ISTRAŽIVANJA pokazuju da mikroplastika može dospjeti u naš krvotok, no postoje načini da se izloženost smanji. Endokrinolozi se bave hormonima, a krv je glavni transportni sustav tijela.

"Hormoni putuju krvotokom i prenose poruke iz jednog organa u drugi. Oni govore jajnicima kada treba nastupiti ovulacija, mozgu kako regulirati apetit i stres, a tijelu kako održati opću ravnotežu", objašnjava dr. Aimee Browne, reproduktivna endokrinologinja u klinici Aspire Fertility. Krv prenosi kisik i hranjive tvari, ali može prenijeti i neželjene elemente poput mikroplastike, piše EatingWell.

"Mikroplastika i nanoplastika su nevjerojatno sitne čestice pa u tijelo mogu ući kroz pluća, probavni sustav, pa čak i preko kože. Jednom kada uđu, mogu prijeći u krvotok, koji ih kao transportni sustav raznosi po cijelom tijelu do različitih organa", kaže endokrinologinja dr. Li-Shei Lin iz centra Reproductive Partners Fertility.

Postoji zabrinutost da ta izloženost može ometati hormonsku signalizaciju: "Kemikalije koje remete rad endokrinog sustava, uključujući bisfenole i ftalate, u studijama na životinjama i u laboratorijima pokazale su da utječu na regulaciju hormona, metabolizam i reproduktivnu funkciju".

Obje liječnice ipak napominju da su istraživanja o točnom dugoročnom utjecaju još u tijeku, no imaju nekoliko savjeta kako smanjiti unos mikroplastike u kuhinji.

Izbjegavajte zagrijavanje hrane u plastici

"Još uvijek nam je potrebno više istraživanja kako bismo u potpunosti razumjeli dugoročne učinke na zdravlje, ali postoje praktični koraci koje ljudi mogu poduzeti već sada kako bi smanjili izloženost", kaže Lin.

Obje endokrinologinje posebno su istaknule da treba izbjegavati zagrijavanje hrane u plastici jer to može povećati rizik od oslobađanja mikroplastike. Napomenule su da su staklo i nehrđajući čelik izvrsne alternative.

Pripazite na jednokratnu plastiku

Drugi savjet odnosi se na smanjenje upotrebe jednokratne plastike kada postoje jednostavne alternative. Liječnice se slažu da je nemoguće u potpunosti izbjeći plastiku, ali da se neke navike mogu lako promijeniti.

Plastične boce za vodu su praktične, ali višekratne boce su bolji izbor. Dr. Browne ispričala je anegdotu: "Nedavno sam to objašnjavala svom desetogodišnjaku kada sam odustala od kupnje plastične boce i vratila se u auto po njegovu višekratnu bocu".

"Objasnila sam mu da jedna boca možda nije štetna, ali da se ta izloženost s vremenom nakuplja. Upravo tako razmišljam i u kliničkoj praksi - ne radi se o jednom izlaganju, već o ukupnom opterećenju i kumulativnom učinku tijekom vremena", pojasnila je.

Plastične boce najbolje je zamijeniti staklenima ili čeličnima, plastične vreće pamučnima, a plastične spremnike za hranu staklenima ili silikonskima.

Liječnice Browne i Lin naglašavaju da ove male promjene nisu jedino što se može učiniti za zdravlje. "Iako ne možemo potpuno eliminirati izloženost, postoje značajni načini za podršku općem zdravlju. Prehrana bogata antioksidansima, posebno iz voća i povrća, može pomoći tijelu da se nosi s oksidativnim stresom povezanim s okolišnim čimbenicima".

Dodala je da cilj nije širiti strah, već donositi informirane i izvedive odluke koje mogu smanjiti ukupnu izloženost. Lin je također istaknula da problem zahtijeva i sustavne promjene. "Potreban je kolektivan, globalni pristup kako bi se postigao značajan učinak."