"KASNILI smo na vlastito vjenčanje… Tada je Jovana već bila rođena i ja sam zbog fotografija željela biti u bijelom, mislim da je to san svake djevojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao traperice i prsluk, tenisice, naravno, i stavio je bedž s Muppetima", jednom je o vjenčanju s Đorđem Balaševićem ispričala Olivera Balašević, njegova supruga kojoj je posvetio neke od najljepših pjesama s ovih prostora.

Đorđe i Olivera Balašević vjenčali su se 7. svibnja 1981. godine na skromnoj ceremoniji u Novom Sadu. Kumovima nisu ni javili da će se vjenčati, pa su im rekli da ponesu osobne iskaznice zbog snimanja.

Svaki obožavatelj Đorđa Balaševića zna koliku ulogu je u njegovom životu i karijeri odigrala Olivera Balašević. Oliveru Savić, siromašnu studenticu iz Zrenjanina Balašević je upoznao krajem sedamdesetih i smrtno se zaljubio u nju. Po vlastitom priznanju, s Oliverom je prvi i posljednji put pomislio na brak i stvaranje obitelji.

"Ona je, baš kao u mojoj pjesmi, došla tiho, nezvana, sama… i ostala u meni zauvijek. Bila je siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu, doslovce ispod mosta koji je bio ograđen s obje strane. U Novom Sadu, u koji je stigla s malom stipendijom, jedva je preživljavala", ispričao je Balašević jednom. 

Pričao je i kako su se upoznali.

"Imala je perfidan plan da me zamoli da idem s njom u vodu, a ako odbijem, da mi uvali da joj čuvam šnale. Kako nisam pošao, dala mi je da joj čuvam sitnice, zbog čega sam morao sjediti u pijesku i čekati da ona ispliva, a samim time da odgledam i cijelu njenu predstavu: ulazak u vodu i druge poglede koji su je pratili. Zvali su je stjuardesa jer je izgledala kao da je izašla iz reklame za nekog avioprijevoznika. Skočila je u vodu i napravila salto nakon kojeg nijedan normalan hetero muškarac ne bi ostao indiferentan, pa ni ja, koji nisam bio normalan, ali jesam hetero. Bio je to trenutak u kojem sam već prelomio i sve shvatio", govorio je.

Balašević je Oliveru zaprosio preko telefona, a kada se ona počela smijati misleći da se šali, sjeo je u automobil i zaputio se u Novi Sad.

Tu situaciju je opisao u jednoj od svojih pjesama.

"...i tek tu nadomak Zrenjanina, zaustavio me jedan besni milicajac. "Gde ćeš ti sad", pitao me je.

"Idem da zaprosim jednu devojku", rekao sam.

"Sad, u pola četiri ujutro?"

"Sad ili nikad", rekao sam.

"Dobro", reče milicajac,

"Dobro", reče i devojka svom srećom nešto kasnije."