TORTA koja je stoljećima osvajala nepca careva, poznata kao kraljica među tortama, danas je i službeno zaštićeno kulturno dobro. Imotska torta, sočna, mirisna i bogata okusa, svakim zalogajem vraća u kuhinje starih imotskih domaćinstava. Svaki sloj priča o tradiciji, domaćoj kuhinji i ljudima koji su ovaj recept prenosili s koljena na koljeno.

Tu tradiciju i danas njeguje Gabi Ševko, Imoćanka koja je zaslužna za zaštitu Imotske torte i očuvanje njezine autentične izrade. Naučila ju je pripremati od svoje majke, koja je recept naslijedila od bake - iste one koja je ovu deliciju pripremala čak i za austrijskog cara Franju Josipa.

Simbol identiteta Imotske krajine

Imotska torta nije tek obična slastica, ona je simbol svečanosti, strpljenja i identiteta Imotske krajine. Raskošna, od prhkog tijesta i bogatog nadjeva od badema u kojem se isprepliću mirisi limuna, cimeta, klinčića, vanilije i prošeka, posebna je ne samo po okusu, nego i po svom izgledu.

Njena zaštitna oznaka je bogato isprepletena gornja korica, često ukrašena cijelim bademima i oblikovana poput krune. O tome kako je Imotska torta stekla titulu kraljice, svjedoči nam 88-godišnja Imoćanka Maja Nikolić.

"Ta je kruna nastala krajem 19. stoljeća, kada je moja nona Katina Nikolić, pripremajući tortu kao dar caru Franji Josipu prilikom njegova posjeta Imotskom, odlučila običnu koricu pretvoriti u svečani znak poštovanja. Caru se torta svidjela i Katina ju je svake godine slala za njegov rođendan", ispričala nam je Maja Nikolić.

Iako na prvi pogled jednostavna slastica, ova Imoćanka Maja ističe da se torta ne smije pripremati ako osoba nije raspoložena jer tada neće ispasti onako savršena, dostojna svoje kraljevske krune.

Gaby Ševko trebalo je gotovo desetljeće predanog rada i truda da usavrši izradu ove kraljice među tortama. Put do savršenstva nije uvijek išao po planu, ali danas, nakon više od tisuću pripremljenih torti za obitelj, prijatelje, svečane prigode i poznate osobe, može reći da je tortu sposobna napraviti zatvorenih očiju.

Od početka godine, otkako je Imotska torta dobila zaštitu kulturnog dobra, Gaby je pripremila više od stotinu primjeraka, a pritom nam je otkrila i tajnu uspjeha ove posebne delicije koja stoljećima čuva duh Imotske krajine.

"Jaja se ne smiju mutiti mikserom već isključivo ručno povezati s ostatkom sastojaka za nadjev. Prošek koji se dodaje u tijesto, ne smije biti taman, tako će korica ostati svijetla na kraju pečenja. Torta nakon pečenja, odnosno sušenja, treba ostati ravna, ne smije nabubriti na vrhu kako bi ostala u svom izvornom obliku te kako bi se istaknula ljepota gradelade.

Torta rubno mora imati roščiće, a mi ih radimo u obliku trokutića jer ona tada poprima izgled carske krune. Torta se nekad najčešće ukrašavala grančicama sparoge koju je u pitaru imala svaka Imoćanka", kazala nam je Gaby dok je pravila Imotsku tortu.

Tajne savršene Imotske torte

Torta se, dodaje Gaby, stavlja u zagrijanu pećnicu i peče 120 minuta na 120 do 150 stupnjeva.

"Najvažniji u torti su mirisi, mirisi i mirisi koji se mogu samo nadograđivati, a nikako reducirati. I na kraju, Imotsku tortu nemojte raditi ako ste slabe volje. Vjerujte neće uspjeti. Kako je na izraz našeg karaktera, naše burne povijesti i naše kulture, da bi zablistala, morate blistati i vi", poručila je Gaby.

Imotska torta jedina je slastica koja ima svoju knjigu, a zahvaljujući ovoj obitelji, tiskana je i prva imotska kuharica prije 30 godina koja do danas ima četiri izdanja. Osim što njeguje imotsku tradiciju, Gaby je i profesorica tjelesnog u srednjoj školi, a tijekom svog rada dobila je veliki broj nagrada, no jedna joj je posebno draga srcu.

"Dobila sam puno pohvala i nagrada, ali najdraža mi je ona za najbolju imotsku tortu koju mi je dodijelio Stevo Karapandža. Ipak, nagrade nisu ono najvažnije, puno nam više znači očuvati tradiciju i prenijeti je dalje.

Imotska torta je posebna, puna mirisa i vrlo zasitna. Preporučujem svima da se odvaže i pokušaju je napraviti. Ovaj slatki zalogaj dugo ostaje svjež, mogu garantirati da će potrajati danima, a kako se zbog svoje zasitnosti ne može pojesti mnogo odjednom, to je zapravo dobitna kombinacija", zaključila je Gaby.