Od Sarajeva do Mostara svi preporučuju jedno mjesto za ručak. Provjerila sam zašto
KAŽU da nema bolje janjetine od one iz Jablanice. Štoviše, prije nekoliko godina upoznala sam čovjeka koji je od Dubrovnika do Osijeka putovao preko Bosne i Hercegovine samo zbog te famozne janjetine.
U čemu je tajna, pitala sam se godinama. Ovog vikenda konačno sam odlučila to i provjeriti.
Iz Sarajeva sam krenula prema Mostaru na kratki vikend-izlet. Naravno, obavezna postaja na tom putu bila je Jablanica.
Pretraživala sam Google recenzije, TripAdvisor, raspitivala se među lokalnim stanovnicima. Svi su bili složni - gdje god probate janjetinu, teško ćete pogriješiti, ali kod Kovačevića je to ipak posebna priča.
Pun parking bio je najbolja preporuka
Od Sarajeva prema Mostaru vozila sam autocestom do Tarčina. Dalje se nastavlja magistralnom cestom koja prati kanjon Neretve.
Nakon Konjica stigla sam u Jablanicu, a navigacija me odvela još nekoliko kilometara dalje. Nakon table Donja Jablanica počeli su se nizati poznati restorani - Kod Gojka, Maksumić... A onda sam ugledala potpuno zakrčen parking.
Bilo je jasno da sam stigla na pravo mjesto.
Palim žmigavac, skrećem ulijevo, parkiram automobil i ispred mene se pojavljuje natpis: "Restoran Kovačević - ljetna bašta."
Iako je vani bilo oko 38 stupnjeva, terasa je bila gotovo potpuno puna. Jedva sam pronašla slobodan stol.
Ljubazni konobar prišao mi je bez jelovnika, kao da zna zbog čega sam došla. Ipak sam ga zamolila da ga donese jer me zanimalo što se još nudi osim njihove poznate janjetine.
Jelovnik je puno bogatiji nego što sam očekivala
Naravno, zvijezda ponude je janjetina s ražnja, ali izbor je zapravo mnogo širi.
Porcija janjetine od 300 grama s prilogom košta 25,50 maraka, dok se cijelo pečenje prodaje po 70 maraka za kilogram. Za one koji žele isprobati nešto drugačije, nude i glavašu (7 maraka) te špinjake (4 marke).
Od priloga možete birati krumpir ispod sača (4,50 marke), pomfrit (7 maraka), prženo povrće ili blitvu s krumpirom (8 maraka) te rižu (10 maraka).
No ponuda tu ne staje. Na jelovniku su i ćevapi, pljeskavice, teleći kotleti, teleća jetra, pileći file, ražnjići, miješano meso, riba, lignje, domaće juhe, hladna predjela, salate te tradicionalni bosanskohercegovački deserti poput tufahije, hurmašice i baklave.
Domaći kruh i - cijela glavica luka
Naravno, naručila sam porciju janjetine s krumpirom ispod sača te dodatnu porciju luka. Za piće sam uzela Coca-Colu i kavu s mlijekom.
Konobar je najprije donio pribor za jelo, zatim domaći kruh, a onda i - ne nekoliko kolutića luka. Ne pola glavice. Nego cijelu glavicu svježeg luka.
Konačno netko tko zna kako se jede janjetina.
Pogled koji je gotovo jednako dobar kao i ručak
Dok sam čekala hranu, uživala sam u pogledu na Neretvu. Doista je spektakularan.
Jablanica je jedan od ljepših manjih gradova Bosne i Hercegovine, smješten u dolini rijeke Neretve između planina Prenj i Čvrsnica. Prema posljednjim procjenama ima nešto više od 10.000 stanovnika.
Osim po janjetini poznata je i po Muzeju "Bitka za ranjenike na Neretvi", a na povratku sam iz Jablanice vrlo brzo stigla i do Parka prirode Blidinje te Risovca. O tome ću nekom drugom prilikom.
Tajna je u tradiciji i ogromnoj potražnji
No vratimo se Kovačeviću.
U ovom restoranu svakodnevno se okreću deseci janjaca. Tijekom vikenda i ljetne sezone, kada su gužve najveće, brojka se dodatno povećava. Točne brojke vlasnici ne otkrivaju, ali poznato je da raspolažu i vlastitim stadom od oko tisuću janjaca, što omogućuje stalnu opskrbu i jednaku kvalitetu tijekom cijele godine.
Veliki otvoreni prostor s više ražnjeva ostavlja dojam male tvornice, ali sve funkcionira gotovo besprijekorno.
Prvi zalogaj sve je objasnio
Moja porcija stigla je za petnaestak minuta. Janjetina je bila vruća, baš kao i krumpir ispod sača.
Prvi zalogaj odmah mi je objasnio zašto ljudi rade desetke, pa i stotine kilometara samo kako bi ovdje ručali.
Meso je bilo nevjerojatno mekano, sočno i savršeno pečeno. Soli taman koliko treba, bez pretjerivanja. Zamolila sam da mi posluže manje masne, krtije komade i upravo sam to dobila. Nema jakog mirisa koji mnoge odbija od janjetine, a svaki komad lako se odvaja od kosti.
Nakon nekoliko zalogaja postalo mi je potpuno jasno zašto ovdje gotovo uvijek vlada gužva.
Zašto je uopće jablanička janjetina toliko posebna?
Svaki kraj Balkana kune se da upravo njegova janjetina nema konkurenciju. U Hrvatskoj će mnogi bez razmišljanja izdvojiti pašku, ličku ili dalmatinsku janjetinu, dok će u Bosni i Hercegovini većina odmah spomenuti Jablanicu.
Zanimljivo je da "jablanička janjetina" zapravo nije posebna pasmina ovce, kao što je to slučaj s paškom janjetinom. Njezina reputacija proizlazi iz nečeg drugog - tradicije pečenja na otvorenom ražnju, velikog iskustva lokalnih majstora i činjenice da se u okolici Jablanice te na obližnjim planinama, poput Prenja, Čvrsnice i Blidinja, stoljećima uzgajaju ovce koje pasu raznoliko planinsko bilje. Upravo se zbog toga meso smatra posebno sočnim i aromatičnim.
S druge strane, paška janjetina ima zaštićenu oznaku izvornosti Europske unije. Posebna je zato što potječe isključivo od paške ovce, janjci se kolju vrlo mladi, hrane se isključivo majčinim mlijekom, a okus mesa oblikuju aromatično bilje i morska posolica koju bura nanosi na pašnjake. Zato je nježnijeg okusa, svjetlije boje i znatno manjih trupova od janjetine kakva se najčešće poslužuje u Jablanici.
Koliko me sve koštalo?
Račun je izgledao ovako:
- Porcija janjetine s prilogom (300 g) - 25,50 maraka
- Coca-Cola (0,25 l) - 5 maraka
- Kava s mlijekom - 4 marke
- Dodatna porcija luka - 7 maraka
Ukupno: 41,50 maraka (oko 21 euro).
Isplati li se stati?
Ako putujete između Sarajeva i Mostara, odgovor je vrlo jednostavan - da.
Ne samo zbog odlične janjetine nego i zbog atmosfere, pogleda na Neretvu i osjećaja da ste svratili na jedno od onih mjesta o kojima svi pričaju.
Nakon ovog ručka napokon razumijem čovjeka koji mi je prije nekoliko godina rekao da namjerno vozi preko Bosne i Hercegovine samo zbog jablaničke janjetine. Iskreno, mislim da bih sljedeći put napravila isto.
