Foto: Index/M.P.Š.

SVAKI dan sa zagrebačkog Autobusnog kolodvora odlazi na desetak autobusa za Njemačku, a svi su redom puni. Lani smo nekoliko puta radili reportažu o egzodusu Hrvata, a sad smo provjerili odlaze li još uvijek. I da, situacija je nepromijenjena. Mladi, stari, oni srednjih godina, zapravo uopće se više ne gleda na godine jer svi odlaze. Ne samo mladi koji su tek završili školu ili fakultet. Odlaze i oni koji su u Hrvatskoj već 15 do 20 godina radili.

Tako smo zatekli nekoliko obitelji, iz kojih majka odlazi, a djeca ostaju u Hrvatskoj s očevima. Majke suznih očiju, kojima rastanak s djecom itekako teško pada, nisu bile raspoložene za izjave, a kasnije smo doznali kako su one te koje prvo odlaze raditi i izvidjeti situaciju kako bi potom povele i cijelu obitelj.

Bilo je i onih koji već godinama žive i rade vani. Jedna od njih je 30-godišnja Arijana iz Kutine. Njezina je priča itekako interesantna. Ona živi u Hong Kongu, njezin brat u Nizozemskoj, a sestra koju je došla ispratiti, posljednjih 6 godina živi u Francuskoj. Roditelji im pak i dalje žive u Kutini.

"Roditeljima je teško jer svi živimo vani, no nastojimo da je za svaki blagdan i praznike neko od nas u Hrvatskoj. S godinama su se već navikli, razumiju nas i znaju da vani imamo više mogućnosti i bolju priliku za uspjeh", započela nam je priču Arijana koja se ove godine iz Hong Konga gdje živi posljednje 2,5 godine planira vratiti u Europu. Najvjerojatnije će to biti Češka, gdje će njezin suprug podrijetlom Britanac dobiti premještaj s tvrtkom za koju radi.

Povratak u Europu, ali ne u Hrvatsku

Arijana je Hrvatsku napustila prije 12,5 godina. Tada je završila srednju medicinsku i nije mogla naći mjesto za stažiranje. Potom je upisala engleski na Filozofskom fakultetu i odlučila na 6 mjeseci otići u Englesku raditi kao dadilja. Međutim tih se 6 mjeseci produžilo pa je na kraju u Engleskoj provela čak 10 godina.

"Prvo me obitelj za koju sam radila molila da ostanem još pa onda još i ja sam ostajala. Potom sam upoznala dečka, svog sadašnjeg supruga. Prvo smo razmišljali da se vratimo u Hrvatsku, no radi jezika nam je bilo jednostavnije ostati u Engleskoj. Potom je prije 2,5 godine suprug dobio ponudu za posao pa smo se preselili u Hong Kong", kazala nam je Arijana koja je ondje i rodila djevojčicu koja danas ima godinu i pol.

Zbog obitelji s kojom je itekako bliska i povezana, ona i suprug se žele vratiti u Europu kako bi svi skupa bili bliže. Iako će i dalje živjeti svako na svom kraju Europe, barem će kaže, svi biti na istom kontinentu.

"Iako sad živimo u Hong Kongu i dalje nastojimo što češće dolaziti u Hrvatsku. Sad smo svi bili zajedno i došli smo ispratiti sestru koja se vraća u Francusku gdje radili posljednjih 6 godina. Posljednji od nas Hrvatsku je napustio moj brat prije dvije godine kad je otišao u Nizozemsku raditi na građevini. U Hrvatskoj nije mogao naći posao. Neko vrijeme je radio kao sezonac na moru, no ostatak godine nije imao posao. Sad je u Nizozemskoj gdje radi već dvije godine", završila je priču Arijana koja dodaje kako je vani puno lakše napredovati nego u Hrvatskoj. Smatra kako se i u Hrvatskoj može uspjeti, no za to je dodala je, potrebno puno više truda, pozitive i psihičkog rada, nego što je potrebno vani.

"U Hrvatskoj je sranje, svi preporučujem da odu van"

A dok je čekao bus za München, porazgovarali smo i s 33-godišnjim Varaždincem Mariom. On je "friško" zaposlen u Njemačkoj gdje je otišao prije 2,5 mjeseca i radi u jednoj tvornici autodijelova te je izuzetno zadovoljan.

"Dobro mi je, firma mi plaća smještaj i put, a ja plaćam samo hranu. Uz to za duplo manje rada zaradim dva puta više nego što sam u Hrvatskoj. Tvrtka mi je udaljena svega 1,5 kilometar od mjesta gdje stanujem i začas sam tamo s biciklom tako da nemam nekih troškova. S druge strane u Hrvatskoj sam radio osam godina na moru na građevini i to je bilo loše. Vani je sve uređeno, plaća se uredno staž, mirovinsko i sve što treba. Nije kao u Hrvatskoj da te ne prijave. Uostalom i svi moji prijatelji su otišli negdje u inozemstvo raditi pa bi preporučio svima da odu van jer je u Hrvatskoj sranje", kazao je Mario.

"Otišli smo radi financija i nismo požalili"

S nama je porazgovarala i Zagrepčanka Ivana. Ona je s dvije kćeri od kojih jedna ide u 2., a druga u 7. razred osnovne škole, čekala polazak autobusa za München gdje žive posljednjih pet mjeseci, a suprug joj ondje radi već godinu i pol.

"Prvo je suprug otišao raditi i sve izvidjeti, a prije pet mjeseci smo i mi preselile. Sad smo bile u Hrvatskoj na godišnjem odmoru i zvali su me iz Njemačke da mi ponude posao medicinske sestre u staračkom domu", započela je priču Ivana koja je i u Zagrebu radila kao medicinska sestra.

Odlukom o preseljenju u Njemačku itekako je zadovoljna, a i djevojčice su joj se, kaže, odlično uklopile u sredinu i brzo naučile jezik. Kao najveći problem pri preseljenju u Njemačku, navodi pronalazak stana.

"Premalo je stanova, a puno je ljudi pa stanodavci postavljaju određene uvjete koji se moraju zadovoljiti. Gledaju kakav imate ugovor na poslu, je li posao za stalno pa imate li djecu. Uglavnom, mi smo jako zadovoljni tamo. Glavni cilj preseljenja bile su nam financije. Velika je prednost što u Njemačkoj možeš raditi koliko želiš. Tamo možeš raditi primjerice 50, 60, 70 posto radnog vremena. I naravno puno radno vrijeme. Isto tako je dobro što možeš raditi i dodatni posao koji je uz glavni posao, neoporeziv. Također za glavni posao imaš pravo na plaćeni godišnji. Kako god jako smo zadovoljni, imamo puno više mogućnosti za bolju zaradu i napredak", zaključila je Ivana.

I dok u Hrvatskoj trenutno pljušte predizborna obećanja političara koji po običaju obećavaju brda i doline, stanovnici naše zemlje sve više pakiraju kofere i odlaze u potragu za boljom budućnošću preko granice.