DUBROVAČKI filmski i kazališni glumac Nikša Kušelj za Dubrovački vjesnik ispričao je svoju ratnu priču iz 1991. godine. Tada je imao tek 20 godina, a rat ga je zatekao u rodnom Cavtatu.

Završio je u zloglasnom logoru Morinj.

"Još u ljeto, negdje od polovice kolovoza te 1991. godine, sve je bilo nekako pusto i prazno u Cavtatu. Osjećalo se nešto u zraku i sve je vuklo k tome da će se uskoro nešto dogoditi", započeo je svoju priču.

"Zapravo se najbolje sjećam tih prvih dana listopada, kad je nas desetak, među kojima su bili moji tada najbolji prijatelji, ostalo samo na prvoj liniji. Zahvaljujući poznavanju terena i nekoj intuiciji i zapravo gledanju filmova mi smo čak išli u njihov teritorij negdje dva kilometra i onda smo se preko mora vratili. Mislim da je to nešto što je jako teško zaboraviti. Nas je bilo samo desetak i bilo je nevjerojatno zaustaviti tako jednu armiju kad smo vidjeli koliko ih dolazi prema nama. Izbjegli smo smrt po nekoliko puta, a te datume smo počeli slaviti kao rođendane. Neviđena sreća je bila da smo se izvukli, a žao mi je da se zapravo nikad nismo više okupili u punom sastavu. Žao mi je zbog toga. Nakon toga je došao pad Konavala, pa Zvekovica...", rekao je.

Dodao je da je s nekoliko suboraca završio u logoru u Crnoj Gori.

"Mislim da je to bilo na moj 20. rođendan, došli su do moje kuće, blokirali su susjedstvo tri vojnika i oficir. Tražili su da se predam. Sjećam se, bila je puna kuća, svi moji. Tražili su da izađem vani i izašao sam. Na ispitivanju sam bio 4-5 dana. Tražili su od mene da pristanem na suradnju, da kažem gdje je oružje i te neke stvari kojih nije ni bilo. Tražili su, ustvari, da otkucavaš za njih, da tako to kažem. Naravno, nisam pristao i završio sam u Morinju. I zapravo se sjećam svega iz logora. Bilo je zvjerskog maltretiranja", ispričao je.

Na upit koliko je proživljeno u logoru u Morinju ostavilo traga, Kušelj kaže kako ga je to "obilježilo na neki način za cijeli život".

"Čovjek ni sam ne zna koliko može podnijeti. Jedan dan je čudesno da se može izdržati, a kamoli još više. Sjećam se da smo nas četvorica spavali u korijenu divlje masline, u pepelu jer je bilo jako hladno. Kao neka filmska scena, nas četvorica u bazenu pepela, u korijenu masline. Više ti ostanu te slike i priče, neke scene koje više podsjećaju na neki film. Meni je izgledalo kao da je trajalo godinama. Čudna su ta sjećanja i nitko ne želi zapravo prekapati po njima", zaključio je.