Rani znakovi demencije kod pasa: Na što obratiti pozornost?
KAKO psi stare, promjene u njihovu ponašanju su očekivane, no veterinari ističu da postoji važna razlika između normalnog starenja i pseće demencije.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Frontiers in Veterinary Science ukazuje na to da bi promjene u hodu psa s vremenom mogle pomoći veterinarima u ranijem prepoznavanju pseće kognitivne disfunkcije (CCD, canine cognitive dysfunction). Znanstvenici su otkrili da su psi sa znakovima kognitivnog oštećenja imali kraću duljinu koraka prednjih nogu, čak i kad su se u obzir uzeli dob i bol, prenosi Newsweek.
Iako ovi nalazi otvaraju obećavajuće nove smjerove istraživanja, veterinarska neurologinja dr. Dani Powers izjavila je za Newsweek da su promjene u hodu psa samo jedan mogući trag, ali nedovoljan za postavljanje dijagnoze demencije.
Prema njoj, važnost studije je dvostruka: pomaže u razumijevanju suptilnih ranih znakova kognitivnog propadanja kod starijih pasa, što bi moglo dovesti do ranije intervencije, a istovremeno nudi uvid u slična stanja kod ljudi.
Na koje druge rane znakove treba obratiti pozornost?
Iako se nova studija usredotočila na duljinu koraka, većina će vlasnika vjerojatnije primijetiti postupne promjene u ponašanju svojeg psa kod kuće. "Primjerice, pas bi isprva mogao zaboraviti naučeno ponašanje svakih nekoliko tjedana, no kako demencija napreduje, takve se epizode mogu početi događati tjedno ili čak svakodnevno", rekla je Powers. "Ta spora promjena s vremenom obično je značajnija od bilo kojeg pojedinačnog, izoliranog događaja."
Veterinari obično traže znakove poput dezorijentiranosti ili zbunjenosti, promjena u interakciji s članovima obitelji ili drugim ljubimcima te izmijenjenih ciklusa spavanja i budnosti, kao što je nemirno hodanje ili buđenje tijekom noći. Ostali simptomi uključuju obavljanje nužde u kući, zaboravljanje prethodno naučenih naredbi, promjene u razini aktivnosti te novu ili pojačanu anksioznost.
Zablude oko normalnog starenja
Mnogi vlasnici zanemaruju ove promjene kao normalan dio starenja, no Powers kaže da je to česta zabluda. "Sama dob nije bolest", rekla je. "Ali starenje povećava rizik od zdravstvenih stanja koja zahtijevaju pažnju i liječenje."
Ortopedska bol, hormonalni poremećaji i neurološke bolesti mogu oponašati ili se preklapati sa znakovima kognitivnog propadanja, zbog čega je veterinarska procjena ključna.
Powers preporučuje razgovor o svim promjenama u ponašanju, rutini ili pokretljivosti psa tijekom redovitih posjeta veterinaru, osobito kada ljubimci navrše sedam godina. Godišnji, pa čak i polugodišnji pregledi i krvne pretrage mogu pomoći u ranom otkrivanju zdravstvenih problema.
Kako se dijagnosticira pseća demencija?
Za razliku od mnogih bolesti, CCD se ne može potvrditi jednim testom. Smatra se dijagnozom isključenja, što znači da veterinari prvo isključuju druge moguće uzroke simptoma, uključujući bol, artritis, hormonalne poremećaje, gubitak vida ili sluha te druge neurološke bolesti.
"Ako pretrage ne pokažu probleme s metabolizmom, zglobovima ili živčanim sustavom vašeg psa, tada kognitivna disfunkcija postaje vjerojatniji uzrok", objasnila je Powers. Procjena može uključivati krvne pretrage, analizu urina, slikovne pretrage poput rendgena ili magnetske rezonancije te bihevioralne upitnike za procjenu kognitivnih funkcija.
Znanstvenici također istražuju biomarkere koji bi jednog dana mogli dijagnozu učiniti objektivnijom, no ti testovi još nisu u rutinskoj upotrebi.
Što studija zapravo pokazuje?
Powers je napomenula da, iako su nalazi obećavajući, oni pokazuju samo povezanost, a ne uzročno-posljedičnu vezu, te da je potrebno više istraživanja prije nego što se promjene u hodu mogu koristiti kao klinički alat. Ograničenja studije uključivala su nedostatak kontrolne skupine i napredne dijagnostike za isključivanje drugih uzroka promjena u hodu.
Ipak, nalazi odražavaju ono što se vidi kod ljudi, gdje promjene u hodu često prate demenciju i Alzheimerovu bolest. Unatoč tome, Powers je upozorila vlasnike da ne pretpostavljaju da promjena u hodu njihovog psa automatski znači demenciju. "Sama duljina koraka nije dovoljna za dijagnozu pseće kognitivne disfunkcije", rekla je. "Ova studija doprinosi našem razumijevanju, no promjene u hodu samo su jedan dio puno veće kliničke slike."
Može li se demencija kod pasa liječiti?
Trenutačno ne postoji lijek za CCD, ali rana intervencija može pomoći u održavanju kvalitete života psa. Liječenje često kombinira lijekove, dodatke prehrani, terapijske dijete, obogaćivanje okoliša, redovitu tjelovježbu i modifikaciju ponašanja prilagođenu svakom psu.
"Svaki pas je drugačiji", rekla je Powers. "Kod nekih se stanje pogoršava polako tijekom godina, dok kod drugih bolest napreduje brže." Iako je potrebno još istraživanja prije nego što se promjene u duljini koraka mogu koristiti kao dijagnostički alat, nalazi sugeriraju da bi jednog dana mogle postati još jedan dio slagalice u ranijem prepoznavanju pseće demencije.