EDDIE Van Halen rođen je 26. siječnja 1955. i od samog početka bilo je jasno da se ne radi o prosječnom glazbeniku. Iako je kao dijete učio klasični klavir i bio iznimno discipliniran, vrlo brzo ga je privukla električna gitara i sirova energija rocka. Taj prijelaz iz stroge glazbene škole u svijet pojačala oblikovao je njegov stil: tehnički precizan, ali neukrotiv. Eddie nikada nije želio zvučati "čisto" - zanimalo ga je kako iz instrumenta izvući nešto novo, glasnije i opasnije.

Njegova tapping tehnika postala je zaštitni znak i jedna od najkopiranijih u povijesti rocka. Umjesto klasičnog pristupa, obje je ruke koristio na vratu gitare, udarajući prstima po žicama slično kao na klaviru, što je omogućavalo brze i izrazito melodične dionice koje su zvučale gotovo nestvarno.

Eddie, unatoč klasičnoj podlozi, nikada nije naučio čitati note, već je sve svirao po sluhu, oslanjajući se isključivo na intuiciju i pamćenje. Upravo ta kombinacija formalne discipline i potpune anarhije dala je njegovoj glazbi osjećaj nepredvidljivosti koji je publiku držao prikovanom.

Često je svirao okrenut leđima publici kako bi sakrio tehniku

S bendom Van Halen krajem 70-ih i tijekom 80-ih donio je novu vrstu hard rocka - glasnu, zabavnu i neopterećenu ozbiljnošću. Dok su drugi bendovi gradili imidž na mračnim temama, Van Halen je nudio energiju, humor i razigrani hedonizam. Drugi su gitaristi toliko željeli otkriti kako Eddie točno svira da su masovno dolazili na koncerte samo kako bi promatrali njegove ruke.

U ranim fazama karijere Eddie je često svirao okrenut leđima publici, dijelom kako bi sakrio tehniku, a dijelom zbog jake treme, što je samo dodatno učvrstilo njegov status ikone.

Iza imidža opuštenog rockera skrivao se izraziti perfekcionist, ali i osoba nagle naravi. Eddie je bio poznat po opsesivnom radu u studiju, ali i po eksplozivnim reakcijama kada bi se osjećao neshvaćeno ili podcijenjeno. Njegov temperament često je ulazio u rock-mitologiju: u jednom je trenutku, tijekom svađe s Davidom Lee Rothom, bacio zdjelu guacamolea prema njemu, a u drugom je, u naletu bijesa, tenkom došao na travnjak Freda Dursta. Takvi ispadi nisu bili iznimka, već dio njegove kaotične osobnosti.

O svojim ovisnostima govorio je otvoreno

Slava, novac i stalni pritisak ostavili su dubok trag na njegov privatni život. Eddie se godinama borio s ozbiljnim problemima s alkoholom i drogom, što je povremeno utjecalo na njegov rad, odnose u bendu i zdravlje.

U jednom je razdoblju čak tvrdio da je rak grla dobio zbog metalnih trzalica koje je godinama držao u ustima dok je svirao, što pokazuje koliko je njegov odnos prema vlastitom tijelu i posljedicama bio kompleksan i često iracionalan. O svojim ovisnostima govorio je otvoreno, bez uljepšavanja, svjestan da su one neodvojiv dio njegove priče.

Veza s klasičnom glazbom nije bila slučajna

Posebno emotivan dio njegove karijere započeo je kada mu se u bendu pridružio sin Wolfgang. Ta suradnja pokazala je Eddieja u mirnijem, zrelijem svjetlu - kao oca koji prenosi znanje i iskustvo, ali i kao glazbenika koji zna stati u drugi plan.

Simbolika je bila snažna i u imenima: Eddiejevo srednje ime Lodewijk dano je u čast Ludwigu van Beethovenu, dok je sina nazvao Wolfgang, po Mozartu, čime je još jednom spojio klasičnu glazbu i rock.

Nakon njegove smrti 2020. godine postalo je još jasnije koliko je Eddie Van Halen promijenio glazbu. Bio je i službeni vlasnik američkog patenta za jednostavan uređaj koji je pomagao držati gitaru pod pravim kutom kako bi mogao izvoditi svoju dvoručnu tehniku uživo.

Jedna od njegovih najslavnijih gitara, crno-žuta Bumblebee gitara, zapravo nije korištena na tom albumu, a original je kasnije pokopan s Dimebag Darrellom, uz Eddiejevu rečenicu: "Dime je bio original, zaslužio je original."

Na njegov rođendan ne prisjećamo se samo velikog gitarista, nego i kaotičnog genija čija je glazba nastala upravo na rubu kontrole.