O ŽENAMA u znanosti sve se češće govori, ali malo tko vidi kako izgleda njihov svakodnevni rad: istraživanja, pacijenti, edukacije i godine upornosti koje stoje iza znanstvene karijere.

Zagrepčanka Anđelina Šekelja Mašić, doktorica dentalne medicine i jedna od ovogodišnjih dobitnica priznanja Nacionalnog programa L'Oréal-UNESCO "Za žene u znanosti", upravo je na tom putu. S njom smo razgovarali o njezinu istraživanju, radu s pacijentima i tome kako izgleda znanstvena karijera iz perspektive mlade liječnice u Hrvatskoj.

"Nakon noćnog dežurstva odlazila bih izravno na fakultet"

Anđelina priznaje da je iza dosadašnjih uspjeha bilo mnogo odricanja, osobito u razdoblju kada je istovremeno radila i provodila kliničku studiju.

"Bilo je izazovno uskladiti profesionalne i znanstvene obveze. U vrijeme provođenja kliničke studije na fakultetu radila sam noćne smjene i vikende kao voditeljica hitne stomatološke službe. Nerijetko bih nakon noćnog dežurstva odlazila izravno na fakultet kako bih nastavila rad na istraživanju, što je često ostavljalo vrlo malo vremena za odmor", rekla je za Index.

Prije svega ju je, kaže, vodila znatiželja.

"Još od djetinjstva imala sam potrebu propitkivati i tražiti odgovore, a interes za znanost razvio se vrlo rano tijekom studija. Već na drugoj godini fakulteta uključila sam se u znanstveni rad jer nikada nisam bila osoba koja prihvaća određene tvrdnje zdravo za gotovo, oduvijek sam željela razumjeti zašto je nešto tako i postoji li mogućnost da bude bolje", rekla je.

Nagradu doživljava kao poticaj i odgovornost

Nedavno priznanje doživljava kao potvrdu dosadašnjeg rada, ali i kao poticaj za nastavak istraživanja. "Posebno mi znači što dolazi od uglednih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji vrlo dobro razumiju koliko predanosti, vremena i odricanja zahtijeva znanstveni rad", rekla je.

"Iako bih se znanošću nastavila baviti neovisno o nagradama i priznanjima, ova nagrada poticaj je za nastavak istraživanja i dodatna motivacija da ustrajem na putu koji sam odabrala. Istovremeno, doživljavam je i kao odgovornost da nastavim doprinositi razvoju struke i znanosti te da budem primjer budućim mladim ženama u znanosti", dodala je.

Istražuje blaže metode liječenja povlačenja zubnog mesa

Njezino doktorsko istraživanje bavi se problemom s kojim se stomatolozi često susreću u ordinaciji: povlačenjem zubnog mesa. Iako se na prvu može činiti kao estetski problem, Anđelina objašnjava da posljedice mogu biti i puno neugodnije.

"Većinom se javljaju žene kojima povlačenje zubnog mesa predstavlja estetski i funkcijski problem. Višestruke recesije gingive mogu biti bolne i osjetljive, posebice na hladan podražaj, a zubi izgledaju duljima nego što jesu", objasnila je.

Standardni kirurški pristup često uključuje uzimanje transplantata mekog tkiva s nepca, što za pacijenta znači dodatnu nelagodu i oporavak na dva operativna mjesta. Zato je, kaže, ideja njezina istraživanja bila pronaći manje invazivnu alternativu.

"Fokusirali smo se na hijaluronsku kiselinu, biološki aktivnu molekulu koja se već desetljećima uspješno koristi u medicini i regenerativnoj stomatologiji. Cilj istraživanja bio je utvrditi može li dodatak hijaluronske kiseline tijekom kirurškog zahvata potaknuti cijeljenje i regeneraciju tkiva te postići rezultate usporedive s klasičnim metodama, uz manju invazivnost i veću ugodu za pacijenta", rekla je.

Ako se rezultati potvrde, pacijentima bi to moglo značiti jednostavnije i ugodnije liječenje. "Dodatak hijaluronske kiseline tijekom kirurškog zahvata mogao bi omogućiti uspješno prekrivanje ogoljenih korijena bez potrebe za uzimanjem transplantata s nepca", objasnila je. To bi, dodaje, moglo značiti manje postoperativne boli, brži oporavak i manje nelagode jer bi se izbjeglo drugo operativno mjesto.

"Ljudi se često javljaju tek kada bol postane neizdrživa"

Rad u Hitnoj stomatološkoj službi za Zagreb pokazao joj je koliko ljudi često odgađaju brigu o oralnom zdravlju. Mnogi se, kaže, javljaju tek kada bol postane neizdrživa i kada je problem već uznapredovao.

"Jedan od najvećih izazova danas jest to što pacijenti informacije o oralnom zdravlju često traže na internetu i društvenim mrežama, gdje nije uvijek lako razlikovati stručne savjete od dezinformacija. Zbog toga odgađaju pregled ili posežu za neprovjerenim rješenjima", rekla je.

Anđelina upozorava da se oralno zdravlje ne može promatrati odvojeno od ostatka organizma. Isto vrijedi i za povlačenje zubnog mesa, koje se često doživljava samo kao estetski problem.

"Iako ga pacijenti često prvo primijete zbog estetskih promjena, povlačenje zubnog mesa zdravstveni je i estetski problem. Može otežati i učiniti bolnom oralnu higijenu, potaknuti nakupljanje plaka i dovesti do upale", objasnila je. Zbog toga se pacijenti najčešće javljaju tek kada im povlačenje zubnog mesa počne narušavati kvalitetu života, kroz bol, osjetljivost ili nezadovoljstvo izgledom.

"Žene se još uvijek ponekad promatra kroz buduće životne uloge"

Priznanje koje je dobila za nju nije važno samo zbog istraživanja, nego i zbog veće vidljivosti žena u znanosti.

"Programi poput 'Za žene u znanosti' imaju iznimno važnu ulogu jer doprinose vidljivosti znanstvenica i njihovih postignuća. Posljednjih godina vidi se pozitivan pomak, no prostora za napredak i dalje ima", rekla je.

Ističe da su žene danas snažno prisutne u znanstvenoj zajednici, ali da se na vodećim znanstvenim i kliničkim pozicijama još uvijek češće susreću muškarci. Zato su, kaže, ovakva priznanja važna i kao poticaj mlađim znanstvenicama da vjeruju u svoje mogućnosti i ustraju u profesionalnim ciljevima.

Dodaje da žene u nekim područjima i dalje imaju osjećaj da se moraju dodatno dokazivati kako bi ih se jednako ozbiljno shvatilo. To je posebno vidljivo u određenim kirurškim granama medicine i dentalne medicine, koje se tradicionalno percipiraju kao "muška" područja.

"I sama sam se susrela s takvim stavovima. Tijekom jednog razgovora za specijalizaciju pitali su me zašto želim odabrati baš kiruršku granu, uz komentar da većina žena stomatologinja ostaje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer je to navodno lakše uskladiti s budućim obiteljskim obvezama. Takve situacije pokazuju da se žene još uvijek ponekad promatra kroz prizmu budućih životnih uloga, dok se kod muškaraca češće polazi od njihovih profesionalnih ambicija i potencijala", ispričala je.

"Pacijent je mislio da je moj tehničar liječnik"

Predrasude je, kaže, osjetila i u svakodnevnom radu s pacijentima, ponajprije zbog dobi, ali i zato što je žena.

"Sjećam se jedne situacije s početka karijere. Radila sam dežurstvo sa starijim kolegom dentalnim tehničarom. Kada sam uzela instrumente kako bih započela obradu, pacijent je rekao: 'Uz dužno poštovanje, ja bih ipak da mi ovo odradi liječnik.' Odgovorila sam mu: 'Ali ja i jesam liječnica'", prisjetila se.

Pacijent je, kaže, pokazao prema njezinu asistentu, uvjeren da je on liječnik. Nakon što mu je objasnila da je riječ o dentalnom tehničaru, situacija se smirila i postupak su obavili.

Slične situacije događaju se i danas, no ne doživljava ih kao prepreku. "Naučila sam da se povjerenje gradi znanjem, stručnošću i odnosom prema pacijentu. Vjerujem da mlade žene u medicini i znanosti ponekad moraju uložiti dodatni trud kako bi ih se doživjelo jednako ozbiljno. No isto tako vjerujem da se predrasude najbolje ruše rezultatima", rekla je.

Posao može promijeniti nečiju svakodnevicu

Anđelina kaže da je početak bio vrlo zahtjevan jer slobodnog vremena gotovo da nije bilo, no brojne obaveze naučile su je bolje upravljati vremenom.

"Danas nastojim jasno postaviti prioritete i odvojiti vrijeme za posao, znanost, ali i za sebe i svoje bližnje. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez podrške obitelji, prijatelja, a posebno mog supruga. Oni su bili moj najveći oslonac kada je bilo najteže", rekla je.

Posebno pamti trenutke u kojima vidi koliko njezin posao može promijeniti nečiju svakodnevicu. "Prije nekoliko dana završila sam protetsku rehabilitaciju pedesetogodišnjem pacijentu. Kada se prvi put pogledao u ogledalo nakon terapije, oči su mu se ispunile suzama. Takvi trenuci za mene imaju neprocjenjivu vrijednost", ispričala je.

S profesionalne strane posebno pamti sudjelovanje na Europerio kongresu u Beču 2025., gdje je predstavila dio rezultata svoje disertacije i o istraživanju raspravljala s međunarodnim stručnjacima iz parodontologije. Od posla se najčešće odmiče treninzima, druženjima s prijateljima i vremenom s obitelji, a najveći odmor pronalazi u trenucima sa suprugom.

"Uspjeh za mene nije isključivo profesionalna kategorija"

U budućnosti bi, kaže, voljela završiti specijalizaciju i nastaviti graditi karijeru na spoju znanosti i kliničke prakse.

"Vjerujem da upravo kombinacija istraživanja i svakodnevnog rada u ordinaciji omogućuje najbolji profesionalni razvoj i najveći doprinos struci. No uspjeh za mene nije samo profesionalna kategorija. Nadam se da će se moj život ispunjavati i privatno, kroz zajednički život sa suprugom i stvaranje obitelji.

Kada bih mogla reći da sam ostvarena kao liječnica, znanstvenica, supruga i majka, smatrala bih to svojim najvećim uspjehom", zaključila je.