Foto: Index

SREDINOM veljače Tatjana Cameron Tajči postala je redovita blogerica na Huffington Postu.

Pohvalila se ovim postignućem na Facebooku fanovima napisavši: "Prva epizoda 'Waking Up In America' i moj blog objavljeni su na Huffington Postu! (I pozvali su me da redovito pišem!)".

A nakon što je objavila tri posta o načinu življenja, došlo je vrijeme i da malo spomene Hrvatsku. Ove srijede tako je objavljen tekst naslovljen "Pobjeđivati u životu u Hrvatskoj...I u našem svijetu", a u njemu se slavna pjevačica osvrnula na prošlogodišnji tekst Huffington Posta nazvan "13 razloga zašto pobjeđujete u životu ako ste u Hrvatskoj".

U tekstu stoji:

"Richard Gere, Sean Connery, John Malkovich, Tom Cruise, Oprah, Jay-Z, Beyonce i mnogi drugi poznati s A-liste ljetovali su na njezinoj obali, 'Igra prijestolja' prikazuje njezine dvorce i utvrde, a Anthony Bourdain započeo je epizodu 'No Reservationsa' sjedeći u jednoj od njezinih fantastičnih taverni izjavljujući: 'Iduća velika stvar je Hrvatska'.

Prema HuffPostu dvije od 'devet party plaža na kojima želite slaviti život ovog ljeta' su u Hrvatskoj.

Ljudi koji dolaze u posjet često komentiraju koliko su velikodušni i sretni Hrvati. A oni koji su dovoljno veliki avanturisti da se sažive s lokalnom kulturom vraćaju se s pričama o nezaboravnim noćima provedenim sjedeći oko stola, ispijajući domaće vino i jedući domaći sir i pršut, u priči, šali, pjesmi, osjećajući se živima.

Pa kako se onda događa da zemlja toliko bogata kulturom i prirodnim ljepotama završi na koljenima, boreći se s recesijom dok najviše pate njezina djeca?

To ne zvuči kao pobjeda.

Prema Unicefovom izvještaju Innocenti Report Card 12, u Hrvatskoj i drugim zemljama na popisu koje su najviše pale pod utjecaj recesije, više od jednog od petero djece živi u siromaštvu.

Postoje mnogi kompleksni problemi koji su pridonijeli težini krize u Hrvatskoj (kao što su korupcija i loše vodstvo), koji se najbolje objašnjavaju kroz političke i ekonomske aspekte.

Ali ovdje ja želim istaknuti problem zbog kojeg mnogi moji hrvatski prijatelji osjećaju nelagodu.

Kad je moj suprug, američki pustolov koji je proputovao mnoge zemlje svijeta, prvi put posjetio Hrvatsku 1999. godine, bio je iznenađen brojem dizajnerskih dućana, potpuno novih skupih automobila i lijepih kafića koji su uvijek prepuni dobro odjevenih i lijepih ljudi. To je bilo u izravnom kontrastu s onim što je znao o borbi ove zemlje da se ponovo izgradi nakon rata '90-ih.

Hrvati vole svoje nasljeđe, prekrasnu zemlju, hranu i kulturno bogatstvo. I imamo velikih problema priznati da smo na neki način, negdje, podbacili.

Ja sam rođena u Hrvatskoj '70-ih i od najranijeg djetinjstva učili su me da treba naporno raditi, biti ponosan na svoju državu i predstavljati samo svoju dobru stranu. Nikad nisam propitivala autoritete i sustave, prihvaćajući da je to jedini način na koji se živi.

Lako mogu shvatiti kako sam ja (i mnogi moji suvremenici - pogotovo žene) potlačeni u pokornost, kroz strah od neuspjeha, poniženja, odbijanja.

Preselila sam se u Ameriku kad sam imala 21 godinu. Najveći kulturološki šok bila mi je činjenica da moram promijeniti stav prema neuspjehu. Neuspjeh ne samo da je prihvaćen u Americi, često ga se smatra stepenicom prema uspjehu. Priče onih koji su 'uspjeli' obično naglašavaju sposobnost i želju za riskiranjem, pogreškom, kretanjem ispočetka nakon neuspjeha. Sjetite se samo Stevea Jobsa, Abrahama Lincolna i Thomasa Edisona.

Promjena zahtjeva rizik, a sa svakim rizikom dolazi i mogućnost neuspjeha.

Strah od neuspjeha i poniženja čini nas pasivnima. Odustanemo i nadamo se da će dobra vila ili bolji sustav sve popraviti, što dovodi do još većeg osjećaja nemoći i poraza. Odustajući dajemo snagu onima koji to nastavljaju zlorabljivati, samo nastavljajući začarani krug. Samo nekolicina pobjeđuje u životu na taj način, a oni najranjiviji, kao što su djeca i stariji, pate najviše.

Ali, u nekom trenutku bol postane veća od straha od neuspjeha i probudimo se.

Proteklih nekoliko godina putovala sam Hrvatskom i uvjerila se kako se jedan po jedan, sve više ljudi budi, odlučuje zasukati rukave i krenuti naprijed prema solidarnosti i snazi, unatoč nasilnicima i sustavu koji još uvijek žele da se sramimo i vjerujemo da smo bespomoćni.

Dok pišem, govorim, pjevam i vodim TV show o buđenju i životu za koji smo stvoreni da donesemo pozitivnu promjenu u svijetu, mnogi su se sa mnom povezali".

Nakon toga Tajči piše o akciji Kruh za kasnije i načinu na koji se ona proširila po čitavoj regiji te na kraju zaključuje: "Hrvatska je samo mali primjer svijeta u kojem živimo. Svijet se treba probuditi i shvatiti svoju ljepotu i unutrašnju snagu i oduprijeti se onima koji ne znaju upravljati resursima i golemim bogatstvom.

Dakle, što mogu napraviti danas da pobjeđujem u životu, pitate se?

Svatko od nas ima nevjerojatnu moć da dodirne živote drugih, ublaži im bol, utješi njihovu tugu. Dignite se starijima u autobusu, donirajte knjige potrebitima, donirajte novac siromašnom studentu i podijelite s nekim tko se bori uspjeti u poslu 'tajnu zanata'. Nasmijte se strancu koji izgleda utučeno.

A sljedeći put kad posjetite Hrvatsku ili bilo koje prekrasno mjesto na svijetu, znat ćete da ste pridonijeli njegovoj ljepoti i, da, pobjeđivat ćete u životu".

Tekst u cijelosti možete pročitati ovdje.