Foto: 123RF (Ilustracija)

JUČER JE u javnosti pozitivno odjeknula odluka trgovačkog lanca DM da s polica ukloni zubne paste Dentagard tvrtke Colgate jer je na tržište plasirala manje pakovanje po istoj cijeni. Međutim, prevare na policama trgovina su, piše Deutsche Welle, svakodnevica.

Ovaj trgovački lanac je ovim potezom osim ogromnog interesa javnosti sebi napravio odličnu reklamu prikazavši se kao zaštitnik interesa kupaca. Međutim, ovakvi slučajevi su iznimka. Slična praksa smanjivanja proizvoda (uz istu cijenu) događa se, kako piše spomenuti portal, i s kozmetičkim , a još češće prehrambenim proizvodima. Veliku zaslugu u tome ima jedna odluka EU iz 2009. kojom su ukinute smjernice o obaveznim količinama proizvoda što je onda proizvođačima dalo za pravo da za istu cijenu prodaju manje količine.

EU manja pakovanja pravda većim brojem samačkih domaćinstava

Dobar primjer toga je mlijeko koje se do 2009. godine u zemljama Europske unije moglo prodavati samo u pakovanjima od pola litre, tri četvrtine i cijele litre. Međutim, nakon 11. travnja 2009. takva "obavezna" pakovanja vrijede samo za vino i žestoka pića, a ostali svoje proizvode mogu pakirati kako god ih je volja.

Odluku o ukidanju obaveznih količina proizvoda EU je temeljila na činjenici da sve više ljudi živi u samačkim domaćinstvima pa takvima treba ponuditi manja pakovanja. Sa druge strane, ta je odluka kod mlijeka otvorila put velikim obiteljskim pakovanjima. Sada kada više ne postoji propis o obveznim količinama mlijeko se može prodavati u kakvim god proizvođač količinama želi, pod uvjetom da točna količina bude jasno označena na ambalaži. U slučaju manjih pakovanja ne bi bilo vjerojatno nikakvih problema da i cijena bude niža što je stvar "pristojnosti" proizvođača i trgovca.

Kupci se "varaju" gdje god stignu

Problem je, piše Deutsche Welle, što te pristojnosti najčešće nema. "Nova" pakovanja tako često nisu manja od starih pakovanja jer je proizvođačima u interesu da zauzmu što više mjesta na polici. Problem je u sadržaju jer, primjerice, broj keksa u kutiji ostane jednak ali svi keksi budu manji pa je i količina manja. A takva pakovanja ponekad ne samo da nisu jeftinija, nego su čak i skuplja jer sadrže neku "novu formulu", "novi recept" ili slično. Problem je što taj pojam "novo" nije dobro definiran u propisima pa to može biti bilo što, bez obzira koliko nebitno bilo.

Ova praksa prisutna je praktički kod svih vrsta proizvoda koje nalazimo u dućanu - od prehrambenih proizvoda pa do sredstava za čišćenje.

Prevare kod sastojaka su poseban problem. Sastojci su obično napisani sitnim, jedva čitljivim slovima, a tu se otvara mnoštvo načina za prevaru.

Primjerice, ako je nešto "prirodno" to ne treba imati veze s ničim što bi inače stavili u usta već to mogu biti nekakve alge ili čak neki proizvodi od kukaca koji su također prirodni.

Proučavanje ponašanja kupaca znanost je koja se proučava već desetljećima, a sve skupa se razvilo do te mjere da su šanse kupca da otkrije prevaru jednom kada uđe u trgovinu prilično male, zaključuje Deutsche Welle.