Zlostavljana žena s troje djece očajnički moli pomoć: "Smrzavamo se, a kćer mi je bolesna"
Foto: Privatan album
NISKE temperature za Ljiljanu Tošić i njezino troje djece koji žive u zagrebačkoj Dubravi su nepodnošljive. Iz tog razloga se obratila našoj redakciji tražeći pomoći. Ona je nezaposlena majka koja je s djecom prije nepunih godinu dana ostala na ulici. Žive od 3400 kuna mjesečno i više nije mogla plaćati najam i režije. Od prijatelja je čula za prazan gradski stan i uselila u njega.
"Nisam imala izbora. Našla sam se sama s troje djece na cesti. Doznala sam za ovaj stan i uselila u njega. On je bio u katastrofalnom stanju, potpuno prazan. Prijatelji su mi pomogli da ga okrečim i nabavim namještaj. Međutim ovdje nema grijanja, imamo samo jedan radijator na struju. Imam 4 djece, od kojih je najstarija kćer udana pa sa mnom žive kćer od 13, 17 i sin od 9 godina.
Živimo od 1920 kuna socijalne pomoći i 1390 kuna dječjeg doplatka. Imala sam prije sa suprugom obrt na moru, no zatvorila sam ga 2014. godine jer mi se stvarao veliki dug, nisam mogla dovoljno zaraditi da platim poreze i doprinose. Prije nekoliko godina sam se razišla od supruga. Zlostavljali su me i on i njegova obitelj i više nisam mogla to trpjeti", počela je priču Ljiljana.
Na pitanje mogu li joj pomoći roditelji, kazala je da oni žive u Janjevu. A od tamo se i ona doselila sa suprugom i kćeri 1999. godine u Zagreb. Roditelji joj kaže, ne mogu pomoći jer imaju male mirovine.
"Ja pokušavam naći posao čistačice na pola radnog vremena bar kako bi mogla biti s najmlađim sinom kad dođe iz škole, no svi me traže iskustvo iz prethodnih firmi, a ja ga nemam. Nisam radila nigdje kao čistačica, radila sam u svom obrtu i prodavala na moru bižuteriju i morski program", kaže Ljiljana.
Kaže kako je u bezizlaznoj situaciji. Tražila je socijalni stan od Grada, no nije ga dobila. Ističe kako zbog činjenice da je bespravno uselila svaki put protrne od straha kad joj netko pozvoni na vrata. Boji se da je netko dolazi deložirati, a svjesna je kaže, da bi se to moglo dogoditi.
"Nemamo gdje, ja djecu ne dam da mi odvedu u dom, u domu su djeca čiji se roditelji o njima ne brinu, ja se o svojima brinem i ne dam ih. Nema šanse da bi dopustila da ih odvedu od mene", rekla nam je Ljiljana.
Kaže kako bi voljela da imaju stan barem od 40 kvadrata njih četvero samo da ima grijanje.
"Ova najstarija kćer mi je dosta boležljiva, ima kronični gastritis i preboljela je tuberkulozu. Ostale su posljedice, ima astmu, alergije. Sa 16 godina je težila svega 43 kile. Nije se mogla ustati iz kreveta. Doktor joj je prepisao neke shakeove, od kojih jedan samo košta 30 kuna. Posuđivala sam novce da joj mogu to kupovati pa bi onda kasnije vraćala novac", ispričala je Ljiljana.
Navodi kako joj dosta novaca odlazi na lijekove za kćer, a da se u stanu smrzavaju.
"Na prozore sam stavila plahte da nam toliko ne puše. Suprug koji se odselio prije četiri godine ništa ne pomaže. Nismo službeno razvedeni i ne plaća alimentaciju tako da se za sve sama snalazim.
Djeca mi nisu gladna, ni gola ni bosa, ali živimo u neizvjesnosti i strahu da bi svakog trena mogli završiti na ulici. Uz to nam je ova zima izuzetno teška jer su jako niske temperature pa se smrzavamo. Već sam zatražila pomoć u medijima i tad mi se javilo par ljudi, jedna mi je gospođa obećala grijalice, no nisam ih dobila.
Budući da mi je blokiran račun otvorila sam jedan na kćer i tad mi se javilo nekoliko ljudi, no glavni problem nam je smještaj. Pisala sam i gradonačelniku Bandiću, no rečeno mi je da ne mogu dobiti socijalni stan jer nemam dijete koje je 100-postotni invalid. I sva sreća da nemam. No eto toliko sam jadna jer više ne znam što bi", ispričala je Ljiljana.
Oni koji joj žele pomoći mogu je kontaktirati na mail ljiljatosic55@gmail.com.
Facebook
Google
