Na portalu Putoholičari objavljen je putopis čitatelja Darka Kihalića pod naslovom Dubrovnik - Cavtat, 4 dana odmora iz snova, mit o skupoći, realnost ili fama. Darko je četiri dana boravio u Dubrovniku i Cavtatu, a to ga je s prijevozom i dodatnim troškovima koštalo 3300 kuna za dvije osobe. Opisao je svoje iskustvo te podijelio savjete kako proći najjeftinije na tim destinacijama.

Tekst Darka Kihalića objavljen na portalu Putoholičari prenosimo u cijelosti.

REALNOST je sljedeća, moguće je ako se dobro organizirate za vrlo malo novaca vidjeti Dubrovnik, obići najvažnije turističke atrakcije, hedonistički se izvaliti na ležaljku ispod suncobrana, kupati u toplom moru, imati tri noćenja u pravoj vili, Villa Tiha u Cavtatu, piti kavu na Stradunu, jesti na Stradunu, itd, itd., putovati autobusom, vratiti se avionom u Zagreb i to sve za dvije osobe za iznos od 3.300,00 kn.

Ne vjerujete, pa ne bih ni ja dok ne bih ovaj tekst pročitao, zato navalite, pročitajte ovaj tekst, jedanput, dvaput i već koliko puta bude potrebno da vam bude sve jasnije, a onda krenite i sami da si organizirate put kako smo ga i mi organizirali, i uživajte. Mi jesmo, isto želimo i vama. Sretan put.  

Prije svega želim napisati nekoliko riječi općenito o putovanjima moje supruge i mene prije nego počnem ovu priču o boravku u Dubrovniku i Cavtatu.

Naime, ja sam onaj koji piše o jeftinim putovanjima, putovanjima za seniore, znači za one preko pedeset i dalje, mogu i mlađi čitati naravno, ali tako da ne opisujem turističke atrakcije destinacije koju smo posjetili, nego o tome koliko sve to košta i kako uopće doći do toga da otputujemo tamo gdje smo naumili, i što je još važnije da li si mi to možemo priuštiti, jer što će mi bajkoviti opisi nekog grada, muzeja, atrakcije ako ne znam koliko će me sve to koštati i da li uopće ima smisla početi sanjati o tome, da vam izračun na kraju ne oduzme snove, a to je nagore, čovjek se osjeća prevarenim, posramljenim, jer si nije u mogućnosti pružiti nešto što je žarko poželio, tako da se moji tekstovi tiču onog najvažnijeg, kako se kaže, sve je to lijepo ali koliko to košta.

Sam sve organizira i vodi računa o cijenama

Još jednom da naglasim, ja nisam ničiji promotor, turistički agent i slično, to ne volim, njima ne vjerujem ništa, a vjerujem da se i vi slažete s mojim mišljenjem, svi nude brda i doline za malo novaca, ali bolna su stvarnost mala sitna slova koja jedva vidite negdje ispod prekrasnih slika koje vas mame na odabranu destinaciju, tu je stvarnost, vjerujem da ste i to iskusili.

Ja sam sve organiziram, racionalno, jeftino, vodeći računa ne biti zakinut u ničemu i uz zadovoljenja kriterija putovanja vezanog uz smještaja, prijevoz, ostale troškove, i svega ostalog koje ljudi u našim godinama očekuju, to je putničkim agencijama nedostižno, razumijem i njih, ali nisam njihov klijent, nemam novaca za razbacivanje a želim nešto vidjeti, uživati, a kad to ostvarim to želim kao i prije podijeliti s vama da i vi pokušate ostvarite svoje neostvarene želje i snove.

Ako ste pročitali moje prije objavljene tekstove o Portugalu, Sjevernoj Makedoniji, Slovačkoj, mogli ste shvatiti koliko se može novaca uštedjeti uz pravilnu organizaciju i pripremu. Normalno, ako ste u mogućnosti izdvojiti i taj iznos novca, nije ni to mali novac danas za nas koji smo "obični ljudi" sa svojim skromnim primanjima, ako ne možete sada, tko zna možda sutra bude bolja prilika ili ne…, nikad se ne zna. Realnost je ta koja kroji naše snove, priznali mi to ili ne. Zato odvojite nešto vremena i na miru pročitajte ovaj tekst, nije istina u tri rečenice, ali onda opet ne bi nikome ništa bilo jasno, pa uzalud pisanje, ovako polako pa krenimo put Dubrovnika.

Početkom mjeseca otišli za Dubrovnik i Cavtat

Nakon dvije godine kako se nije moglo putovati normalno turistički zbog koronavirusa, pandemije, došlo je napokon vrijeme da možemo opet na put, ovaj put u Dubrovnik, od 1.6. do 4.6. 2022. godine, znači vrlo aktualno ostvareno prije nekoliko dana.

Prva preporuka, obavezno posjetite Dubrovnik izvan pune sezone, ne samo zbog cijena, nego zbog enormnih gužvi, Jakuševac, ako vam je poznata gužva na tom zagrebačkom buvljaku, je ništa u odnosu kada se na malom prostoru nakrca nekoliko tisuća ljudi kao na Stradunu u Dubrovniku u punoj sezoni, to nema smisla. Idealan termin za obilazak Dubrovnika je početak lipnja, kraj rujna ili početak listopada, ako se mislite kupati, ako ne, može i prije ili kasnije.

Zašto baš Dubrovnik, ima nekoliko razloga, moja supruga nikada nije bila u Dubrovniku, a 2.6. joj je rođendan, pa mogu poentirati kao rođendanski poklon, eto poklopilo se, drugi je da stvarno riješim tu vječnu dilemu o vrhunski skupoj destinaciji, skoro nedostižnoj domaćoj populaciji, planetarno popularnoj turističkoj destinaciji ali samo za one dubokog džepa, tako da ne bih bio ja, da ovako kreativan ne pokušam riješiti i tu dilemu i razbiti predrasude oko toga, da li je skupo ili nije uživati u Dubrovniku,  jer nije isto kad kažete da idete na odmor u Dubrovnik ili bilo koju drugu destinaciju na Jadranu.

Na kraju ovog članka vjerujem da budete i sami mogli zaključiti što je istina od svega toga, a što mit.

Cijena putovanja

Na početku sam rekao da za dvoje sve se to može ostvariti za cca. 3.300,00 kn. Od toga na putne troškove (bus, avion), i troškove smještaja (tri noćenja Villa Tiha) otpada iznos od 2.100,00 kn, a ostalo su troškovi ulaznica i troškovi prehrane, lokalnog busa i ostalih sitnica koje život znače (kave, pive, sladoledi, Coca Cole, i sl. trivije). To je jako nevjerojatno ako znamo da samo ulaznica za obilazak Dubrovačkih gradskih zidina po osobi košta 250,00 kn, a posjet vidikovcu na brdu Srđ iznad Dubrovnika, žičara, povratna karta za jednu osobu iznosi 200,00 kn, znači za dvije osobe posjet na ova dva mjesta u gradu treba izdvojiti 900,00 kn, stvarno puno, previše, ne, mi si to ne možemo priuštiti, uz takve troškove ni 5.000,00 kn i više nam ne bi bilo dovoljno za sve. Ali o tome kasnije.

Pa krenimo, od početka. Najprije ugovaram prijevoz, imate opcije, avion, autobus, osobni automobil. Za mlade postoje i neke druge opcije, auto stopiranje, Bla,bla prijevoz i još neke druge, ali mi nismo na žalost više u toj kategoriji da bi nam takav prijevoz činio ugodu pa se snalazimo na druge nama normalnije i prihvatljivije načine. Ipak smo mi generacija pedeset plus i naviše.

Osobni automobil je otpao odmah u startu, sve zbrojeno, gorivo, auto cesta, rizici, preskupo. Avion iz Zagreba do Dubrovnika i nazad, najbrže, ali relativno skupo, dvije karte nose oko 2.200,00 kn, i što sad. Idemo na polovično rješenje, to je gledajući financijski najisplativije. Kako?

Putovali su autobusom i avionom

Autobusne linije za Dubrovnik održavaju, Samoborček i Flixbus. U jednom smjeru karta kod Samoborčeka stoji nevjerojatnih 158,00 kn, samo, kako, odete na internetske stranice autoprijevoznika i ako rezervirate kartu 30 dana prije putovanja, ista košta 158,00 kn, s rezervacijom čistih 170,00 kn. Znači za dvije osobe 340,00 kn, super. Iste te karte kupljena na autobusnom kolodvoru dođu 475,00 kn s rezervacijom. Zašto u jednom smjeru, zato što se nazad želimo vratiti avionom jer je avion zbog aerodromskih pristojbi i onih drugih taksi (čitaj gluposti) puno skuplja iz Zagreba nego iz Dubrovnika. Povratnu kartu sam 37 dana prije leta platio sa svim taksama za jednu osobu 370,00 kn, znači 740,00 kn dvije povratne karte. Isto se može platiti čak u tri rate, super. Znači riješili smo prijevoz za točno 1.100,00 kn za dvije osobe, autobus i avion. Možete se i vratiti busom, ali nama je bilo ljepše izabrati avion za povratak.

E sad priča o autobusu, svi pričaju, ma to je muka, truckanje, puno sati, umor, nekultura vozača, smrad i milijun drugih razloga i stvari koji vas odvraćaju od ovog načina prijevoza. Na žalost i ja sam podlegao tim pričama. Evo sad mog viđenja. Mi Hrvati smo na žalost uvijek skloni da nešto kritiziramo, negodujemo, teški smo na pohvalama, ali ja ću reći samo sljedeće, tvrtku Samoborček iz Samobora treba silno pohvaliti i svima ju toplo preporučujem za ovu liniju. Autobus koji smo odabrali polazi sa zagrebačkog autobusnog kolodvora točno u podne, autobus čist, uredan, klimatiziran, vozač, ovoga puta g. Vlado, susretljiv, kulturan, sve pet. A tek vožnja, nije mogla biti ugodnija pa iz svih ovih razloga koje sam prije naveo za Samoborček jedna čista desetka.  

Avion, tu nemamo što komentirati, 45 minuta leta i eto već ste u Zagrebu. Super, ali skupo, relativno, ne kaže se bez veze "time is money". Preporuka broj dva je da vas netko obavezno sačeka pri dolasku na aerodromu i preveze do kuće, jer autobus Pleso prijevoz je bezobrazno skup, od aerodroma do grada 45,00 kn, znači za nas dvoje 90,00 kn, pa zato animirajte djecu, rodbinu, prijatelje da vas pokupe na aerodromu, potkupite ih magnetićem za frižider. U ovom slučaju za Pleso prijevoz čista jedinica. 

Dobra povezanost Cavtata s Dubrovnikom

Smještaj, to je bilo vrlo zahtjevno. Dubrovački hoteli koji se nalaze u gradu bez obzira na to što su skromnih mogućnosti, "low budget" hoteli su vrlo skupi, noćenje s doručkom za dvoje u dvokrevetnoj sobi je u rangu cijene nešto manje od 1.000,00 kn. Sve ostalo puno, puno skuplje čak i ono udaljenije od gradske jezgre. Neprihvatljivo za moje financije.

S obzirom na to da sam nekoliko puta prije ovoga putovanja u Dubrovniku boravio i u Cavtatu, odlučio sam se za smještaj u Cavtatu, prekrasnom gradiću, s još ljepšom šetnicom kao u Monte Carlu, a na dohvat Dubrovnika. Naime gradski autobus broj 10 prometuje svakih 45 min za Dubrovnik i vožnja od 30-tak minuta stoji 25 kn, prihvatljivo.

Ali, nije ni u Cavtatu tek tako lako naći smještaj, hoteli su i ovdje skupi, hotel Croatia, recimo jedno noćenje je oko 2.500,00 kn, hotel Albatros 1.500,00 kn, a razno razne vile po okolnim brdima, nude jeftiniji smještaj, ali tako da vam mažu oči da imaju bazen uz vilu, ali ne kažu da do te iste vile trebate taksi ili da ste u vrhunskoj fizičkoj formi da se popnete uz brdo do nje jedno kilometar i više udaljeno od centra grada. Na njihovu žalost nisam taj, prozreo sam njihove trikove i sasvim slučajno, kako se kaže, najbolje se stvari uvijek dešavaju slučajno, nabasao sam pretražujući internetsku stranicu booking.com na Villa Tiha, Tiha se zove zbog ulice poznatog građanina Cavtata Tihe Bogišića. Vila nije u brdima, vrlo bitno, udaljena od autobusa 300 m kao i od centra, pet minuta hoda prevedeno u vremenski okvir. Ove se vile ne bi posramili ni članovi habsburške kraljevske obitelji, građevina odiše stilom i ima neku onu patinu austrijskog štiha, smještaj vrhunski, arboretum ispred vile, a sa svoje terase, balkona gledate kroz sve to prekrasno drveće ravno u more. Za obične ljude, smještaj kraljevski, djeluje nestvarno, ali istinito.

Plaža udaljena svega 300 metara od vile

Apartman, dnevni boravak s kuhinjskim blokom uz uključen sav potreban set pribora, posuđe itd., prostrana spavaća soba, kupaonica, klima uređaj, flat TV, besplatan wi-fi, balkon i ogromni suncobran, pa što bi još trebalo, i izbirljiviji od mene teško bi pronašli zamjerku. Prekrasna plaža Žal udaljena 300 m samo na drugu stranu od centra, ponovo ravno za prijeći pješke. I sad nabolje dolazi na kraju, obzirom da sam ja to tako slučajno pronašao na booking.com internetskoj adresi, vidim vlasnica je domaća gospođa, Katja, potrudio sam se pronaći broj mobitela pa nazovem ja gđu. Katju, i da skratim priču ugovorim za tri noćenja smještaj za 1.000,00 kn, opet nevjerojatno, ali istinito. O gospođi Katji sve najbolje, uvijek pri ruci, na usluzi, vrlo, vrlo ok gospođa, naših pedeset plus godina.

Bonus dodatak, suprug gospođe Katje besplatno radi transfer svojih gostiju do zračne luke, a to je ušteda od daljnjih 100,00 kn, jer taksisti traže za prijevoz do zračne luke 100,00 kn. S obzirom na to da sam vodio računa da let za Zagreb bude u večernjim satima, u ovom slučaju u 21.20 sati imali smo još cijeli dan na raspolaganju za kupanje i hedonizam na plaži Žal. Idealno.

Svatko tko poželi smještaj u ovoj vili, može mi se obratiti na mail: darko.zagreb@net.hr i budem mu vrlo rado dao broj telefona gđe. Katje da si organizira smještaj.

Kako do jeftinije cijene karte za dubrovačke zidine?

I tako smo riješili prijevoz i smještaj. Vjerujem da vam je sve sad puno jasnije kako smo to sve uspjeli postići za samo 2.100,00 kn. Da se razumijemo, i to je veliki novac, ali ako ste već odlučili posjetiti ovaj dio Hrvatske zašto ne bi i uštedjeli na svim mjestima i troškovima gdje je to moguće. Na ovaj način smo već uštedjeli barem 2.000,00 kn.

Idemo u Dubrovnik, bus broj 10 s autobusnog kolodvora Cavtat vas doveze do stanice Ilijina Glavica i vozač na mikrofon najavi da tko želi ići u obilazak Starog grada da tu izađe iz autobusa, i pola putnika izađe van, pa i mi, zatim treba prohodati nekoliko kratkih uličica, spustiti se stepenicama pred glavni ulaz u Stari grad, Vrata od Pila. Kada smo prošli kroz njih našli smo se na Stradunu, zapravo na početku Straduna kod Velike Onofrijeve fontane, na drugom kraju Straduna je i Mala Onofrijeva fontana, mjesto gdje  ljudi stoljećima traže okrjepu s hladnom vodom pa smo i mi našu bočicu za vodu napunili s hladnom vodom iz fontane. 

Odmah do fontane je ulaz na Gradske zidine, koje se protežu u dužini 1.9 km i glavna su turistička atrakcija, uz ostale atrakcije, u Dubrovniku. Samo cijena karte za te zidine je 250,00 kn po osobi, znači za nas dvoje 500,00 kn, preskupo za šetanje po zidinama. Ali, uvijek ima neko ali, napišete mail na adresu: dubrovacke.zidine@gmail.com i navedete da ste hrvatski državljanin i da želite obići gradske zidine po povlaštenoj cijeni karte. Nakon jedno sat vremena kako sam poslao mail na naznačenu adresu dobio sam pozitivan odgovor s napomenom da uz predočenje mail-a i osobne iskaznice mogu kupiti ulaznicu za 100,00 te da mi ista vrijedi za posjetu tvrđavi Lovrijenac u roku od tri dana. Tako smo i učinili i kupili ulaznice za 200,00 kn te uštedjeli 300,00 kn, super, samo ova povlastica vrijedi do 1.7.2022. godine, vjerujem da će ponovo ova povlastica vrijediti od 1.10.2022. godine nadalje kada se smanji broj posjetitelja. 

Krenuli smo na zidine, kažu treba otprilike 2 sata za sve to obići, vratolomija na početku za popeti se, zahtjevno, pa onda, malo gore, malo dole, ravno, po suncu, gdje kamen grije s donje strane a sunce prži s gornje pa ti budi mazohista i sve to istrpi. Istina za volju imaju tu dva kafića za odmor i da se sakriješ u hlada nakratko. Pogled sa zidina je spektakularna na sve strane kud se okreneš ali se ipak nakon pola sata zapitaš, što je meni ovo trebalo, ali eto kako biti u Dubrovniku a ne obići Gradske zidine isto mu ga dođe kao otići u Rim a ne biti u Vatikanu i vidjeti Papu, smatra se posjet promašenim.

Preporuka broj tri, na zidine i ne pomišljajte krenuti bez pitke vode u flašici i pokrivala za glavu, nužno potrebno.

Ipak izašli smo na pola puta, iz sigurnosnih razloga u odnosu na našu kondiciju i zdravlje, i spustili se na Stradun, samo sada s druge strane Straduna, kod Male Onofrijeve fontane, Gradskog zvonika sa satom, Orlandovog stupa, Palače Sponza i drugi atrakcija Dubrovnika. Nakon obilaska gradske luke i ovih atrakcija trebalo je nešto i pojesti. Da ne zaboravim, na Stradunu šalica espresso kave je 18,00 kn a kuglica sladoleda 15,00 kn, jer je sad trenutno vrlo aktualno ocjenjivati mjerilo skupoće uspoređivanjem cijena ovih dviju delicija, nije strašno ima i skupljih mjesta ali o tome kasnije. Na Stradunu je već bila dosta velika gužva, kruzeri dolaze, puno turisti, mahom stariji ljudi koji kao ovčice slijede svoje vodiče i slušaju simultani prijevod o povijesti Dubrovnika i atrakcijama koje obilaze.

Ručak na Stradunu

U pripremi putovanja pronašao sam da je najpovoljniji ugostiteljski objekt za nešto prezalogajiti na Stradunu, Preša u Đorđićevoj ulici kb.2, uličica koja dolazi na Stradun, stolovi za jelo su praktički na Stradunu, nije po meni pravi fast food, nije ni restoran u klasičnom smislu, nešto između, cijene vrlo pristupačne. Nisam uzeo riblji menu, ne volim ribu do te mjere da bih ju mogao mijenjati za ćevape, ali uz sve što smo pojeli, supruga piletinu, i popili, račun je iznosio prihvatljivih 175,00 kn, obzirom da si na Stradunu i u Dubrovniku, s tim da je 0,5 l točene pive PAN 35,00 kn bilo uključeno u ovaj račun. Ali šećer dolazi na kraju, ovaj iznos računa iz cjenika za domaće goste umanjuje se za 20%, pa iznosi 140,00 kn, vrlo prihvatljivo čak i za skromni novčanik kao što je naš.

Zapravo u cijelom ugostiteljskom sektoru u restoranima, ne kafićima, u Dubrovniku i u Cavtatu za domaće goste se iznos računa umanjuje za 20%, vrlo lijepa gesta ugostitelja, ali i taksista jer i njihove usluge su različite za domaće turiste za razliku od stranih turista.

I sada kada smo to obavili odlučili smo krenuti na vidikovac Srđ, povratna karta za vožnju žičarom do vrha za jednu osobu iznosi 200,00 kn, znači za nas dvoje 400,00 kn. Opet za naš džep neprihvatljivo, tu na žalost nema pisanja mail-ova kao za zidine, nema ni umanjenja cijene karte za domaće goste, ali ima drugih metoda kako doći na Srđ.

Zapravo možete i pješke ali to je totalni alpinizam, samo navodim kao primjer, ali kad gledate u ovoj priči s odlaskom na brdo Srđ, dolazimo do činjenice o zamjeni teza, mi idemo na brdo Srđ da bi se divili prekrasnom pogledu na grad Dubrovnik, Konavle, Lokrum, Elafitske otoke i da bi vidjeli horizont koji je zakrivljen i dokazali da je Zemlja okrugla, a ne da bi se vozili žičarom, ona je samo jedna od mogućnosti kako se domoći vrha brda Srđ, razvikana, za vožnju od manje od minute dati 100,00 kn u jednom ili 200,00 u oba smjera, to se ne isplati, barem ne nama, strancima valjda ta cijena odgovara.

Idemo taksijem, najjeftiniji taksi u gradu je tvrtka EKO TAKSI, 020/432-432, i od Vrata od Pila do vrha brda Srđ nas je taksist odvezao za 10 minuta uz cijenu od 71,00 kn, da baš tako, umjesto 200,00 kn za žičaru, ali u jednom smjeru. Stigli smo na vidikovac, poklonili se palim žrtvama kod križa za naše branitelje iz Domovinskog rata, snimili i poslikali fenomenalne vizure s vidikovca, cijeli Dubrovnik, Stari grad, Lokrum, Elafite i sve ostalo. Definitivno mjesto koje treba obavezno obići.

Ušteda od 250 kuna za izlet na brdo Srđ

E sad se moramo osvrnuti na cijene, u ugostiteljskom objektu na vidikovcu, tu je sve najskuplje u Dubrovniku što smo susreli, ne računajući skupe hotele, na Srđu obična espreso kava košta 32,00 kn, obično pivo 0,33 l 54,00 kn a 0,5 l obično, mislim pri tome na hrvatska piva 64,00 kn, a sve ostalo naviše, e to su cijene, pa se ti zamisli gdje si, valjda i ova visina na kojoj se nalazi brdo Srđ, 416 m iznad mora utječe na cijene.

Kako nazad, i tu ima caka, kad zovete taksi ne želi doći na Srđ jer im je to neisplativo, pa sačekate da neki taksista doveze svoje putnike i s tim se vratite u grad, za iste ili slične novce, ovisno kud želite da vas preveze, mi smo za primjer čekali manje od minute.

Znači, da skratim priču umjesto 400,00 kn ovaj nas je izlet na brdo Srđ stajao 150,00 kn, ušteda od 250,00 kn, super.

Na red dolazi i Cavtat, više puta proglašavan najljepšim malim mjestom u Hrvatskoj, ugodna atmosfera, nakon vreve Dubrovnika, stranaca, gdje domaći jezik rijetko čuješ oko sebe dok obilaziš grad, jurnjave da što više obiđeš turističkih spotova, kao da si sudionik u nekoj društvenoj igri sakupljanja nagradnih bodova za svaku obiđenu točku, Cavtat dođe kao odmor za dušu, hedonizam do bola, gradska šetnica, kavica, štandovi sa suvenirima, kafići, ugostiteljski objekti, trgovine, mala tržnica, vrlo, vrlo ugodna atmosfera. I u Cavtatu se ima što vidjeti, ali opet uzbrdo, Meštrovićev mauzolej brodovlasničke obitelji Račić na gradskom groblju Sv. Roka, nešto prelijepo izgrađeno od bijelog bračkog kamena, gdje je sve od kamena, osim ulaznih vrata i zvona koji su od bronce, a ne mogu da ne spomenem veličanstvenu misao veličanstvenog Meštrovića koji je dao da se na zvonu upiše sljedeći tekst: "Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan", nakon ovoga čovjek ostane bez teksta, i počne misliti i misliti…

Što obići u Cavtatu?

Ima u Cavtatu puno toga još za obići, rodna kuća hrvatskog slikara Vlahe Bukovca, akvarij, izložbe školjaka, prodajnih galerija sa slikama i napokon uz ugodnu atmosferu čovjek osjeća da se odmara, a to nam je nužno potrebno u ovim godinama. Naime ima od Dubrovnika do Cavtata destinacija u kojima možete i prije uzeti neki smještaj, recimo Plat, ili slično ali to su sve mala mjesta uz magistralu gdje nemate ovo što pruža Cavtat, gradski sadržaj i ugođaj. Imate apartman i to je to, sretni ste ako ima trgovinu i kafić.

U Cavtatu su cijene ipak normalnije, od kave espresso za 10,00 kn do pive od 0,5 l na plaži Žal od 17,00 kn, i u Zagrebu je piva skuplja, a i kava, i to ne na nekim razvikanim mjestima, već u običnom kvartovskom kafiću. Pizza je okvirno 85,00 kn, lignje ovisno kako su pripremljene, od 75,00 do 90,00 kn, riblji menu je po kg od 300,00 do 500,00 kn, ali to je za kg, općenito cijene su mnogo prihvatljivije nego u Dubrovniku a plus toga i ovdje se poštuje domaći gost tako da se računi u restoranima umanjuju za 20% za domaće goste. Zapravo mi domaći gosti koji smo stigli u ovom slučaju iz Zagreba, domaćim ljudi se činimo malo čudnim jer kako da si došao na odmor čak tu kraj svih drugih bližih mjesta na Jadranu, tu su navikli da su turisti većinom stranci, čak i registarske oznake zagrebačke nisu baš česte, tu i tamo neka, ali zato su vrlo susretljivi na svakom koraku i za nas domaće turiste za razliku od drugih mjesta na Jadranu gdje to baš i nije tako te boravak čine još ljepšim I ugodnijim. Zato za Cavtat jedna čista desetka.

Evo za kraj ove priče, vjerujem da sam dokazao kako se može posjetiti Dubrovnik, obići glavne turističke atrakcije, i Cavtat, kako se može uživati na plaži, kupati i imati vremena za sve, a za relativno malo novaca. Kada bi sve to pretočili u realne cijene, od prijevoza, smještaja, cijena ulaznica, ugostiteljskih usluga, iznos za koji bi se navedeno moglo ostvariti kretao bi se sigurno preko 5.000,00 kn i više, e onda bi se s razlogom moglo reći da je Dubrovnik skup. Istina je da nije svatko baš sposoban na ovakav način kao ja to organizirati i provesti u djelo, ali sam zato kroz ovu priču pokušao da vama pomognem da i vi ostvarite svoje snove, da posjetite ako želite Dubrovnik za neke recimo prihvatljive troškove.

Bilo je još mnogo mjesta u Dubrovniku i izazova koje smo mogli još vidjeti, posjetiti, ali za ovaj put je to bilo ovako, možda neki drugi put. Vi sebi organizirajte drugačiji itinerer, napišite nešto slično kao i ja, priču, podijelite je s nama pa ćemo i mi poći vašim stopama.

Za sve informacije i dodatna pitanja, primjedbe, prijedloge, možete slobodno pisati na moju mail adresu: darko.zagreb@net.hr, bit će mi drago da vam budem mogao na bilo koji naći odgovoriti.

Do neke druge priče o jeftinim putovanjima lijepi pozdrav od Đurđice i Darka.