Peppersi razorili Zagreb i postali 3957. bend koji je ove godine zasvirao s 2Cellos
Foto: Goran Mehkek/CROPIX
VOLJELI ih ili ne, Red Hot Chili Peppersi svoj su zagrebački posao odradili na nivou i zaista nema onog tko će reći da je ovdje bila riječ o bilo čemu drugom osim apsolutnoj profesionalnosti.
Počeli su na vrijeme, priredili odličnu svirku, postigli savršen balans između novih i starih pjesama i do kraja koncerta učinili ono što su obećali.
Brojke i slova
Naravno, to ne znači da su uobičajeni Kiedisovi falševi izostali, ali oni su dosad već postali sastavnim dijelom njegova šarma pa oko toga ne treba pretjerano lamentirati. Štoviše, svoje vokalne nedostatke izvrsno nadoknađuje energijom, a na koncert Peppersa ionako ne odlazite očekujući anđeoski poj zbora kerubina već sirovi rock kombiniran s funkom.
Isto tako, Flea je tu da skrene pažnju s manjih nedostataka jer dok Kiedis kompenzira, Flea svakom novom bas dionicom oduševljava i bendu daje onaj prepoznatljivi "groove".
Hrvatska publika odlično ih je prihvatila, a o tome sasvim sigurno govore i brojke. Naime, nešto preko 35 tisuća posjetitelja možda nije na nivou jednog U2-a, ali sasvim je pristojno za bend njihova kalibra.
Setliste i liste trikova
Kao što je već napisano, set lista korektno je ispunjena starim i novim materijalom, a potegnuli su sve tamo do "The Uplift Mofo Party Plan" da bi u istoj mjeri zadovoljili prohtjeve "rekreativaca" i "hardcore" obožavatelja, a to se cijeni. Primjerice, mogli su vas sat i pol daviti novim pjesmama, neprepoznatljivim aranžmanima poznatih hitova ili, nedajbože, bosonogim arlaukanjem u pratnji lutnje. Dakle, domaća je publika pošteđena ego triperaja, a priređen im je koncert kakav su očekivali.
Na sve to valja nadodati i klasične "cirkuske trikove" koji nas redovito raspamete:
a) "suptilno" podilaženje nacionalnim strastima mlataranjem zastavom
b) oduševljeno ponavljanje imena grada/države u kojoj se nalaze
c) uvjeravanje publike da su svi članovi benda, imenom i prezimenom, uistinu dirnuti nikad prije viđenim gostoprimstvom divnih ljudi i ljepotom ravnica, jezera i gajeva koji ostavljaju bez daha i tjeraju čovjeka da se zapita ima li uopće smisla vraćati se tamo odakle je došao
Nažalost, nedostajalo je ultimativnog trika koji uvijek potjera domaću krv da brže kola. Naravno, riječ je o nespretnom ponavljanju nekih hrvatskih riječi, recitaciji na materinjem nam jeziku ili barem ushićeno ispaljivanje sočne psovke što bi već ionako napaljenu publiku "dodrkalo" i dovelo do klimaksa.
Ipak, RHCP su se na kraju iskupili pozvavši domaće snage da im se pridruže na pozornici, čime su i službeno postali 3957. bend koji je u posljednjih godinu dana snimio ili izveo pjesmu s Hauserom i/ili Šulićem.
Ukratko, nema se što prigovoriti.
Natrag u stvarnost
Doduše, Hrvati su se očekivano pogubili u danima koji su prethodili koncertu pa smo medijski stvorili određeni osjećaj uzbuđenja koji realno ne postoji, ali to je marketing i sve dok u grudima nemaštovito srce kuca, čitat ćete da će Kiedis kusati kulen, Flea grickati paški sir, Chad Smith sanjati hrvatski pleter, a Josh Klinghoffer kupiti vikendicu na Pašmanu.
I na posljetku, ako pripadate skupini "pičforkaša" koji su Pepperse voljeli samo do "tog i tog albuma" ili pak skupini nesimpatizera njihovog stila koji bi prije primili posljednju pomast nego zaverglali "giviravejgiviravej", postoji nešto što ne valja zaboraviti.
Vrlo je jednostavno. Ovako velik broj pijanih Hrvata na jednom mjestu malo se kad viđa bez izgreda onih koji su iznenada osjetili "zov spilje". A to je rijetko, pohvalno i poželjno jer nakratko bi mogli povjerovati da ima nade. Sat i pol masovke bez političko-nogometnog prepucavanja, mržnje i nacionalizma je sat i pol čiste pobjede za one koji žele vjerovati da ne žive na samom dnu jame očaja.
A nakon toga, "back to life, back to reality", kako bi rekli Soul II Soul. Ili svaki drugi Facebook status nakon godišnjeg odmora.