U SARAJEVSKOJ Osnovnoj školi "Šejh Muhamed ef. Hadžijamaković" jedan poseban stanar već pet godina osvaja srca učenika i zaposlenika. Riječ je o mačku Mirzi, koji je u školi pronašao svoj dom i postao neslužbena maskota. Sve je počelo kada ga je donijela spremačica Sabiha, koja je željela da nikada ne bude gladan okružen djecom. "Odlučila sam ga dovesti pred školu jer uvijek ima djece i nikad neće biti gladan", objasnila je ona.

Zanimljivo je da je Mirza ime dobio sasvim spontano. "Nekoliko učenika ga je tako prozvalo, a s vremenom više nitko nije mogao zamisliti da se zove drugačije. Danas, u krugu naše škole, kada netko kaže 'Gdje je Mirza?', svi točno znaju na koga misli", ispričao je jedan svjedok za Klix.ba.

Dio školske svakodnevice

Mirza nije samo prolaznik, već aktivan član zajednice. Ima svoju kućicu i posebno mjesto za jelo, a nastavnice biologije i engleskog jezika brinu o njegovu zdravlju i redovito ga vode veterinaru. Učenici ga obožavaju, nastavnici ga hrane, a on svima uzvraća pažnju svojim umiljatim i mirnim ponašanjem. Postao je uobičajen prizor kako dočekuje đake pred ulazom.

"Često ga vidimo kako mirno sjedi ispred ulaza i prati učenike dok ulaze u školu, kao da i on sam pripada rasporedu sati", navodi se. Jedna učenica je dodala: "Mirza je iznimno poseban mačak i svi ga pazimo i volimo, a i on nas. To možemo dokazati jer svaki veliki odmor bude s djecom i igra se".

Simbol zajedništva i inspiracija

Mirza je s vremenom prerastao ulogu ljubimca i postao simbol topline i zajedništva. Njegova priča postala je toliko poznata da je dobio i vlastitu pjesmu, koju je napisao nastavnik bosanskog jezika Kerim Fejzagić, javlja N1. "Nisu zatvorili oči pred nedužnim bićem nego su mu pružili toplinu, utjehu, sigurnost i dom", istaknuo je Fejzagić.

Ravnateljica škole Emina Hrnjić podržala je ovu lijepu priču, naglasivši kako životinje pozitivno utječu na razvoj djece. Stariji učenici vjeruju da će Mirzino prisustvo posebno pomoći prvašićima da se lakše prilagode novoj okolini. On nije samo mačak koji se šeta dvorištem, već tihi učitelj i podsjetnik na sitnice koje život čine ljepšim.