Davor Dominiković: Patim i bez ovog posla bih umro na tribinama!
KAKO je silom prilika postao sukomentator rukometnog prvenstva, ozlijeđeni i operirani Davor Dominiković prvi se put susreo s mjestom iza kamere, na novinarskoj poziciji i u žarištu televizijske mašinerije koja je, kako je sam rekao, "lijep i zanimljiv posao, ali previše naporan i zahtjevan, do te mjere da se stalno nekud trči - pa i više nego na terenu".
Oduševljen TV mašinerijom"Svi smo toliko čekali taj domaći SP. Imam peh, nije me bilo ni na domaćem EP-u u Zagrebu 2000. godine. Na sreću, prilično sam okupiran poslom i to me spašava. Patim, ali srećom nemam vremena za razmišljanje i zato sam zahvalan što sam angažiran na ovom poslu. Bez toga bih valjda umro na tribinama", za Studio je rekao Dominiković kojega je za ulogu sukomentatora predložio Vlado Šola s kojim je odmah pronašao zajednički jezik, barem što se tiče komentiranja utakmica.
"To je zaista pravo čudo. Prošao sam toliko velikih natjecanja, no ni pomisliti nisam mogao kolika to zapravo mašinerija stoji iza prijenosa jedne utakmice. U svakom se trenutku točno zna tko što radi. To je fenomenalno, što sve treba napraviti da bi ton i slika došli do gledatelja. Za mene je to novi svijet", rekao je simpatični Davor koji priznaje da za razliku od ostale ekipe "malo fuša".
"Stalno se nekud trči, više nego kad sam na terenu"
"Dao bih sve da sam na terenu, ali tu nema pomoći. Nažalost, jako se malo vidimo, oni su sto posto angažirani u svom, a ja u svom poslu. Ne, ne mislim se baviti time kad prestanem igrati rukomet. Naći ću se u nekim drugim vodama. Lijep je to i zanimljiv, ali previše naporan i zahtjevan posao. Stalno se nekud trči, više nego kad sam na terenu", za kraj je rekao Davor Dominiković.
L.V.
Foto: Pixsell