DANAS nam je sasvim normalno naručiti hranu putem ekrana ili je preuzeti bez razgovora s osobljem. No prije više od jednog stoljeća takva je ideja mnogima zvučala gotovo nezamislivo.

Sve se promijenilo početkom 20. stoljeća zahvaljujući lancu restorana Horn & Hardart Automats, koji je u SAD-u popularizirao potpuno novi način posluživanja hrane. Jedan od njihovih najpoznatijih restorana otvoren je 2. srpnja 1912. u New Yorku i ubrzo je postao prava atrakcija.

Hrana iza staklenih vratašca

Umjesto konobara, goste su dočekivali zidovi prepuni malih staklenih pretinaca. Iza svakih vrata nalazio se svježe pripremljen obrok, sendvič, kolač ili šalica kave.

Kupci bi ubacili nekoliko kovanica, okrenuli ručicu i sami preuzeli odabrano jelo. Za to vrijeme zaposlenici su s druge strane zida neprestano nadopunjavali pretince novim obrocima, pa su police gotovo uvijek bile pune.

Pravi hit među građanima

Automati su vrlo brzo postali omiljeno mjesto za doručak, ručak ili kratku pauzu. Hrana je bila pristupačna, usluga brza, a cijeli koncept djelovao je gotovo futuristički.

Posebno je poznata bila njihova kava, za koju su mnogi tvrdili da je među najboljima u gradu. U vrijeme kada su restorani uglavnom nudili klasičnu uslugu za stolom, ovakav način posluživanja izazivao je veliko zanimanje i privlačio znatiželjnike.

Ideja koja je bila ispred svog vremena

Iako su automati s vremenom nestali zbog promjena u navikama gostiju i rasta troškova poslovanja, mnogi smatraju da su upravo oni postavili temelje današnjem brzom ugostiteljstvu.

Samonaplatne blagajne, kiosci za naručivanje, aplikacije za preuzimanje hrane i restorani bez klasične usluge zapravo slijede istu ideju - omogućiti gostima da što brže i jednostavnije dođu do obroka.

Više od sto godina kasnije jasno je da koncept koji je nekoć izazivao nevjericu nije bio prolazni eksperiment, nego vizija budućnosti koja je u međuvremenu postala dio svakodnevice.