Maksim Mrvica: Domaća publika je vatrenija i zato joj se uvijek rado vraćam

D.Ši.

15:13, 22. srpnja 2014.

Foto: Press

NAKON uspješne japanske turneje klavirski virtuoz Maksim Mrvica vratio se u Hrvatsku kako bi održao dva velika koncerta.

Kako zbog obaveza ne nastupa često u domovini, za njegove koncerte u Puli 5. kolovoza i Zadru 7. kolovoza već sada vlada veliki interes. Pulska Arena i zadarski Forum ugostit će Maksima i njegov sedmeročlani bend.

Povodom tih nastupa razgovarali smo s Maksimom u njegovom rodnom Šibeniku. U šetnji gradom mnogi žele stisnuti ruku slavnom pijanistu, ali samozatajan i skroman 39-godišnjak svojim ponašanjem ne odaje status svjetske zvijezde. Strpljivo, ljubazno i sa širokim osmijehom na licu pristaje na svaki pozdrav i fotografiranje. Očito je da se i hrvatska publika zaželjela njega i njegove svirke.

Vratili ste se nedavno s japanske turneje, a sada kreće hrvatska. Je li domaća publika zahtjevnija od inozemne?

Japanci su zanimljivi jer su dosta suzdržani. Teško je na njihovim licima razaznati što stvarno misle jer se uglavnom pristojno smješkaju, nema tu nekih prevelikih emocija. Pritisak je malo veći kada sviram pred domaćom publikom. Ona je i puno vatrenija, otvorenija, drugačije reagira i zato se uvijek rado vraćam domaćoj publici.

Kakav repertoar očekuje posjetitelje vaših koncerata u Puli i Zadru?

Zamislili smo to kao nekakav presjek moje karijere i svih dosadašnjih albuma. Dio koncerta odvojit ćemo i za klasičnu glazbu, a hrvatska publika prvi put će čuti i skladbe s aktualnog albuma "The Movies", posvećenog filmskoj glazbi.

Otkuda ideja za album s filmskom glazbom i kako ste odabrali skladbe koje izvodite na njemu?

Privatno volim slušati filmsku glazbu pa nije bilo teško odlučiti se na ovakav album. Sve skladbe uvijek biram u suradnji sa svojim producentima. Oni predlože svoje ideje, tako smo radili i na prošlim albumima, ali na kraju je moja riječ uvijek zadnja.

Neki vas nazivaju klasičnim, a drugi crossover pijanistom. U koju kategoriju biste vi svrstali sebe?

Imam klasičnu naobrazbu pa recimo da sam onda klasični pijanist. Uostalom, ja uglavnom i sviram klasiku, samo su joj dodani neki drugi elementi, elementi crossovera. Ali ne zamaram se etiketama. Ja sam, prije svega, pijanist. Sve ostalo je nevažno.

Zašto je crossover toliko kontroverzan glazbeni žanr?

Po meni nije kontroverzan žanr. Ja glazbu nikada ne stavljam u kutije. Pop, rock, klasična ili bilo koja druga vrsta - za mene postoji dobra i loša glazba, uvijek sam spreman za istraživanje i spajanje različitih žanrova.

Otkud toliki otpor tradicionalista prema spajanju žanrova? Mislite li vi da ste izdali klasičnu glazbu?

Ne znam, njima to možda i smeta, ali ja volim eksperimentirati s glazbom, unositi u nju nešto novo. Ne mislim da sam izdao klasičnu glazbu i uvijek u potpunosti stojim iza onoga što radim, od samog početka. Ne žalim za ničim.

Srednju školu završavali ste u vrijeme rata, kako ste tada pronalazili vremena za sviranje?

Bilo je teško. Nismo stalno ni bili u Šibeniku, dosta vremena proveli smo u izbjeglištvu na Žirju. U jednom trenutku preselili su nas i u Primošten. Svi smo mislili da će grad pasti jer su Srbi bili pred vratima. Sviranje mi je tada bilo utočište. I tako usred svega toga, kada su granate padale po gradu, kaže meni moja profesorica Marija Šekso: "Idemo u Zagreb na natjecanje!".

Famozno natjecanje koje je promijenilo sve?

Tako je, to je to natjecanje (smijeh). To je bio moj početak, tada sam prvi put osjetio kako je to kada te publika prihvaća, kada pozitivno reagira na tvoje sviranje.

S 18 godina preselili ste u Zagreb zbog studija. Kako ste se prilagodili životu u novom gradu?

Dobro sam se snašao. I nije bilo neke velike prilagodbe jer sam se uglavnom družio sa svojim ljudima, mi muzičari volimo se držati zajedno.

Početak vaše profesionalne karijere obilježio je album "Geste". Kako ste u poslijeratno vrijeme, kada interes za klasičnu glazbu nije bio velik, našli izdavača za album klasične glazbe?

Izdavač tog albuma bila je izdavačka kuća Cantus koja je bila pod društvom skladatelja. Kako su "Geste" bila svojevrsna antologija hrvatske moderne klavirske glazbe, to je imalo smisla.

Tada ste imali veliku potporu domaće kritike i struke. To se promijenilo nakon prelaska u crossover. Kako ste se nosili s kritikama? Mislite li da su one možda bile posljedica rada s Tončijem Huljićem?

Nikada nisam previše obraćao pažnju na kritike. Stvarno me nisu zanimale, nisam ih ni čitao (smijeh). Istina, odjednom je puno kritičara našlo neke zamjerke. Zanimljivo je da zapravo nisu kritizirali moj novi zvuk, nego moje sviranje što je bilo smiješno jer su me do tada, prije izlaska albuma "The Piano Player", hvalili. Kako se odjednom sviranje moglo promijeniti? Moguće da je i nešto drugo stajalo iza toga jer to nisu bile konstruktivne i dobronamjerne kritike. Moja publika mi je najrealnija kritika, a i sam sebi sam najstroži kritičar.

Možemo li od vas u budućnosti očekivati i neku glazbenu suradnju?

Nikad ne reci nikad, ali do sada nisam surađivao s nikim. Ne radim na taj način. Imao sam milijune ponuda za vokalno-instrumentalne suradnje, ali ja sam solist. Najbolje funkcioniram kao solist, tako prenosim slušateljima svoju emociju, ono što ja želim. To je nešto što kod suradnje ne možete u potpunosti postići i zato volim raditi sam.

Jeste li ikada sami nešto komponirali? Pjevate li možda?

Samo u društvu bliskih prijatelja (smijeh). Ne znam kako pjevam. Ne govore mi je li dobro ili loše. Ne komponiram, nikada to nisam radio. Ja sam čitav život reproduktivni izvođač i na tome ću ostati. Ne komponiram ni sebi za dušu, sebi za dušu sviram Chopina.

Dođe li kod vas ponekad do zasićenja od sviranja, vježbanja, putovanja?

To se uvijek dogodi nakon turneja, pogotovo nakon velikih turneja koje dugo traju i na kojima se čovjek jako umori. Nakon takvih turneja ponekad tjednima ne sviram. Doslovce ne taknem klavir. Potrebno mi je to kao i svakom drugom glazbeniku. Na taj način se svi regeneriramo.

Kako se u tim trenucima relaksirate?

Uzmem kćer, putujem s njom po svijetu i uživamo. Tako se najbolje odmorim.

11 albuma je iza vas, kako dalje namjeravate razvijati svoj zvuk, zadržati interes publike?

Počeli smo s radom na novom albumu, već smo krenuli i sa snimanjem. Pokušat ćemo ponuditi nešto novo slušateljima, nešto što će ih iznenaditi. Inzistirao sam na tome da ovaj album bude i klasičan i crossover. Radimo s producentom Stephenom Bartonom iz Los Angelesa koji je poznat po glazbi iz filmova "Kronike iz Narnije", "Man on fire" i "Dnevnik Bridget Jones". Kao i uvijek, napravit ćemo produkcijski pomak. Recimo, ubacit ćemo i malo dub stepa koji mi je jako zanimljiv i u kojem uživam u zadnje vrijeme. Radujem se tome i baš me zanima kako će na to reagirati moji obožavatelji.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.