"NA KOJOJ to, Boga ti draga, „drugoj lokaciji“, na kojim se to „sastancima“ i s kojim „drugim ljudima“ Tihomir Orešković zajebava dok mu Karamarko i Petrov u hotelskoj sobi sastavljaju vladu? U Puerto Ricu, s Rickyjem Martinom, Livin' la vida loca?!", piše u svojoj kolumni za N1 Boris Dežulović.

Pokušajte zamisliti trenera koji bi prihvatio ponudu nekog seoskog bilmeza i došao u najgori klub u ligi, pa veselo pristao voditi momčad koju nije sastavljao, znajući da neće imati baš nikakav utjecaj ni na sastav prve jedanaestorice, ni na slaganje rezervne klupe, ni na pojačanja koja će klub dovoditi, ni na njihove ugovore i plaće, ni na taktiku kojom će ekipa igrati, ni na uopće išta u klubu, koji bi dakle posljednji klub na tablici pristao voditi pod dva uvjeta: pod a) da se nimalo ne miješa u svoj posao, i pod b) da za svaki neuspjeh, hm, „svoje“ momčadi osobno odgovara.

Bila bi moguća samo dva objašnjenja: tip je ili a) najveći idiot koji se ikad bavio tim poslom, ili je b) Hrvat.

Takvu situaciju vidjet ćete, naime, samo u Hrvatskoj, i vidjeli ste je već bezbroj puta: i vama su, jasno, odmah pali na pamet Dinamo i Hrvatski nogometni savez, gdje seoski bilmez Zdravko Mamić najprije sastavi momčad, a onda dovede trenera ili selektora. Čak, međutim, ni Mamić, Veliki meštar sviju hulja, ne može na takav posao – za trenera koji neće imati nikakav utjecaj ni na sastav momčadi, ni na rezervnu klupu, ni na pojačanja, ni na plaće, ni na taktiku, ni na uopće išta u klubu - dovesti, štajaznam, vrhunskog stručnjaka iz Njemačke.

I to pod dva uvjeta: pod a) da se nimalo ne miješa u svoj posao, i pod b) da za svaki neuspjeh, hm, „svoje“ momčadi osobno odgovara. Pardon, tri: da sve to zajedno radi pod c) za deset puta manje para nego što ga je zarađivao u Bundesligi.

Najveći idiot ili Hrvat?

Takav bi čovjek, naime, morao biti ili a) najveći Hrvat što se ikad bavio tim poslom, ili b) idiot. A Veliki meštar sviju hulja morao bi biti, jebiga, malo veći.

I vama je, jasno, odmah pala na pamet nova hrvatska Vlada.

Kad je dobro plaćeni i situirani stručnjak Tihomir Orešković – tako se, naime, zove taj lijep komad Hrvata – pristao biti mandatar vlade daleke neke male prekooceanske državice, pomislili biste da je ponuda stigla od nekog budućeg europskog tigra, Finske, Estonije ili, recimo, Islanda, ali ne: riječ je o bankrotiranoj seoskoj Hrvatskoj, osmoj najgoroj ekonomiji svijeta.

Kad je tako jedan dobro plaćeni i situirani stručnjak pristao biti mandatar vlade daleke jedne, bankrotirane seoske Hrvatske, pomislili biste da je to onda morala biti ponuda koja se ne odbija, milijunski neki ugovor plus milijunski bonusi, ali ne: on će to raditi za mjesečnu plaću od dva soma eura, barem pet ili deset puta manje nego što je zarađivao u bivšoj firmi.

Kad je pak dobro plaćeni i situirani stručnjak pristao biti mandatar vlade daleke, bankrotirane seoske Hrvatske za desetak puta manje novca nego što ga je zarađivao u bivšoj firmi, pomislili biste da ima barem potpuno odriješene ruke, ali ne: on je veselo pristao voditi Vladu koju neće sastaviti, bez apsolutno ikakvog utjecaja ni na sastav Vlade, ni na izbor vlastitih zamjenika i pomoćnika, ni na taktiku, ni na strategiju te vlade, niti na uopće išta u toj vladi.

Kad je, konačno, dobro plaćeni i situirani stručnjak pristao biti mandatar vlade daleke, bankrotirane seoske Hrvatske, za desetak puta manje novca nego što ga je zarađivao u bivšoj firmi i bez apsolutno ikakvog utjecaja na sastav Vlade, izbor vlastitih zamjenika i pomoćnika, taktiku, strategiju i uopće išta u toj vladi, pomislili biste barem da mu to rade vrhunski eksperti s barem tri Nobelove nagrade za ekonomiju, ali ne: i izbor ministara i strategiju Vlade sastavljaju mu jedan bivši policajac koji ne zna na prste brojati do pet, i jedan bivši sjemeništarac s potvrdom da laže, uredno potpisanom i ovjerenom kod javnog bilježnika.

I kad netko dobro plaćen i situiran veselo tako pristane biti mandatar vlade daleke, bankrotirane seoske Hrvatske, za desetak puta manje novca nego što ga je zarađivao u bivšoj firmi i bez ikakvog utjecaja na sastav Vlade, izbor vlastitih zamjenika i pomoćnika, taktiku, strategiju i uopće išta u toj vladi, prepustivši te stvari jednom bivšem policajcu koji ne zna brojati do pet i jednom bivšem sjemeništarcu s potvrdom da laže, pomislili biste da je riječ o fundamentalnom idiotu, ali ne: on je uspješni financijski menadžer jedne od najvećih svjetskih farmaceutskih korporacija.

Na kojoj to, Boga ti draga, drugoj lokaciji?

Svašta je, eto, do sad vidjela svjetska povijest parlamentarne demokracije, ali nisam siguran da je ikad vidjela prizor iz jučerašnjeg dnevnika Hrvatske televizije, u kojemu su Tomislav Karamarko i Božo Petrov nakon višesatnih pregovora u hotelu Sheraton svečano objavili kako će do kraja tjedna konačno biti poznat sastav Oreškovićeve Vlade, dok se sam Tihomir Orešković - čovjek čijim će se imenom ta vlada zvati i za čije će veličanstvene neuspjehe odgovarati - za to vrijeme nalazi, citiram, „na sastancima s nekim drugim ljudima na nekoj drugoj lokaciji“.

Na kojoj to, Boga ti draga, „drugoj lokaciji“, na kojim se to „sastancima“ i s kojim „drugim ljudima“ Tihomir Orešković zajebava dok mu Karamarko i Petrov u hotelskoj sobi sastavljaju vladu? U Puerto Ricu, s Rickyjem Martinom, Livin' la vida loca?!

Osim, naime, ukoliko u trenutku dok ovo pišem nije na nekoj nejavnoj lokaciji u pustinji Nevade, gdje na sastanku sa stručnjacima NASA-e prolazi ubrzanu obuku za upravljanje Space Shuttleom naoružanim s pedeset termonuklearnih bojevih glava, kojim će se do kraja tjedna zaletjeti u divovski asteroid što bi trebao udariti u Zemlju negdje oko Turopolja - u kojem slučaju mu se javno i ponizno ispričavam – sve što Tihomir Orešković na „sastancima“ s „drugim ljudima“ na „drugoj lokaciji“ radi dok mu Karamarko i Petrov traže ministra policije, što god bilo to što radi, u vrlo uskom značenjskom smislu spada u takozvano „čisto zajebavanje“.

Dva moguća scenarija

Pred Hrvatskom su tako samo dva moguća scenarija, i teško je reći koji je gori: ili je Tihomir Orešković idiot - što znači da će bankrotiranu državu zapravo voditi jedan golobradi sjemeništarac i jedan golomozgi policajac, kojima treba premijer idiot da ga isture kao živi zid, pa dogodine u ovo doba na Trgu svetog Marka objese kao Pedra - ili pak nije, što znači da će bankrotiranu državu zaista za deset puta manju plaću od dosadašnje samostalno voditi čovjek kojemu su vladu i strategiju sastavili jedan golobradi sjemeništarac i jedan golomozgi policajac.

Koji dakle za takav aranžman ima neki nama još nepoznat razlog, svakako bolji od onoga da je idiot, ili onoga još glupljeg, da želi – kako reče - pomoći Hrvatskoj. Zanemarimo li, naime, naše bogato iskustvo s dobrotvorima što nam požrtvovno i nesebično pomažu evo već dvadeset pet godina, ne preostaje pitanje gdje je požrtvovni i nesebični Orešković bio devedeset prve, nego gdje je bio onog dana kad su nam Karamarko i Petrov u Sheratonu sastavljali vladu.

Ukratko: ili svjetsku farmaceutsku industriju vode idioti, ili Hrvatsku vode Tomislav Karamarko i Božo Petrov, piše Dežulović za N1.