HRVATSKI rukometni vratar Dominik Kuzmanović senzacija je ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u rukometu, na kojem je fenomenalnim obranama briljirao iz utakmice u utakmicu i iz Osla s ostalim igračima Hrvatskoj donio srebrnu medalju. Njegovim majstorijama na terenu svjedočila je cijela zemlja, a njegova bivša učiteljica (kojoj je zbog davnog obećanja poklonio karte za utakmicu protiv Mađarske) opisuje ga kao divnog mladića.

Dominik je već u ranoj dobi pokazivao izniman potencijal, a to su nam potvrdili i ravnatelj Osnovne škole Stjepana Radića u Brckovljanima Ivan Jukić, učiteljica tjelesne nastave od petog do osmog razreda Jasna Holik i Dominikova razrednica u nižim razredima Tatjana Mahnet, koje smo u srijedu posjetili u školi. 

"Bio je izvrstan"

Kakav je Dominik bio kao đak, pitali smo školsko osoblje. "Dominik je bio izvrstan učenik od prvog do osmog razreda. On je, osim što je bio odličan iz svih predmeta, bio odličan, naravno, i u sportu. Svake godine je dobio pohvalnicu za svoj uspjeh i bio je proglašen više puta najboljim učenikom razreda, te je za to dobio nagrade učiteljskog vijeća. Uzoran učenik u punom smislu riječi", kaže ravnatelj. 

"Briljirao je u svim predmetima"

Iako je briljirao u svim predmetima, najbolje mu je išla matematika, koju je, prema riječima ravnatelja, lako svladavao: "Natjecao se u matematici te je bio u 5. i 6. razredu na županijskom natjecanju. Isto tako, sudjelovao je i na nekim ekipnim natjecanjima. Svi predmeti su mu išli dobro, a rekao je sam da je najviše volio tjelesni." 

Ono po čemu Dominika ravnatelj posebno pamti su njegove vrline: "Pristojan je, marljiv, omiljen u društvu, pozitivan, svima je ostao u lijepom sjećanju. Rado se i dalje sjeća svoje škole i dođe nam u posjet. Vidi se i pozdravlja sa svojim učiteljima. Oduvijek je bio nadaren za sport, ali i u obrazovnom smislu."

"Postizao je u već u osnovnoj školi odlične uspjehe i sa svojim klubom i sa školskim klubom.  Dominik se družio s vršnjacima u školi i s prijateljima s rukometa, s kojima je najviše vremena provodio izvan škole", priča nam. 

"U našu školu u Brckovljanima išao je i Tomislav Severec"

Osim Kuzmanovića, u školu u Brckovljanima, nedaleko od Zagreba, išao je i rukometaš Tomislav Severec. "U našu školu su išli dečki koji su danas u Premier ligi ili u Prvoj ligi, ta rukometna generacija", govori nam ravnatelj kojeg, kao i cijelu školu, obuzme osjećaj ponosa kad vidi svog Kuzmu na televiziji.  

"Vjerujem da se današnja djeca mogu u njega ugledati i prepoznati se u njemu. On je uzor u ponašanju, u obrazovanju, u odgoju općenito. On je zaista jedan krasan mladić", kaže. Inače, ova škola je uspješna na natjecanjima svih vrsta, o čemu svjedoče i brojni pokali poredani po školi. 

"Ne samo sportska natjecanja, tu su i druga natjecanja u znanju. Poznati smo po svojim nekim javnim događajima, poput Dana škole ili Dana otvorenih vrata, božićnog koncerta i slično. Dosta smo aktivni u našoj zajednici. Interesa za rukometom je ovdje bilo oduvijek. Imamo dugu tradiciju rukometa u našoj općini", tvrdi. 

"Uvijek se s poštovanjem odnosio prema drugima"

Učenici škole u Brckovljanima presretni su što je upravo Kuzma išao u njihovu školu. "Imali smo za njega doček po povratku sa Svjetskog prvenstva. Svi koji su mogli doći su bili tamo. Bilo je preko 400 djece, bili su oduševljeni, glasno su navijali i pjevali s Dominikom", dodaje.  

Ravnatelj nam priča da su se čuli tijekom prvenstva i da mu je čestitao na uspjehu. "Bio je na organiziranom dočeku koji je organizirala Općina Brckovljani. Dominik je kartu za utakmicu ponudio svojoj učiteljici iz geografije s kojom je ušao u priču na kraju osmog razreda, o onome što će biti i čime će se baviti. Ona mu je rekla da ga se sjeti kad bude slavan i on je to ispoštovao", priča nam. 

Kuzme se sjeća i učiteljica Jasna, koja ga opisuje kao fenomenalnog mladića. "Bio je vrlo aktivan i na satu, a i bili smo i na puno školskih natjecanja. I od prvih dana kad je počeo igrati rukomet, već je pokazivao veliki talent, da bi bio dobar golman, i trudio se maksimalno. Nakon srednje škole nismo bili direktno u kontaktu, ali je prolazio pored moje kuće poslije treninga", priča nam.

"Zastao bi biciklom, javio se, pozdravio i uvijek bismo par minuta porazgovarali. To je nešto prekrasno, nikad nije ignorirao druge i prošao samo. Uvijek je bio tako osjećajan prema ljudima i s poštovanjem se odnosio prema svima", opisuje. 

"Kad ga vidim na televiziji, moje srce je puno"

Jasna je na Dominika preponosna: "Kad ga gledam na televiziji, sva se naježim više puta. Moja kći je s njim išla u školu i sjedili su skupa, u kontaktu su i dandanas. Kad god mi kaže da se čula s njim, moje srce je puno."

Priča nam kako iste osjećaje kao i ona dijele i ostali učenici Dominikove bivše škole. "Imam osjećaj da im se budi želja da budu kao on. Ja ih isto potičem na to - ugledajte se na nekoga, možda će netko od vas biti isto tako slavan", kaže Jasna. 

Da Dominiku ništa nije predstavljalo prepreku, kaže i njegova bivša razrednica Tatjana: "Dominik je došao u prvi razred vrlo samostalan, siguran. Ništa mu nije predstavljalo nikakvu prepreku. U školu je dolazio sam s obzirom na to da su roditelji radili cijeli dan."

"Izdvajao se po iznimnim sposobnostima, intelektu"

"Imao je tu malu pomoć starijeg brata, ali Dominiku nije baš bila previše potrebna ta njegova pomoć. Izdvajao se po iznimnim sposobnostima, intelektu... Jednostavno, bio je odličan u svim nastavnim predmetima", priča nam.

"Postizao je odličan uspjeh iz svih nastavnih predmeta u sve četiri godine školovanja. Čak je u četvrtom razredu na kraju školske godine bio nagrađen kao najbolji učenik cijele generacije četvrtih razreda. Njegov sportski uspjeh pratio je i školski uspjeh", kaže. Koliki je Dominik bio potencijal, govori i činjenica da je nekoliko školskih godina bio predsjednik razreda. 

"Primjer je ostalim učenicima"

Bivša Dominikova razrednica priča da su joj osjećaji podijeljeni kad ga gleda na televiziji. "Još uvijek je na neki način ono malo dijete, a onda kad ga gledaš - on je odrastao muškarac, tako da osjećam ponos i radost kad ga vidim. Na našem prvom susretu kad učenike pitam što bi željeli biti, oni meni crtaju i on je nacrtao sebe s loptom, i to u prvom razredu", dodaje. 

Tatjana za Dominika kaže da je jako poticajan za buduće generacije učenika. "Dominik je mogao u životu biti što je htio. S obzirom na njegovu visoku kvalitetu učenja, znanja, sposobnosti, mogao je studirati što je želio, no rukomet je bio neka njegova želja, zbog čega se svega drugog odrekao i to je ispunio u najvećoj mjeri", zaključuje.