Foto: Press

"HRVATSKA" i "humoristična serija" dugo vremena nismo uspijevali spojiti u skladnu cjelinu.

Dakle, serija je, ili hrvatska, ili je humoristična, ne može i jedno i drugo. Rijetki su bili trenuci kada bi se te dvije vječno zaraćene krajnosti našle na zajedničkom terenu i izrodile nešto kvalitetno.

Neki se s ovim zacijelo neće složiti jer neke od "najgorih" serija ujedno su i najgledanije pa je puno točnije reći da se domaća produkcija uglavnom svodila na ponudu za one koji ne "bindžaju" nenormalnu količinu strane produkcije već prate isključivo ono što se prikazuje na TV-u.

Domaće serije postaju bolje

Međutim, vremena se mijenjaju, internet je učinio svoje i omogućio nam da se masovno odmaknemo od "Jel' me netko tražio" doskočica, a velik dio gledatelja razvio je ukus za nešto drukčiji tip humora koji smo rijetko mogli pronaći u domaćim serijama čiji scenaristi i dalje smatraju da je narodski pristup "put s kojeg ne smijemo skretati". To se nesumnjivo moralo odraziti i na domaću ponudu u kojoj sve češće nailazimo na serije koje imaju obrise onoga što inače gledamo.

Pojavljuju se ljudi drukčijih afiniteta, a svježa imena (u ovom slučaju Aleksandra Osman, Ivan Livaković i Andrija Mardešić) uzore traže na drugim mjestima, što se odražava i na onome što rade.

"Nemoj nikome reći" od jučer se prikazuje na prvom programu HTV-a i više je nego očito da se radi o seriji koja je daleko bliskija ukusu onih koji nisu "osuđeni na TV ponudu".

Očito je da su autori pogledali hrpu stranih serija, pokupili ono što im se sviđa i to prilagodili ovom podneblju.

Mnogi će stoga prepoznati gomilu fora koje su već negdje čuli, ali barem neće svjedočiti još jednom pokušaju da Ljubomira Kerekeša uspješno uklopimo u humorističnu seriju i učinimo ga smiješnim. To je nemoguća misija, pomirite se s tim. Pokušavate to od vremena serije "Naši i vaši" (2001.) i nije vam pošlo za rukom. No, očito je da fanovi postoje pa ga odnedavno gledamo i u "Horvatovima" gdje svakom novom scenom dodaje novi upitnik iza riječi "zašto".

Sve smo to vidjeli, ali ne i kod nas

Tinejdžerska serija s nešto kasnijim terminom prikazivanja već je u prvoj epizodi pokazala da stvari mogu funkcionirati ako se u seriju upustite s namjerom da snimite nešto čemu je mjesto u ovom stoljeću.

Da ne bi bilo zabune, nećete se previjati u bolovima od snažnih naleta grohotnog smijeha, ali radi se o sasvim simpatičnom projektu koji treba pohvaliti zbog nastavljanja uzbudljivog novog trenda na domaćoj sceni. Taj trend je snimanje serije za vrijeme čije najavne špice ne počinjete panično tragati za daljinskim upravljačem, a to je, uzmemo li u obzir mnoge druge hrvatske pokušaje svladavanja drevne i na ovim prostorima gotovo zaboravljene vještine nasmijavanja, neopisiv uspjeh.

Radnja prati mladu 17-godišnju srednjoškolku Helenu Jurić (Mia Anočić Valentić) koja iz malog slavonskog mjesta preseli u Zagreb i nastoji se prilagoditi novom okruženju.

Dakle, ništa revolucionarno. Premisa, pa čak i stil i izvedba već su bezbroj puta viđeni ako iole pratite ono što se snima vani, ali za hrvatske pojmove radi se o svježem pristupu koji je uz sve to i vizualno prilagođen ADHD generaciji (neprestani rezovi, animacije, poruke na ekranu i slično). Serija je dinamična, glumci su simpatični (Hrvoje Kečkeš, Matija Prskalo, Senka Bulić, Nataša Dorčić, Ankica Dobrić, Nela Kocsis, Bojana Gregorić i niz studentica i studenata s Akademije dramskih umjetnosti), soundtrack je na mjestu, a već u prvoj epizodi imali smo jedan jači trenutak (dio s ocem jednog od likova koji nastupa po klubovima u Njemačkoj) što je jedan jači trenutak više nego u desetak drugih humorističnih serija.

Nakon pusa, sokova i starogradskih, pripremite se na seks, droge i rokenro'

Veća zamjerku mogli bismo uputiti dijelu mladih glumaca koji se, barem u prvoj epizodi, nisu još opustili pa zasad djeluju pomalo ukočeno, sterilno i neuvjerljivo. No, živimo u nadi da će se to promijeniti ili da ćemo se barem naviknuti na njih.

HTV je također odradio dobar posao što se promocije tiče pa ste, čak i ako ste se samo nakratko zadržali na jednom od programa, mogli vidjeti neku od mnogobrojnih najava.

Ostaje nam vidjeti koliko će se serija dobro nositi s nešto kontroverznijim temama koje su najavili. Naravno, "kontroverzne teme" u ovom su slučaju "seks, alkohol i droge" u kombinaciji s tinejdžerima, što je prilično uobičajen komplet tema koje u sve eksplicitnijem obliku nalazimo u svim modernim serijama, a jedino je pitanje hoće li im se u narednim epizodama pristupiti čistunski ili... Inteligentno.

Naime, u najavama serije mogli smo pročitati dosadnjikave konstrukcije kao što su "jezične grubosti", "pomalo žestok humor" i "prikaz sklonosti mladih alkoholu i drogama" što djeluje neopisivo suhoparno i prilično obeshrabrujuće za sve one koji strahuju od još jedne serije bez muda. Sama činjenica da se bavljenje ovim temama u 2015. najavljuje kao nešto što trebamo posebno isticati dovoljno govori o tome na kakva smo sranja navikli publiku.

Da, tinejdžeri piju, puše i jebu se, ali domaće serije tog tipa (čast iznimkama) dosad su očito bile toliko sroljaste i neprilagođene interesima ciljane publike da ih najavljujemo kao poplave, tuču i epidemiju malih boginja, ne bismo li javnost što bolje pripremili na "ono što dolazi".

Uglavnom, u prvoj epizodi nismo se imali prilike susresti s "kontroverznim sadržajem" (osim ako se pod tim ne misli na par čaša vina i vrećicu trave koja to zapravo nije), ali živimo u nadi.
Naime, udruge u vječnoj borbi za čednost, ćudoređe i izgon ovnova heretika, mogle bi možda pronaći i nešto sporno (scenaristi su navodno pozabavili i pitanjem seksualne orijentacije likova) pa serija dobije besplatnu reklamu, a mi još jedan povod da se zajebavamo na njihov račun.

E sad, postavlja se pitanje hoće li sve to "sjesti" i ostatku domaćeg gledateljstva koje je s vremenom naviklo na "besmrtni recept" pa vjeruju da uspješnu humorističnu seriju čine tri osnovna sastojka: bosanski naglasak, afektiranje i nasnimljen smijeh tako da znate da je ono malo prije bila fora.

Vidjet ćemo.