NA DANAŠNJI dan 2000. godine Hrvatsku je šokirala vijest o pogibiji Ene Begović, jedne od najljepših i najvećih hrvatskih glumica svog doba.

Ena Begović smrtno je stradala u automobilskoj nesreći na otoku Braču 40 dana nakon što je rodila svoje prvo dijete, kćerkicu Lanu.

Njezin suprug Josip Radeljak jednom prilikom je otkrio da su Ena i on odlučili raditi na bebi nakon što je ona u kazalištu odigrala sve tri Krležine junakinje. U dobi od 40 godina, u ljeto 2000. godine, Ena je rodila kćerkicu Lanu te sretno s bebom pozirala za naslovnicu jednog ženskog časopisa.

Ena Begović za Radeljaka se udala u lipnju 2000. godine, mjesec dana kasnije rodila je Lanu, a na Veliku Gospu tragično je stradala.

U automobilu u kojemu je Ena Begović izgubila život 15. kolovoza 2000. godine bili su i Josip Radeljak, Tereza Begović, Leo Radeljak i malena Lana, koja je tada imala samo 40 dana. Nakon što se automobil srušio u provaliju sa strmog puta, Eni Begović nije bilo spasa te su u supetarskom domu zdravlja konstatirali njezinu smrt, ali je bez obzira na to gliserom prevezena u splitsku bolnicu, gdje su liječnici potvrdili da je glumica mrtva.

Malena Lana zadobila je ozljede glave, a za članove njihove obitelji taj se blagdan pretvorio u užasnu noćnu moru koju ne zaboravljaju ni 21 godinu kasnije.

Ena Begović je u svojoj bogatoj karijeri antologijskim ulogama barunice Castelli, Klare i Laure Lenbach iz Krležine trilogije, ali i stotinama drugih, osvojila srca kazališnih gledatelja, a svojim filmskim ulogama ušla je u povijest domaće i regionalne kinematografije.

Rođena je 8. srpnja 1960. godine u Trpnju na poluotoku Pelješcu. Imala je veoma blizak odnos s majkom Terezijom, koju je nazivala i svojom najboljom prijateljicom. Karijera joj je započela zahvaljujući redatelju Lordanu Zafranoviću, koji ju je zapazio u jednoj predstavi i ponudio joj ulogu u filmu Okupacija u 26 slika.

Prvu zapaženiju filmsku ulogu ostvarila je 1981. godine u filmu Pad Italije. Njena možda najpoznatija uloga je ona barunice Castelli u Glembajevima, za koju je 1988. godine dobila Zlatnu arenu za epizodnu žensku ulogu, no odbila ju je jer je tu ulogu smatrala glavnom.