ROĐENDANI, krštenja, krizme, obljetnice, vjenčanja, poslovne proslave - malo je svečanih trenutaka koje ne obilježavamo tortom. Iako restorani često nude vlastite deserte, mnogi gosti odlučuju donijeti tortu iz omiljene slastičarnice ili od provjerenog slastičara. Razlozi su različiti: posebna receptura, personalizirani dizajn, alergije ili intolerancije, sentimentalna vrijednost ili jednostavno navika.

No, kada tortu donesemo u restoran, često nas dočeka pitanje: imate li račun i deklaraciju? Nekima to zvuči pretjerano, jer "to su samo kolači". Upravo na tu temu nedavno se osvrnula slastičarka Đurđica Jedvaj u svojoj Facebook objavi koja je potaknula raspravu među gostima, slastičarima i ugostiteljima.

"To su samo kolači" - ili ipak nisu?

U svojoj objavi, Đurđica Jedvaj objašnjava da iza cijene kolača ne stoje samo brašno, jaja i čokolada. "Često čujem čuđenje: 'Pa zašto im treba račun, to su samo kolači'. Razumijem pitanje - ali iza tog "samo" stoji puno više nego što se na prvi pogled vidi, piše ona.

Dodaje i, kada netko radi legalno i profesionalno, iza svakog proizvoda stoji niz obveza i troškova: redovite sanitarne kontrole, mikrobiološki brisevi, analize ispravnosti namirnica, dokumentacija i papirologija, fiskalizacija, porezi i doprinosi, oprema, energenti i ambalaža.

"Restorani moraju tražiti račun jer i oni odgovaraju za ono što poslužuju gostima. Ako nešto nije u redu - ne pita se tko je pekao kod kuće, nego tko je poslužio. Ova objava nije prozivanje nikoga, nego objašnjenje razlike između rada "usput" i rada odgovorno, legalno i profesionalno", ističe.

Zašto restorani traže deklaraciju i račun?

U praksi, restorani najčešće traže račun kao dokaz da je proizvod kupljen od registriranog subjekta, deklaraciju s jasno navedenim sastojcima, popis alergena zbog sigurnosti gostiju, a ponekad i informaciju o uvjetima čuvanja i transporta. Glavna svrha tih dokumenata je višestruka: zaštita zdravlja gostiju, zakonska odgovornost restorana te dokaz sljedivosti proizvoda u slučaju inspekcijskog nadzora.

Primjerice, ako torta ili kolači nemaju deklaraciju, restoran ne može pouzdano znati sadrže li orašaste plodove, gluten, laktozu ili druge alergene. U vremenu kada su alergije i intolerancije sve češće, takva informacija može biti presudna.

"Prvenstveno pokušavano ponuditi naše torte i deserte, ako gost ipak želi donijeti tortu u svom aranžmanu to dopustimo uz uvjet da torta ima račun neke poznate zagrebačke slastičarne i deklaraciju. Zamolimo gosta da tortu na dan konzumacije doveze dostava od tih slastičarnica", kaže Renata Topić iz Konobe Didov San, a i u većini drugih restorana je slična praksa.

"Od gostiju se najčešće traži račun iz registrirane slastičarnice te deklaracija proizvoda. Deklaracija mora sadržavati jasan popis sastojaka, rok trajanja te, što je najvažnije, istaknute alergene. Račun služi kao dokaz o podrijetlu hrane, potvrđujući da je torta proizvedena u objektu koji podliježe sanitarnom nadzoru", kažu iz restorana Stari Kotač.

Da su račun i deklaracija obavezni slažu se i iz Western Rancha Cowboy, gdje također nude mogućnost organizacije proslava i većih okupljanja.

"Mi smo odgovorni za sve što gosti konzumiraju. Zamislite moguću situaciju trovanja (s kolačima i tortama rizik vrlo velik) pri čemu teret i odgovornost padaju na naša leđa, a nemamo nikakvu vezu s konzumiranom hranom. Nitko od gostiju i javnim objavama neće spomenuti tortu koju je ispekla teta, već da se u tom i tom restoranu dogodilo trovanje hranom", ističe Draženka Borak iz Western Rancha Cowboy.

Osim toga, ugostiteljski objekti posluju prema strogim pravilima o sigurnosti hrane. Sustavi poput HACCP-a temelje se na sljedivosti i kontroli svakog proizvoda koji ulazi u kuhinju. Kada se u taj sustav unesu torta ili kolači bez jasnog podrijetla i dokumentacije, restoran preuzima rizik.

Postoje li iznimke?

U praksi, to ovisi o internoj politici restorana. Neki objekti strogo odbijaju primati bilo kakve proizvode bez dokumentacije. Drugi to dopuštaju uz potpisanu izjavu gosta da preuzima odgovornost. No i tada, konačna odgovornost za posluživanje i dalje može pasti na restoran. 

"U strogo profesionalnom i legalnom smislu - ne bi trebale postojati situacije u kojima restoran može primiti tortu bez računa ili deklaracije. Donošenje 'domaćih' torti (iz kućne radinosti) predstavlja veliki rizik jer takva hrana nije prošla higijenske kontrole, a uvjeti transporta često nisu poznati", navode iz Starog Kotača.