala MORH-u i u kratkom vremenu u zgradu su smješteni prognanici, uglavnom iz Vukovara i okolice. Nedugo nakon njihovog naseljavanja zgradu je na korištenje dobila Udruga Hrvatski katolički zbor MI", rekla je Anica Vincelj za Index.

Tri godine bez vode i struje

Kaže kako su problemi nastali nakon odlaska prognanika i studenata jer su se nagomilali računi za vodu i struju pa su tako prije tri godine isključili i vodu i struju.

Od tad se kaže snalazi na razne načine. Kupila si je peć na drva, a vodu uglavnom nosi s Manduševca ili obližnjeg Zrinjevca.

"Živim u sobi i dijelu hodnika na 3. katu zgrade u Jurišićevoj bez vode i struje. Nezavidna situacija za današnje vrijeme kad struju i vodu podrazumijevamo kao normalnu životnu stvar. Od studenog ove godine sam u mirovini i ona će biti znatno manja, a samim tim i moja mogućnost da osiguram sama stan u Zagrebu pa sam prisiljena živjeti ovdje", rekla je Anica.

Dodaje kako po vodu ide s kolicima na koja stavi do nekoliko kanistera vode i potom je nosi na treći kat.

"Problem je što je zgrada napuštena pa u nju često dolaze narkomani koji mi znaju lupati na vrata pa obavezno imam suzavac. Jednom sam zatekla jednog kako se drogira i zaključala vrata od zgrade i pozvala policiju koja je došla i napala mene jer nisam smjela zaključati čovjeka, a kako bi im inače dokazala da je bio tu", pita se Anica.

Osim toga, provaljeno joj je nekoliko puta u sobu, a zadnju put su joj ukrali 100.000 kuna životne ušteđevine.

"Ukrali su mi životnu ušteđevinu"

"Te sam novce čuvala kod rođaka i onda sam našla neku vezu koja mi je obećala srediti da dobijem smještaj i tražili su me taj iznos i već mi je drugi dan provaljeno i novac ukraden. Kad sam zvala policiju rekli su mi da su mi kriva vrata sobe koja su preslaba i da nisam novac smjela tu držati, a nisu mi pomogli naći lopova", rekla je Anica Vincelj.

Ljudi kaže, ne mogu vjerovati kad čuju gdje i kako živi, a kad je zvala za dostavu drva, čovjek koji joj je dostavio, kad mu je rekla adresu nije vjerovao, mislio je da ga zafrkava.

"O svom problemu pisala sam i bivšoj predsjednici Vlade Jadranki Kosor i HDZ-u, koji su mi obećali pomoći, ali nisu. Bila sam i na kavi s predsjednicima Mesićem i Josipovićem koji su mi rekli da tu ne mogu ništa iako mi nije jasno jer je zgrada još uvijek, iako u povratu, u vlasništvu MORH-a, a oni su bili, odnosno Josipović još uvijek je vrhovni zapovjednik oružanih snaga", rekla je Vincelj.

Kaže kako je zgrada trenutno u postupku povrata Vladimiru Wurthu i njegovim nasljednicima, a spor se vodi od 1992. godine., a i dalje je u rukama Udruge Hrvatski katolički zbor (HKZ) "MI".

Hrvatski katolički zbor: Zatvorili smo zgradu zbog dugova

Kako je kaže, najveći dio života provela u Zagrebu nada se da bi mogla ostvariti pravo na stanu u Zagrebu, a dodaje da bi bila sretna i sa sobom od 20 kvadrata samo da ima vodu i struju.

Tajnik Udruge HKZ MI, Damir Bajs kaže pak kako je zgrada, koja nosi naziv "Dom A.Stepinca" trenutno u povratu vlasnicima, budući da je bila nacionalizirana te da njihova Udruga više nema veze s njom.

"Mi smo morali zatvoriti Dom nakon što su se nagomilali dugovi za vodu i struju od 300.000 kuna, a budući da se financiramo samo dobrovoljnim prilozima građana, nismo imali s čim platiti dug pa smo dali zatvoriti i vodu i struju tako da zgrada sad nije osposobljena za život u njoj", rekao je Bajs.