Foto: FAH

NAPETO i dramatično protječe danas u Limi završni dan UN-ove konferencije o klimi koja treba završiti dogovorom zemalja sudionica o smanjenju stakleničkih plinova u 2015. kako bi se izbjegla katastrofa na koju su upozorili glavni tajnik UN-a i šef diplomacije Sjedinjenih Država, zemlje koja je snažno kritizirana jer je otezala djelovati.

"Nemamo vremena za gubljenje", rekao je u četvrtak po mjesnom vremenu u Peruu glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon.

Skup u Limi u petak usuglašava završni tekst kojim se svaka zemlja treba obvezati smanjiti emisije stakleničkih plinova.

Antagonizam između razvijenih i zemalja u razvoju

Razgovori su, međutim, opterećeni već tradicionalnim podjelama između razvijenih država i zemalja u razvoju jer obje strane drže da bi oni drugi trebali učiniti više.

"Svaka zemlja, svaka nacija ima odgovornost učiniti svoj dio", rekao je u 30-minutnom dramatičnom govoru američki državni tajnik John Kerry koji je doputovao u munjevit posjet Limi.

SAD je borbu protiv promjene klime upisao u vrh prioriteta, uz bok borbi protiv terorizma, siromaštva i nuklearnog oružja, rekao je Kerry te kritizirao sumnjičavce koji tvrde da je opasnost prenapuhana.

Razvijeni žele da i zemlje u razvoju ponesu svoj dio odgovornosti i obvežu se jednako smanjiti emisije stakleničkih plinova. "Više od polovice emisija ispuštaju zemlje u razvoju. One moraju također djelovati", rekao je Kerry ne imenujući ih.

Kina, SAD, Europska unija te Indija najveći su svjetski emiteri stakleničkih plinova.

Nakon dva desetljeća pregovora o globalnom zatopljenju "još smo na putu koji vodi u tragediju", rekao je Kerry.

Pozvao je nacije da smanje korištenje fosilnih goriva i okrenu se obnovljivim izvorima, no neke siromašne nacije i udruge za zaštitu okoliša kritiziraju SAD pitajući se gdje je bio dosad, unatoč povijesnom dogovoru SAD-a i Kine postignutom prošli mjesec.

Američki veliki zaokret

U 2012. godini američke emisije bile su 4,3 posto iznad razine iz 1990. godine, koju je UN uzeo kao mjerilo, ističu kritičari.

"Svijet je umoran od slušanja retoričkih, praznih hvalisanja o američkom vodstvu dok se glečeri tope, požari pustoše, a ljudi umiru zbog klimatskih promjena", rekla je Karen Orenstein iz udruge Prijatelji zemlje (Friends of the Earth).

Drugi su hvalili Kerryjev govor, kao Yvo de Boer, bivši UN-ov glavni pregovarač o klimi koji ističe da je Kerry "prvi američki državni tajnik koji se za klimatske promjene ozbiljno zainteresirao".

Kritizirajući u Limi one koji sumnjaju da je čovjek najodgovorniji za promjene klime, Kerry je rekao da su čovjekovu odgovornost pokazale znanstvene studije i zapitao se retorički: "A što ako se pokaže da su skeptičari u krivu? Katastrofa".

No dok je Kerry u Limi držao svoj govor, u domovini su ga borci za zaštitu okoliša kritizirali pozivajući Washington da odustane od naftovoda Keystone kojim bi se kanadska sirova naftu dopremala do Teksasa, piše agencija Reuters.

Ako bi Kerry odobrio taj projekt, time bi pogazio vlastite riječi, ističu ekolozi.

Solidan ili pak razblažen sporazum

Razgovori u Limi trebaju završiti u petak, no izaslanici vjeruju da će se protegnuti na cijelu subotu zbog dubokih podjela. Odluka u Limi treba se donijeti konsenzuom kako bi se izbjegla mogućnost da se u Parizu krajem 2015. donese razblažen sporazum.

Ako se ne donesu zajednički propisi za više od 190 zemalja potpisnica UN-ove Konvencije o klimi, neće biti moguće procijeniti "doprinos" svake članice u provedbi obvezi da se porast temperature na Zemlji ograniči na 2 stupnja C.

Budući sporazum o klimi treba biti okvir za smanjenje emisija plinova s učinkom staklenika, a te emisije rastu svake godine i prema sadašnjem ritmu na Zemlji bi se do kraja stoljeća temperatura povećala od 4 do 5 stupnja C.

Takva perspektiva donijela bi niz tragedija, od ugroženosti brojnih populacija, nedovoljno hrane i pitke vode, preko povećanja naglih vremenskih nepogoda do bolesti, potapanja niskih otoka i obala.

Prije 30 godina razvijene zemlje imale su jasnu povijesnu odgovornost za emisije stakleničkih plinova, no od tada su im se kao onečišćivaći pridružile zemlje u razvoju pa su Kina i Indija danas prvi, odnosno četvrti najveći emiteri.