U SURADNJI S Yugopapirom donosimo vam tekst iz 1969. godine o najljepšem nudističkom kampu u Europi koji se nalazio u Istri.

Rujan 1969: Jedan sićušni jadranski otočić čini se da je bolje čuvan od graničnih prijelaza! S morske strane kruže stražarski gliseri, suhozemne prilaze kontroliraju dvostrukim sistemom stanica s brkljama, kilometarski dugom žičanom ogradom, najmodernijim signalnim uređajima i stražarima na biciklima.

Sićušni otočić zove se Koversada i nalazi se na ušću Limskog kanala tik uz Vrsar.

Riječ "Koversada" ima neslućenu važnost u svijetu - golih! Otočić je jedan od najljepših i najbolje uređenih nudističkih kempinga na svijetu.

Vozio sam se kolima uskom asfaltiranom cestom od Vrsara prema Koversadi. Prva granična brklja bila je podignuta i prošao sam bez zaustavljanja. Uza me je sjedila 18-godišnja Mirjana Maretić. Njen otac direktor je vrsarskog poduzeća "Anita" pod koje potpada nudistički kamp. Mislio sam da mi je to dovoljan alibi za prijelaz preko druge granične brklje kilometar dalje. No, prevario sam se.

Brklja se uzdigla kad je stražar ugledao direktorovu kćerku i spustila se kad je vidio mene uza nju:

- Tko ti je taj tip? - upitao je dječak uz rampu. Na glavi je imao kapu službenika. Na licu strog izraz istražitelja.

- Novinar, traži tatu.

- Ima li aparat? Ima li djevojku? Ima li člansku kartu FKK?

- Ima... aparat, ali nema djevojku... Nema ni člansku kartu...

Dječak mi je pristupio i objasnio da je slikanje najstrože zabranjeno, da je ulaz zabranjen svim nečlanovima, da treba da sam u pratnji jedne djevojke ako želim da vidim kamp i da nikako ne mogu ući unutar. Nikako ni u kojem slučaju.

Tek mnogo poslije, nakon čekanja na "granici", tek pošto sam direktoru Maretiću objasnio što želim, bio sam pušten u taj nedostupni raj golih.

Doveli su me do raskrsnice uskih asfaltiranih putova. U sredini moderna otvorena zgrada, pola u drvetu pola u betonu, na kojoj piše RECEPCIJA. Stasiti mlad činovnik stoji iza pulta i objašnjava na njemačkom jeziku jednom sredovječnom gostu gdje se nalazi specijalni odjel za pse. Gost je očito imućan. Ima na glavi krasan šešir s uskim modnim obodom, metalne naočale, zlatni sat na ruci, natikače od kože. Žena mu nosi gumeni madrac najnovijeg modela, a dvije mlade kćerke stoje po strani s magnetofonom, pločama, košarom s hranom, mastima protiv sunca i svim ostalim kupališnim priborom.

Jedna jedina stvar nedostaje: kupaći kostimi!

I otac i majka i djeca i baka i pas svi su goli golcati kao od majke rođeni, usprkos svim drugim rekvizitima naše civilizacije.

Činovnik na recepciji zove se Jerko Sladoljev, do sada je bio šef recepcije u pulskom hotelu "Rivijera", i govori perfektno pet jezika. Jerko diskretno diže ruku prema visokom stupu ispred recepcije. Stup je neka vrsta putokaza. Table pokazuju u raznim pravcima. Na njima je ispisana jedna jedina riječ, ili dvije na svim mogućim jezicima: "AB HIER", "FROM HERE", ODAVDE!

- Odavde svi moraju biti goli - objašnjava Jerko gledajući me prijekorno. Kupaći kostimi odavde su zabranjeni. Odavde je sramota biti odjeven.

Gledam naokolo. Šarene se šatori svih boja i oblika, plavi, crveni, zeleni, mali, golemi, neki prostrani kao palače, neki uzani... Tu su kola svih mogućih registracija, puše se štednjaci na kojima domaćice kuhaju hranu ispred šatora, šetaju se gosti svih uzrasta. Zajedničko im je svima da su preplanuli i da su goli.

Golotinja se ne primjećuje. Razlog je integralno preplanula koža. To su oni pravi.

Bude i krivih. To su oni koji kriomice preskoče preko žičane ograde ili preplivaju preko mora. Njih toliko golica tajna te zagonetne Koversade da usprkos svim stražarima i zabranama nastoje prodrijeti u taj raj.

Branko Maras, mlađi student fizičkog obrazovanja, radi preko ljeta kao član koversadske straže. On mi kaže:

- Većina su Talijani. Kad iziđu iz vode ili se ušuljaju u kamp, oni grozničavo stišću svoje kupaće gaćice u ruci ne bi li ih sakrili i bulje u svaku ženu koja prođe kraj njih...

- Kako ste sigurni da su to padobranci. Ni pravovjerni ne nose legitimacije na golom tijelu...

- Pa to je bar lako. Padobrancima se bijeli stražnjica kao sir, i svi vam se čine kao da imaju bijele kupaće gaćice... Vidim ih na kilometar. Kad ih uhvatimo, naplaćujemo 50 novih dinara globe i smjesta ih izbacujemo vani.

Čemu takvo golemo zanimanje odjevenih za gole? Što se događa u Koversadi i oko nje? Ništa drugo nego na svakoj drugoj plaži na Jadranu: kupači se praćakaju u vodi, šeću se po pješčanom zaljevu, djeca se igraju, odrasli odmaraju.

- Upravo zbog toga odmora mi osiguravamo mir golih - kaže mi dinamični direktor Ante Maretić. - Mi želimo da se naši gosti osjećaju sigurni od svakog tko bi im mogao smetati. To su većinom obitelji. Stoga je pravilo da se muškarac pušta u kamp jedino ako je član organizacije FKK (Frei-Körper-Kultur) ili je u pratnji svoje dame. Onda znademo da neće biti neprilika. Nikakvih smijuckanja, nikakva buljenja.

Što se tiče naših domaćih Vrsarana, oni su se prestali smijuckati već prije 10 godina kad je Koversada proradila prvi put. U tih deset godina od pustog otočića bez vode i struje, kanalizacije i elementarnih uređaja nastao je najmoderniji kamp u Evropi za 5000 gostiju. 

Sa samoposluživanjem, kioscima za piće, restoranima, rasvjetom. U sredini kampa stoji golemi stroj. Razdijeljen je na masu malih pretinaca. To je divovski hladnjak u kojem se može iznajmiti mali boks za držanje hrane na ledu.

Na travnatim obroncima sagrađene su kućice sa zrcalima na vanjskoj strani. Tu se gosti mogu prati. Uz more tuševi. Divni su bungalovi za one koji ne vole stanovati u šatorima. Svaki ima balkon, kupaonicu, ugrađene ormare i poseban ulaz. Restoran je tako divan da bi mogao stajati i u centru Zagreba. Prostrana terasa, udobni stolci, prijatna arhitektura.

Gosti mogu dolaziti obučeni ili goli. Već prema želji. Jednom je tjedno ples. Tada su svi obučeni. Razgovarao sam s Heinzom Hoffmanom iz Hamburga, jednim od vjernih dugogodišnjih gostiju Koversade. Pitao sam ga koji je razlog što tisuće ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta i bave se nudizmom.

- Uzrok nudizma, odnosno, bolje rečeno naturizma, kako mi to nazivamo, jest glad za suncem. Da živite u zemlji gdje sunca ima tek nekoliko dana u godini, vi biste razumjeli zašto 12 milijuna Nijemaca skida sve sa sebe kad konačno imaju priliku da budu obasjani tom rijetkom svjetlošću. Mi svakim dijelom tijela želimo upiti svjetlost. Imamo samo dva ili tri tjedna odmora. Stoga dolazimo ovamo. Ovdje je divno i ovdje je mir. Tu se možemo odmoriti...

4000 gostiju trenutno se odmara u kampu u šatorima, bungalovima i kolima. Prvi dolaze već u svibnju a zadnji dolaze tek 15. listopada. Oni koji izaberu bungalove plaćaju 23 DM na dan i po osobi, a oni koji su u vlastitim šatorima plaćaju 4 DM po danu i osobi.

Koversada zarađuje oko milijun dolara godišnje i osigurava radno mjesto za 320 naših namještenika, konobara, radnika. Pusti otočić postao je raj za gole zahvaljujući velikim naporima Vrsarana.

Tekst: Z. Hiršler (VUS, 1969.)