POZNATA je činjenica da veliki psi u pravilu žive kraće od malih, no znanstvenici su tek sada ponudili moguće objašnjenje zašto je to tako. Studija objavljena u časopisu Science otkriva da se ključ vjerojatno nalazi u njihovom DNK. Prema nalazima, veliki psi ne samo da žive kraće, nego se čini i da brže stare na molekularnoj razini, piše Meristation.

Do ovog su zaključka znanstvenici došli nakon analize uzoraka krvi 894 psa. Usporedba rezultata pokazala je da velike životinje imaju promjene u DNK koje su karakteristične za starije pse. To znači da, iako dva psa mogu biti iste kronološke dobi, organizam onog većeg može pokazivati znatno više znakova starenja.

Molekularni tragovi u DNK

Jedan od ključnih faktora su male kemijske oznake koje se s godinama nakupljaju ili nestaju iz DNK. Te oznake pomažu u regulaciji aktivnosti gena i omogućuju znanstvenicima da izračunaju biološku dob životinje, koja se ne mora nužno podudarati sa stvarnom. Kod velikih pasa uočeno je da se neki od tih procesa odvijaju brže nego kod malih.

Istraživači su primijetili posebno izražene razlike u takozvanim "skačućim genima", sekvencama DNK koje se mogu kopirati i premještati na druge dijelove genoma. Organizam posjeduje mehanizme kojima ih drži pod kontrolom, no kemijske oznake koje u tome sudjeluju kod velikih su pasa s godinama brže nestajale. Zasad nije dokazano da je taj fenomen izravan uzrok ubrzanog starenja, ali mogao bi biti važan trag za buduća istraživanja.

Biološka dob i životni vijek

Studija je također utvrdila vezu između biološke dobi i očekivanog životnog vijeka. Od 894 analizirana psa, njih 121 uginulo je unutar dvije godine od uzimanja uzorka. Rezultati upućuju na to da se za svaku godinu za koju biološka dob psa premašuje njegovu stvarnu dob, rizik od uginuća u sljedeće dvije godine povećava za otprilike 15 posto. Ta je povezanost bila dosljedna i nakon što su se u obzir uzeli veličina i spol životinja.

Analiza je pokazala i da mužjaci imaju više znakova molekularnog starenja od ženki, iako se promjene ne događaju na istim mjestima u DNK. Kod velikih pasa, razlike u odnosu na male pojavile su se u različitim dijelovima genetskog materijala, uključujući i one povezane s rastom.

Unatoč ovim nalazima, znanstvenici ističu da su potrebna dodatna istraživanja. Cilj je sada otkriti pridonose li ove promjene u DNK izravno tome da veliki psi ranije razvijaju bolesti ili žive kraće. Bolje razumijevanje tog procesa moglo bi objasniti zašto neke životinje stare brže od drugih i dugoročno otvoriti nove mogućnosti da psi što duže ostanu zdravi.