ABŠMALCANO, tafelšpic, ajngemahtec, grenadir marš, tenfano, muštarda, kajzeršmarn, šufnudle... Ovo su pojmovi, pridjevi i imena jela zbog kojih će onima koji nisu bregeri ili četvrta agramerska generacija u "autentičnoj zagrebačkoj gostionici" Ficlek trebati rječnik stranih riječi ili Google. Zato što smo na molbu inače jako uslužnom konobaru da nam pojasni što znače neki od njih, dobili odgovor "Ma, to vam je ono znate, staro..."

Kaj su jeli zagrebački stari

Znamo i mi da je staro jer se ovaj objekt reklamira pod sloganom "kod nas se jede i pije kak je nekad bilo, praf po zagrebački" te ono što nam je posebno važno "nekaj konkretnoga kaj su bake i mame spremale nedjeljom". Upravo smo se na taj dan, kada se svetkuje obiteljski objed, zaputili u Ficlek, gostionicu o kojoj bruji grad i to u samim superlativima.

Očekivanja su bila postavljena najviše, kako zbog hypea koji prati Ficlek, tako i zato što mama moje djece nedjeljom, ali i svim drugim danima, vrhunski sprema tradicionalna jela pa nas je teško impresionirati. 

Ficlek, što znači mali zalogaj, međuobrok, smješten je Pod zidom, kako se zove ulica koja obrubljuje tržnicu Dolac prema Jelačićevom trgu. Zid koji joj je u imenu vanjski je bedem nekada potpuno utvrđenog Kaptola, a mi smo se smjestili uz prozor pod kojim završava spomenuta zidina i koji je jedan od samo četiri stola s visokim stolicama u ovoj zalogajnici.

Rakija od jabuke specijalitet tradicionalne agramerske kuće

Preostaje još samo par mjesta na barskim stolicama uz šank koji se proteže cijelom dužinom malog prostora i to je to. Na zidovima pak Ficleka oko nas sve je puno starih goblena, jušnika i purgerskih artefakata. Ovo mjesto dakle, odiše tradicijom. Nama je uskoro odisala i žestokom rakijom od jabuke, koja je jako skupi specijalitet kuće te smo je odabrali za aperitiv. 

Ajngemahtec, goveđa i paradajz juha

Probali smo sve tri juhe u ponudi, a ubrzo, kada se Ficlek napunio, vidjeli smo da smo uspjeli ćopiti zadnji ajngemahtec, koji je očito hit Ficlekove ponude. Za one kojima se ne da guglati što ajngemahtec znači, recimo da je to starinska zagrebačka krepka juha puna piletine i povrća.

Od svih koje smo probali ova je najbolja. Bogata, krepka, puna komadića mesa i pilećih iznutrica, raznog povrća. Jako je ukusna i oldskulerska. Slijedila je konzumacija goveđe, prije koje smo okus prethodne sprali čašom vode koja na stolove dolazi u šarmantnim prozirnim bocama i s jednostavnim natpisom imena gostionice.

Goveđa juha je bila tek solidna. Pomalo nas je razočarao njen "flah" okus, nedostajalo joj je jačine, jer goveđa juha se inače odlikuje snažnijim okusom. Nadali smo se da će biti po onoj "stara krava, dobra juha", ali ovo je bilo tek okej. Dodajmo da su rezanci u ovoj juhi jako dobri, kao domaći.

Konačno, paradajz juha. Izgleda sjajno, ima dobar okus te joj svježe sjeckani peršin daje osvježavajući začin. Međutim, osim finog slatko-kiselog aftertastea, u ustima ostaje i okus vodenosti, pa je naša preporuka da se juha od rajčice dodatno zagusti.

Pojeli smo zalogaj predjela, pogledali se i rekli: Fantazija! 

Dobro je što je dvoje odraslih podijelilo samo jedno predjelo jer nismo znali da glavna jela dolaze u nama omiljenim, gargantuanskim porcijama. Foršpajz po našem izboru bile su krpice sa zeljem. Čim smo ih probali, pogledali smo se i u glas rekli: "fantazija".

Često u ovakvim jelima tjestenina bude prekuhana, ali ovdje nije bila. U porciji je dovoljno zelja, ali ne previše, da ne izdominira. Ugodno iznenađenje su komadići sitno narezane mirisne pancete i krupno mljeveni papar na vrhu. Zato je okus dosta papren, pa nije za klince, kojima bi inače dali ovo, ali za odrasle je odlično.

Naravni i restani za bogove

Za glavna jela odabrali smo naravni teleći te zagrebački odrezak, ali također od teletine. Skupi su (96/98) kuna, ali i fenomenalni, a porcije tolike da smo dio nosili kući. Što bi rekli Agrameri, naturšnicl dolazi u dva velika, slasna, sočna, savršeno pripravljena i začinjena komada.

Za prilog uz njega uzeli smo restani krumpir i mirne duše ćemo napisati da boljeg u ugostiteljskim objektima nismo jeli. I ovdje je savršeni završni dodir dao svježi, krupno mljeveni papar. Zaboravite i sve što ste znali o zagrebačkom odresku, jer u Ficleku dokazuju ono što je notorno, da ne mora biti od svinjetine.

Nakon ovoga morali smo otići izraziti komplimente kuharu

Ovdje i njega imaju u ponudi, ali vjerujte nam da se isplati dati 20 kuna više za varijantu od teletine. U Ficleku dobijete dvije velike zarolane teleće šnicle, ispunjene jako finom šunkom i sirom. Obje role su savršeno panirane, ispečene i ništa nije iscurilo.

Ponavljamo, porcija je dovoljna za dva objeda, jer nakon što ju je jela jedna odrasla osoba i malo dijete, trećinu smo odnijeli kući za večeru. Uz zagrebački smo za prilog uzeli abšmalcane mahune. Ovo "abš..." u prijevodu znači da su skuhane (i to primjereno, ne prekuhane), povaljane u maslac i krušne mrvice. One su također došle u jako ukusnoj i bogatoj porciji. 

Jedini, ali veliki kiks među glavnim jelima

I dok su oba ova glavna jela i predjelo bili takvi da smo se ustali od stola i otišli na pult izraziti komplimente kuharu, treće glavno jelo koje smo uzeli bilo je veliki kiks. Faširanci su nam bili suhi, prepečeni i samim time žestoki. Čak i u takvom izdanju vidjelo se da su im sastojci dobri, ali i da su ih zabrljali. Ipak, prilog je i uz ovako loše jelo bio sjajan. Pire primjereno slan, bogat maslacem ili kako je naš sinčić rekao, prefin.

Deserti u Ficleku posebna su, prekrasna priča. Prije svega se to odnosi na štrudlu od jabuka, koja je jednostavno savršena. Svi slojevi su joj rastopljujuće mekani, a osvježavajuća jabuka u savršenom skladu s cimetom, kojeg ima dosta, kao što ga i treba biti.

Bolje nego kod najbolje slastičarke među bakama

Previše zato nije bilo ono s čim se inače pretjeruje, štaubcukera na vrhu. Tako da nije bila preslatka, kao što se često s njom dogodi kod bake na nedjeljnom ručku. Šufnudle s orasima su nam bile iduće na slatkom dijelu repertoara.

Naravno da nismo imali pojma što su "šufn..." dok nam na stol nije došao duboki tanjur pun domaće tjestenine, koju znamo po istarskom nazivu pljukanci ili makaroni, bogato posut orasima pečenima na maslacu i šećeru.

Pljukanci ili makaroni s orasima u starozagrebačkoj varijanti

Ova jako zanimljiva i do sada nam neviđena kombinacija je bogata i aromatična te iznimno zanimljiva kada se u ustima spoje krckavi orasi i šećer te komadi tjestenine na kakve smo navikli s umakom od rajčice, povrćem, mesom ili pašticadom, a ne dijelom zakusnog deserta. U svakom slučaju, neobično, zanimljivo i vrijedno isprobavanja.

Završni dio slatke trilogije u Ficleku bio je spektakularni kajzeršmarn. Uzeli smo ga s Linoladom, a u ponudi je još s malinovcem i pekmezom. Izguglali smo da se ovo jelo službeno zove Carski drobljenac. Naravno da nam nijedno od ova dva imena ništa ne znači, pa ćemo vam našim riječima opisati kako nas se dojmilo.

Komadići američkih palačinki, ali prozračniji i mekši

Riječ je o desertu koji se radi od tijesta sličnom kao što je ono za američke palačinke, ali mu se dodaje tučeni bjelanjak. Zbog toga je spužvast, ali u najboljem smislu, poput prozračnog i mekanog biskvita. Poslužen nam je izrezan na kvadratiće debele oko centimetar do dva. Tako bucmasti komadići i još s jakim dodatkom limuna te umočeni u Linoladu, predstavljaju nezaboravno iskustvo. 

OCJENE

Koliko platiš: Dosta

POJEDINAČNO

Ajngemahtec 

Jednom prilikom iz Ficleka smo dobili recept za knedle sa šljivama, možete ga pronaći OVDJE.