MIT O TOME da su pseća usta čišća od ljudskih široko je rasprostranjen. Iako nam ta pomisao olakšava trenutke kad nas pas liže ili slini po nama, istina je da se u njihovim ustima nalazi podjednako velik broj mikroba kao i u našima, a neke od njih i dijelimo, piše ScienceAlert.

Zajednički parazit

Novo istraživanje pokazuje da je parazit uobičajen kod ljudi prisutan i kod domaćih pasa, a u manjoj mjeri i kod mačaka. Rezultati su objavljeni u časopisu Veterinary Research Communications, a studiju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta za zaštitu okoliša i prirodne znanosti u poljskom Wrocławu.

Riječ je o parazitu Trichomonas tenax, koji se hrani mikrobima nakupljenima između zuba i oko desni. Većina ljudi nije ni svjesna da ga ima u ustima. Iako ne mora nužno izazvati zdravstvene probleme, dovodi se u vezu s nekim infekcijama desni.

T. tenax može se širiti slinom, a ranija istraživanja pronašla su ga i kod pasa, mačaka i konja. Nova studija iz Poljske ne može sa sigurnošću utvrditi prenose li ljudi parazite izravno na svoje ljubimce, ali to je jedna od izglednih mogućnosti.

Rezultati poljske studije

Znanstvenici su analizirali briseve iz usta 238 kućnih ljubimaca u Poljskoj, od čega 151 psa i 87 mačaka. Nakon što su uzgojili kulture iz uzoraka, trihomonade su otkrili kod 17% pasa i gotovo 6% mačaka.

T. tenax bio je jedna od rijetkih vrsta pronađenih i kod pasa i kod mačaka te ujedno druga najčešće identificirana trihomonada. Kod pasa je zaraza bila češća u životinja starijih od devet godina i onih s velikim naslagama zubnog kamenca.

Ljudi kao mogući izvor zaraze

Na zarazu bi mogli utjecati i uvjeti u kojima životinje žive, iako ta razlika u studiji nije bila statistički značajna. Primjerice, sve mačke kod kojih su pronađene oralne trihomonade bile su isključivo kućne, s ograničenim doticajem s vanjskim svijetom, ali u bliskom kontaktu s ljudima.

"Čini se stoga da su primarni izvor zaraze ljudi, za koje je T. tenax tipična vrsta", navode autori studije. To bi mogao biti razlog zašto psi imaju višu stopu zaraze. Poljski istraživači objašnjavaju da psi, za razliku od mačaka, "Općenito imaju više prilika za kontakt s drugim jedinkama i vanjskim okruženjem, što je povezano s većim rizikom od infekcije".

Dodaju kako su "Mačke obično suzdržanije u interakcijama s pripadnicima svoje vrste i često imaju ograničen pristup vanjskom svijetu".

Posljedice za zdravlje ljubimaca i vlasnika

Zasad je to samo hipoteza, no dijeljenje oralnih mikroorganizama moglo bi imati zdravstvene posljedice i za ljude i za njihove ljubimce. Oralne trihomonade, na primjer, mogu proizvoditi proteine i enzime koji oštećuju kolagenska vlakna i potiču propadanje mekog tkiva. Ponekad se mogu naći i izvan usta, primjerice u krajnicima ili limfnim čvorovima.

"Unatoč jasnim dokazima o njihovoj ulozi kao patogena, trihomonade su i dalje slabo istražene kod pasa i mačaka", piše tim istraživača koji je vodila Agnieszka Piekara-Stępińska. "Ove su domaće životinje posebno važne zbog bliskog kontakta s ljudima, što povećava rizik od prijenosa patogena sa zoonotskim potencijalom".

Zoonotski potencijal je sposobnost patogena da prijeđe s jedne životinjske vrste na drugu. Vjerojatno najpoznatiji takav parazit je Toxoplasma gondii, koji s ljubimaca može prijeći na ljude. Mačke su njegovi tipični domaćini, no može završiti i u ljudskom mozgu te ondje ostati desetljećima.

U većini slučajeva zaraza ne uzrokuje zdravstvene probleme. Ipak, kod djece ili osoba s oslabljenim imunitetom mogu se javiti teški simptomi slični gripi, zamućen vid i upala mozga. Neka istraživanja prisutnost ovog parazita kod ljudi povezuju i sa shizofrenijom.

Potrebno je više podataka

Ipak, bit će potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo je li i T. tenax povezan sa zdravstvenim problemima. Situaciju komplicira činjenica da su znanstvenici bilježili vrlo različite stope zaraze trihomonadama kod ljubimaca, ovisno o dijelu svijeta i promatranoj skupini životinja.

Tako je, primjerice, ranije istraživanje u Poljskoj pokazalo nižu stopu zaraze kod pasa, dok je u susjednoj Češkoj prisutnost oralnih trihomonada utvrđena kod gotovo 38% pasa i 10% mačaka. Međutim, češka studija obuhvatila je i životinje iz skloništa, zbog čega je te dvije skupine podataka teško izravno usporediti.

Potrebne su strože i detaljnije studije kako bi se precizno utvrdilo kod kojih je ljubimaca zaraza najraširenija i kako su ti mikrobi povezani sa zdravljem.