OTVORITE vrećicu "samo za nekoliko komada", a deset minuta kasnije na dnu ostanu tek mrvice. Mnogi misle da je riječ o manjku samokontrole, ali znanstvenici tvrde da je problem puno složeniji. Čips je gotovo savršeno dizajniran proizvod koji aktivira centre zadovoljstva u mozgu i tjera nas da posežemo za još jednim zalogajem.

Kombinacija kojoj mozak teško odolijeva

Čips spaja nekoliko stvari koje ljudski mozak obožava: masnoću, sol i hrskavu teksturu. Upravo ta kombinacija potiče otpuštanje dopamina, kemikalije povezane s osjećajem nagrade i zadovoljstva.

Poseban efekt ima i zvuk hrskanja. Istraživanja pokazuju da ljudi hrskavu hranu često doživljavaju svježijom i ukusnijom pa nesvjesno jedu više. Proizvođači grickalica zato godinama usavršavaju upravo teksturu i zvuk čipsa.

Problem je i to što čips vrlo brzo "nestaje" u ustima. Mozak zbog toga sporije registrira koliko smo zapravo pojeli pa lako izgubimo osjećaj količine.

Vrećica je napravljena da je teško zatvoriti

Nije važan samo okus. Veliku ulogu igra i način na koji jedemo čips. Ljudi će gotovo uvijek pojesti više kada jedu direktno iz velike vrećice nego kada si unaprijed odvoje porciju.

Tu je i efekt "još samo jedan". Svaki komad izgleda malen i bezazlen pa mozak ne doživljava grickanje kao pravi obrok. Upravo zato čips često nestane puno brže nego što smo planirali.

Nutricionisti zato savjetuju da se grickalice serviraju u manjoj zdjelici umjesto da se jede iz ambalaže. Jednostavna promjena mnogima može prepoloviti količinu koju pojedu.