MOTIVACIJSKA govornica Ana Bučević nedavno je na svom YouTube kanalu objavila video u kojem objašnjava kako je upoznala svog novog muža. Nakon rastave nije srljala u nove veze, ali je Svemiru poslala svoje želje, pa kako On odluči. Zakon privlačnosti je u pitanju, objašnjava Ana.

Ajde da i ja probam...

I naposljetku Vortex joj je ispunio baš ono što je tražila – Srbina koji ima iskustvo rastave i odraslu djecu, te je glazbenik. Video me baš zaintrigirao. Ajde mogao bih i ja napisati pismo Svemiru sa željama o suprotnom spolu, poslati ga na adresu Vortex b.b., pa da vidim što će se dogoditi. Da sam to prije radio, pretpostavljam da ne bih prošao sve dosadašnje jade sa ženama. 

Logično da je na djelu zakon privlačnosti, kakav bi drugi članak dva, stavak tri trebao biti u vezi partnera? Neću valjda tražiti neprivlačnu posjetiteljicu pekara koja uzgaja celulit umjesto ljekovitog bilja? Što ustvari znači privlačna? Pa da ima lice koje ne rastjeruje komarce i da može napraviti bar dva skleka i ostati deset sekundi u plenku. Dosta mi je više ležećih babuskara koje se zaklinju u jednakost spolova, a nikad ne nose dvanaest litarski paket mlijeka do auta. 

Mora, znači, biti privlačna k'o magnetsko polje Zemlje igli kompasa. To smo riješili, ajmo dalje. Na prvu mi je ovaj Srbin kod Ane Bučević djelovao blesasto, ali kada čovjek bolje razmisli, i nije. I ja bih volio da moja idealna partnerica dolazi s prostora bivše Jugoslavije. Zašto strankinje ne dolaze u obzir, jesam li ja neki rasist?

Strankinje otpadaju

Pa ukratko ne želim naći Scarlett Johansson pa biti Bill Murray. Lost in translation, shvaćate? Sjećam se kako sam davno bario neku Ruskinju, bila komplicirana kao pravljenje pohane piletine, sve je nešto putila – neće ovo, hoće ono, neće ono, hoće ovo – ja joj na kraju rekao da je pravi Putin.

Ona izbuljila oči, naljutila se što sam je usporedio s ruskim predsjednikom, ja stao objašnjavati što na hrvatskom znači riječ putiti i da sam je zato nazvao Putin, ali ona bi prije shvatila što goni ruskog čovjeka da čitav život provede na sibirskoj tundri nego moju zajebanciju. Ne možeš se ti zezati sa strankinjama, kulturne razlike su nepremostive prepreke humoru. Eto zašto one otpadaju. 

Spomenuo sam da moja buduća partnerica mora biti s prostora bivše Jugoslavije, ali to ustvari nije točno. Izgubio bih se u prijevodu i sa Slovenkom, a ne bih bolje prošao ni s Makedonkom. Evo, recimo, nađem se na Pohorju s nekom Mojcom, super njoj sa mnom, zaljubila se u mene k'o Poljak u kamp-kućicu, i govori mi jednog dana očiju snenih od nježnosti: 

"Ljubezen draga, zelo te ljubim, želim si da preostanek življenja preživiva skupaj", govori ona meni izbacujući usne. 

Ja na te njene ozbiljne ljubavne riječi puk'o od smijeha. Kako neću, čuj 'preostanek življenja', pari neki teški sprd. Bolje i točnije rečeno, meni čitav slovenski jezik izgleda kao kolosalna zajebancija.

Nije to u biti loše, smijati se po cijele dane dok ti žena Slovenka nešto govori, ali pajdo, život donosi i neke teške situacije, a kako ćeš ozbiljno pričati o nekom sprovodu, kreditu ili bolesti s partnericom koja govori na slovenskom? Evo, recimo, umro nam je prijatelj, sutra mu je sprovod na groblju Crkve svetog Martina. Ona mi ujutro uz kavu saopćava tužne vijesti. 

"Naš prijatelj je umrl. Njegov pogreb bo jutri na pokopališču Cerkve sveti Martin", govori mi supruga, a ja crkao od smijeha na riječ pokopališče. 

To je baš neozbiljno – umirati na pokopališču, ali od smijeha - znači Slovenka ne može. S druge strane (Jugoslavije) Makedonka u kući je nešto još luđe, makedonski jezik mi je brutalna smijada još od prijenosa utakmica ondašnje prve nogometne lige. Javlja se radijski reporter iz Skoplja i govori da je sudac pokazao na "belata točkata", hahahahhahahhaha. Zamišljam scenu ujutro uz zobene pahuljice, moja draga supruga Ljiljana Marušovska mi priopćava tužne vijesti.  

"Našiot prijatel počina. Negoviot pogreb e utre na grobištata na Crkvata sveti Martin", govori mi supruga, a ja crknuo na sve te riječi sa sufiksom "ta". Odmah je potom pozivam u sobu na bračne aktivnosti. 

"Hajdemo se poseksata na kreviot u pozata pasjata!"

Znači, moja buduća partnerica mora biti ili Hrvatica, ili Bosanka, ili Srpkinja, ili…, ajde dobro, otpadaju i Crnogorke, nikad ne znaš spremaju li se u slobodno vrijeme za Otvoreno prvenstvo Montenegra u ležanju. OK, to smo sad apsolvirali, hajdemo dalje. 

Glazba

Što je ono dalje Ana govorila u vezi svog Srbina? Eh, da. Nebitno mi je sad je li prije bila rastavljena, sastavljena, pa nije namještaj iz IKEA-e da mi to igra neku ulogu. Puno važnije su mi njene glazbene tendencije. Ne smije slušati dalmatinsku i klapsku muziku.

Ono pušta mi po cijele dane "nek' ti kušin bude stina", a kad je odvedem na kupanje, kuka i žuga da je bodu stijene, dupe će joj otpasti, zašto ne uzmemo ležaljku? Zato, stara, jer ne želim plaćati koncesionarima desetke eura ako nam stina može bit kušin. 

"E pa ne može nam stina bit kušin."

"E pa zašto se onda doma kreveljiš 'nek' ti kušin bude stina?'"

Vozačica

Što još moram poslati Vortexu? Uf, ovo ne smijem preskočiti. Vožnja auta je vrlo važna stavka. Želim da moja buduća partnerica zna voziti auto. Ali baš da zna. Da kad dođemo na neko raskršće, da se u razumnom roku ubacimo na glavnu prometnicu, recimo, barem za manje od dva sata.

Ne želim ostarjeti u autu čekajući idealan trenutak – a za većinu žena idealan trenutak za ubacivanje u glavnu traku jest kad apsolutno nikoga nema na vidiku - znači nikad. I da ga zna parkirati bočno. Mislim auto. Možda će se netko sad priupitati zašto ja ne vozim pa onda nema ovih problema?

Zato jer onog tko ne poštuje jednakost spolova i ženska prava zadese užas i strava, to su Meša Selimović i Ksaver Šandor Gjalski davno pisali po Facebooku. 

Što još?

Nadalje, moja donna futuro koju će mi, nadam se, Svemir Overseasom poslati na kućnu adresu ne mora biti klasično obrazovana, ali mora nešto znati. Draga, ako ti kažem Sisi, ne obraćam se tvojoj dojki nego govorim o austrijskog carici. Kada spomenem Cicerona, to nije poliklinika za povećanje cica nego rimski govornik, kada rečem sudski proces od Kurtza, ne spominjem muški spolni organ nego bivšeg austrijskog kancelara. Viktorijini slapovi, ljubavi, nije kada se Posh Spice napali na Davida Beckhama, je li to jasno? 

Što mi je još važno? E to, da je čula za tapioku i da zna što bi s njom. Još otkako sam napustio roditeljski dom, majka me redovito pita: 

"Sine, imaš li dovoljno tapioke?"

"Imam majko, ne brini, baš sam bio u Bio&Bio."

"Tko te bio, sine?"

"Nitko me, majko, nije bio nego sam ja bio u Bio&Bio."

"A koga si ti, sine, bio? I zašto?"

"Nisam, majko, nikoga bio, niti je itko mene bio, nego sam bio u Bio&Bio. Po tapioku."

"A tapioku. Bravo, oko moje, tapioke svoje!"

(P. S.) $$$

I naravno, za kraj, najvažnija stvar. To ću u pismu Vortexu poslati dolje kao PS i još dodati, ako ovo ne može, ništa drugo nije ni bitno. Dakle, najvažnije mi je da hoće na motor, jer ako neće na motor, onda ne možemo ni u Kotor, a kamoli u neke još luđe pustopoljine. Nemoj mi, majke ti, dosadne europske gradove, Berlin, Pariz, Beč, to je isto kao da je svaki dan grah, slanić, leća… 

P. S.

Treba li uopće Svemiru spominjati da je važno da ima puno para i veliko nasljedstvo, pogotovo sada kada divljaju cijene nekretnina? Naravno da ne treba, zna Vortex što je bitno, ne radi On za sitno. 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.