Foto: YugoPapir

KIM WILDE bila je seks simbol osamdesetih, a mnogi i danas smatraju da je bila jedna od najseksipilnijih žena ikad.

U suradnji s YugoPapirom donosimo intervju s njom iz 1983. godine, koji je bio objavljen u časopicu Rock.

Travanj 1983.: Kim Wilde je doputovala u Cannes, krajem siječnja ove godine, kao najatraktivnija učesnica (u to vrijeme) tekućeg MIDEM-a (internacionalni sajam industrije ploča i muzičko izdavačkih djelatnosti) i poput svake prave zvijezde odmah (putem svojih predstavnika) dala do znanja da nikakvi kontakti sa izaslanicima medija nisu poželjni.

To je, naravno, bio problem, ali poslije 24-satne grozničave potjere, za čije opisivanje bi bilo potrebno mnogo više papira nego što trenutno imamo na raspolaganju, i uz obećanje (ludom radovanje) da će se Kim naći na naslovnoj strani jubilarnog Rocka, neumoljivi Balkanac našao se u garderobi zanosne Plavuše. Intervju je, pod brižnom prismotrom tate Martyja, mogao početi.

Vi, Wildeovi, ste, izgleda, veoma složna obitelj?

Da. Ja imam divne roditelje koji su mi oduvijek davali stabilnost. Ne samo sad, sa mojom slavom i svim tim... Kroz šta god da sam prolazila imala sam njihovu podršku. Znaš, nije baš lako biti kćerčuvenog oca (Marty Wilde je bio velika zvijezda pedesetih i šezdesetih godina - prim. aut.) ali rastući uz njega imala sam prilike shvatiti kako je ovo posao kao i svaki drugi i da ostanem uvijek sa obje noge čvrsto na zemlji.

Možda su ti već dosadila ta stalna pitanja o ocu?

Da je to samo zbog toga što je on nekada bio rock zvijezda verojatno bi mi dosadilo, ali činjenica je da je tata veoma značajan za moju karijeru. Koautor je muzike i strašno je koristan u studiju. Jednostavno ne bih uspjela da nije bilo njega.

Ipak glavni kompozitor je tvoj brat Ricky (Ricky Wilde, također nekada uspešan solo izvođač).

Da, moj uspjeh je krenuo onda kada je Ricky počeo pisati pjesme za mene. Ranije je tata pokušavao, ali to iz nekih razloga nije išlo. Pokušali smo sa nekoliko disko kuća još odavno jer ja sam očajnički željela ući u to... Ipak, tek sa Rickyjevim stvarima, valjda zato što je on mlađi i uz to moj brat, uspjela sam ostvariti pravi odnos. On me je zamolio da napravimo demo "Kids In America", odnijeli smo to Mickieju Mostu u RAK Records i... to je moja životna priča.

Njih dvojica sada zajedno rade na tvom materijalu?

Obično Ricky dođe sa idejom, a onda mu tata pomaže oko glazbe. Ja sam zasad van toga, ali to mi ne smeta jer mi se ono što rade stvarno sviđa. Voljela bih, ipak, da jednog dana budem uključena u komponiranje, no trenutno sam najviše zaokupljena izvođenjem pjesama uživo. Nedavno sam kupila vlastiti  stan i u njemu imam klavir i magnetofon, želim da tu vlada kreativna atmosfera.

Poslije objavljivanja albuma "Select" krenula si na turneju. Je li to tvoja prva direktna veza sa publikom?

Još kada sam imala šesnaest godina išla sam sa tatom na put i pjevala prateće vokale zajedno sa mamom. Ona je pjevala niži, a ja viši glas.

Znači tada je počela tvoja karijera?

Neee, čak i prije toga. Sa jedanaest godina pjevala sam pratnju na Rickyjevim hitovima. Uvijek sam mnogo vremena provodila po studijima, oni su mi kao druga kuća... Ali da se vratimo ovoj turneji - to je ipak nešto sasvim novo za mene, sva odgovornost je na mojim leđima. Divno se osjećam, uz to imam i fantastičan bend.

Kako je bilo večeras kada si pjevala na matrice, a bend svirao playback?

Imala sam u vidu da show snima televizija i da će to gledati mnogo više ljudi nego što ih ima u sali. Njima je trebalo pružiti dobar nastup, a ne možeš imati mnogo povjerenja u ton majstore na ovakvim mjestima, nikada nisi siguran da ćeš biti predstavljen onako kako želiš da te čuju. To je veliki rizik, a ja ne volim riskirati kada postoji način da se to eliminira.

Je li ti se život dosta promijenio pošto si postala tako popularna?

Očigledno. Ne mislim da sam se ja kao osoba promijenila, još uvijek se družim sa istim prijateljima, ali... Da. U ovoj situaciji čovek odraste nekako mnogo brže. Dobiješ samopouzdanje i postaješ ambiciozniji. Postaješ i kritičniji prema stvarima koje te okružuju, kritičniji na jedan dobar, konstruktivan način. Uglavnom mi je uspijeh donio dosta pozitivnog; nema ničeg zbog čega bih se kajala.

Šta misliš o tome što te smatraju seks simbolom osamdesetih?

O tome zaista uopće ne razmišljam. Ne ignoriram to, ali se i ne opterećujem. Ovo su moje ruke, moje tijelo, ono je tu... razumiješ šta hoću reći? Nema se tu što razmišljati. Ne želim se izmotavati, to je sve. U svakom slučaju, ako nemaš dobru ploču, ona se neće prodavati bez obzira na tvoj izgled. Postoji mišljenje da ja prodajem dosta ploča zato što sam seks simbol. S tim se stvarno ne slažem - ljudi su kupovali ploče dueta Dollar i pre nego što je postala moda voljeti Therezu Bazar. Nisam cinična; lijepo je bilo vidjeti se na naslovnoj strani magazina Face - ali da sam to shvatila suviše ozbiljno bilo bi svršeno sa mnom.

Poželiš li ponekad da možeš izaći na ulicu i da te nitko ne prepozna?

Anonimnost samo za trenutak? Ne. Zaista ne. Ja imam anonimnost kad god to zaželim. Uopće nije toliko teško biti anoniman. U gužvi na ulici, u Oxford Streetu... u bilo kojoj ulici, većina ljudi uopće ne gledaju jedni u druge... Ako stavim šešir i tako pokrijem svoju kosu po kojoj me u stvari i prepoznaju, ili ako obučem suknju umjesto traperica, nitko me neće ni primijetiti. Sve zajedno, to mi i ne predstavlja nikakav pritisak jer ja i tako ne volim šetati gradom ili ići u kupovinu... Nimalo ne uživam u noćnim klubovima, izlascima na ta mjesta, uopće društvene kontakte takve vrste... Više volim intimnije situacije. Kada ne radim posjećujem se sa prijateljima ili kod kuće slušam glazu.

Kakvu glazbu slušaš?

Sve i svašta, zaista. Pokušavam ući u najrazličitije vrste muzike... Stvari koje se ne čuju često na radiju... Uživam i u hitovima, ali volim otkrivati drugačije stvari. Dosta slušam soul, rock...

Čuo sam da voliš Joni Mitchell?

Nemam nikakve posebne miljenike. Mislim, ja volim Joni Mitchell, ali ima još mnogo talentiranih ljudi... Ne znam... Ne mislim da je dobro imati posebne favorite u bilo čemu. To ograničava ličnost... Osim omiljeni čovjek koji ti postaje suprug (smijeh). Razumiješ što mislim? Ne volim takve isključivosti kao: "Ja volim Joni Mitchell!" i tu je kraj priče. A mnogi ljudi to rade, stalno čuješ te fraze: "Ja mrzim punk" ili "Ja ne volim jazz", "Dosadan mi je reggae"... stvarno glupo.

Ja mislim kad neko kaže da voli isključivo jednu vrstu glazbe, to nije razumijevanje ni tog stila već jednostavno obožavanje sebe u određenom imidžu.

Da. (Ljepotica se slagala uz osmijeh dok sam ja obrazlagao svoje teorije. Moj prokleti, beskrajno dugački, neumorni jezik! Kim Wilde neodoljivo inspirira čovjeka da se pravi pametan.)

Kakav je tvoj odnos prema umjetnosti?

Zanimaju me sve vrste umjetnosti... Uživam u poeziji, pišem i sama, sviram klavir... plešem, volim plesati. Veoma sam vezana za umjetnost, uostalom pohađala sam umjetničku školu (Art College) i imala odlične ocjene. Škola mi je uvijek lako išla za razliku od Rickyja. On je zbog toga i ostavio pjevačku karijeru, mada ima sjajan glas. Ja još uvijek mislim da je njegova verzija "Kids In America" bila bolja od moje.

Bili ste sigurni da će "Kids In America" postati hit?

Kada Mickie Most kaže za nešto da je siguran hit onda se teško dešava suprotno. (Sjećam se, kada sam prvi put gledao taj video spot bilo je više nego jasno da se radi o sigurnom poslu. Čovjek jednostavno nije mogao znati čemu prije da se divi: izvanrednoj kompoziciji, besprijekornoj vizualizaciji ili senzualnosti pjevačice. Sada, dok sjedim svega nekoliko desetina centimetara daleko od Prelijepe zaboravljam i pjesmu i video, očajnički pokušajući da me pogled tih ogromnih očiju sasvim ne zbuni.)

Prvi singl pa pun pogodak - to mora da je stvorilo određeni pritisak?

Svakako. Moram da priznam da sam bila pomalo zabrinuta sve dok nismo napravili "Chequered Love". Tata i Ricky su napisali dosta pjesama, ali nismo imali pravi singl. Onda, iznenada imali smo "Chequered Love" i sve je bilo OK.

Misliš li da je devojkama teže u show businessu?

Vjerojatno je tako. Većini djevojaka nije baš lako da prođu u poslu i to se na žalost kad-tad odrazi na njihovu karijeru, ali kada neko odraste u atmosferi u kakvoj sam ja rasla, mnoge brige su sređene u startu.

Jesi li se ikada osetila izmanipuliranom?

Pa... Ne stvarno. Možda sam naivna, ali ne vjerujem da ikoga mogu kao na uzici voditi do studija, onda kod frizera pa na mondenska sastajališta. Neke tako osobne stvari kao što je, recimo, izgled nikada ne prepuštam nekom drugom, ma kakav stručnjak da je u pitanju. Sa druge strane ima stvari u mojoj karijeri koje bi se drugačije odvijale da sam sama odlučivala, na primjer turneja. Željela sam mnogo ranije krenuti na live svirke, ali uvijek su mi umjesto toga organizirali dosadna promo putovanja na kojima sam samo davala intervjue, potpisivala ploče u radnjama. Kad god sam htjela inzistirati, Mickie Most bi nestao van zemlje, ali sada je sve u redu.

Sigurno si se upoznala s mnogim rock zvijezdama?

To su uglavnom veoma površni susreti u studijama, na TV snimanjima ili prilikama kao što je ova (intervju koji čitate otrgao ju je iz dugog i srdačnog razgovora sa pjevačicom Laurom Branigan - prim. Gnjavat.). Kirsty MacColl mi je dobra prijateljica, ona je divna, kao i Steve Strange.

Što misliš o Adamu Antu?

Veoma ga poštujem. Sviđa mi se to što radi, visokokvalitetna zabava, a ja volim biti zabavljena. Mislim da je veoma pametan i dobro je što postoji netko kao on. Osjećam da smo mi u prilično sličnim situacijama, naravno, svatko na svoj način.

Kakvi su planovi za budućnost?

Trenutno snimamo novi album i novi singl i... završavamo turneju po europskim zemljama u kojima nismo bili prošle godine. Nadam se da... ...ćemo doći i u Jugoslaviju (smijeh). Možda jednom. Nažalost, to je zemlja o kojoj se u Britaniji malo čuje i malo zna. Voljela bih da je upoznam.

Tek što sam zaustio da postavim još jedno pitanje, menadžer i gospođa mama Wilde su nas prekinuli sa obrazloženjem da Kim mora na scenu, drugi put te večeri (održana su dva programa - od 8 i od 11). Zatražio sam još potpis za čitaoce Rocka i...

Zdravo. Bilo je zadovoljstvo upoznati te.

I meni je bilo zadovoljstvo. Lagao sam (i ona, vjerojatno). Ničeg prijatnog nema u upoznavanju tako lijepe i pametne devojke kao što je Kim Wilde, ako je između vas ta nepremostiva barijera odnosa zvijezda - radoznalac, ispitani - ispitivač. Sutrašnje ovacije kolega u press-centru (bio sam jedini koji je dobio intervju) godile su sujeti, ali nisu mogle izbrisati glupavi osjećaj da bih rado mijenjao svih svojih jedanaest intervjua iz Cannesa za jedan običan, neobavezan razgovor s njom u nekom od obližnjih kafića.

Prokleta je profesija- novinar.

Razgovarao: Dejan Cukić (Rock, 1983.)