Većina misli da Kanađani jedu isto što i Amerikanci, ali razlike su velike
KADA se spomene kanadska kuhinja, većina će prvo pomisliti na javorov sirup. No, gastronomija druge najveće zemlje na svijetu mnogo je raznolikija od tog jednog sastojka. Zahvaljujući francuskim i britanskim korijenima, tradicijama autohtonih naroda te brojnim useljeničkim zajednicama, Kanada je razvila kuhinju koja se razlikuje od američke, iako dijeli dugu granicu sa Sjedinjenim Američkim Državama. Neka su jela zajednička objema zemljama, ali Kanada ima niz specijaliteta koje njezini stanovnici smatraju dijelom svog nacionalnog identiteta.
Regionalna kuhinja umjesto jednog nacionalnog jela
Za razliku od zemalja koje imaju nekoliko jasno prepoznatljivih nacionalnih jela, kanadska se kuhinja razlikuje od pokrajine do pokrajine. U Québecu se snažno osjeća francuski utjecaj pa su popularna bogata variva, mesne pite i jela s puno maslaca i sira. Na atlantskoj obali prevladavaju jastozi, kamenice, dagnje i druga morska hrana, dok su na zapadu zemlje losos i pacifički plodovi mora među najvažnijim namirnicama.
Jedno od najpoznatijih kanadskih jela je poutine, nastao u Québecu pedesetih godina prošlog stoljeća. Radi se o pomfritu koji se poslužuje sa svježim sirom u zrncima i prelijeva gustim smeđim umakom. Danas postoji bezbroj verzija ovog jela, s dodatkom mesa, gljiva ili dimljene slanine.
Kanada je poznata i po desertima poput butter tartsa, prhkih košarica punjenih maslacem, šećerom i jajima, te Nanaimo barsa, kolača bez pečenja koji potječe iz grada Nanaima u Britanskoj Kolumbiji. Naravno, nezaobilazan je i javorov sirup, čiji je najveći svjetski proizvođač upravo Kanada.
Po čemu se razlikuje od američke kuhinje?
Na prvi pogled razlike nisu velike. U obje zemlje jedu se hamburgeri, odresci, pečena piletina, sendviči i roštilj, no kulinarski identitet razvijao se na različite načine.
Američka kuhinja poznata je po izrazito snažnim regionalnim stilovima poput teksaškog barbecuea, kreolske kuhinje Louisiane, njujorške pizze ili južnjačke pržene piletine. Ujedno je upravo iz SAD-a potekao velik dio kulture brze hrane koja se proširila svijetom.
Kanadska kuhinja više je usmjerena na lokalne sastojke i sezonske namirnice. Francuski utjecaj u Québecu i dalje je vrlo snažan, dok se na zapadnoj obali osjeća utjecaj azijske kuhinje zahvaljujući velikim kineskim, japanskim i korejskim zajednicama. U mnogim dijelovima zemlje važnu ulogu imaju i recepti autohtonih naroda, koji uključuju divljač, bobičasto voće, ribu i druge lokalne namirnice.
Kuhinja koja odražava multikulturalnost zemlje
Kanada je jedna od najmultikulturalnijih država na svijetu, a to se najbolje vidi upravo na tanjuru. Talijanska, indijska, kineska, ukrajinska, filipinska i bliskoistočna kuhinja desetljećima su dio svakodnevnog života, pa su brojna jela nastala spajanjem različitih kulinarskih tradicija.
Zbog toga je teško govoriti o jedinstvenoj kanadskoj kuhinji. Ono što je povezuje jest naglasak na kvalitetnim lokalnim sastojcima, regionalnim specijalitetima i utjecajima različitih kultura. Upravo ta raznolikost čini je jednom od zanimljivijih, ali i često podcijenjenih kuhinja Sjeverne Amerike, koja je mnogo više od javorovog sirupa i poutinea.