IDA PRESTER 22.3. u Tvornici ima trostruko slavlje: 45. rođendan, izdavanje prvog samostalnog albuma i 20 godina karijere. Povodom toga, s pjevačicom i voditeljicom koja je poznata kao jedna od rijetkih na domaćoj sceni koja bez dlake na jeziku komentira društvena događanja, razgovarali smo o puno tema - koncertu, albumu, aktivizmu, majčinstvu, životu na relaciji Zagreb - Beograd...

"Trenutno sam u totalnom stresu, pripremam s bendom svoj najveći i najambiciozniji koncert do sada u Zagrebu. Baš imamo želju da napravimo nešto za pamćenje. Svirati ćemo presjek zadnjih 20 godina - stare stvari Lollobrigide (Volim te, Sutra, Bivša cura) i sve ove nove sa solo albuma - 70, Kvar, Dodir... Bit će to koncert dobre energije", kaže ona.

"Angažirali smo Filipa Renića, poznatog po radu s bendom Let3, da režira nastup. Filip je nevjerojatno talentiran i kreativan mladi dečko, ali i ambiciozan, svašta je zamislio, sad se trebamo svi potruditi da nešto ne zeznemo u samoj izvedbi“, rekla je. Otkrila je i tko će joj sve gostovati na koncertu.

"Dali smo si truda za koncert"

"Puno će se naših dragih prijatelja i suradnika popeti na stage - Josipa iz Marisol, Marina Perazić, moje dame iz spota Sedamdeset, dio ekipe iz spota Štit i jedan poseban gost, bubnjar Marko Baković koji je rođen slijep i fenomenalno svira. Marko je bio u publici na svakom našem zagrebačkom koncertu, pamti naš prvi nastup davne 2004 na Fiju Briju u Domu sportova. Voli jako naše pjesme, a sad će imati prilike i zasvirati s nama. Na pozornici ću proslaviti i svoj 45. rođendan“, govori Ida.

Priča kako se glazbom bavi iz strasti, ali priznaje da je sve krenulo iz zafrkancije i mislila je da će je to držati godinu, dvije. Ranih 2000-ih, kad je sve krenulo, skladala je pjesme na sintesajzeru i dijelila ih prijateljima kao poklon, nikad nije mislila da će ih izvoditi uživo. U njezinim pjesmama se mogu naći brojne teme. Pisala je o vlastitim traumama, neuspjesima, ljubavima, izlascima, obračunima s egom... ali uvijek na duhovit i autoironičan način.

"Poklanjala sam te demo cd-ove prijateljima, kao neki svoj audio spomenar. Oni su ih širili dalje i krenuli su prvi pozivi za koncerte. Što sad? Našla sam prvu pjevačicu Nataliju, osmislile smo kostime i uposlile mog tatu Mladena da nam bude VJ na - grafoskopu. Cijeli projekt je bio zafrkantsko punkerski, bez ikakvog plana, ni strategije".

"Ali priča je godinama postajala sve ozbiljnija. Sve više ljudi se uključivalo, danas nas je šestero u bendu. Prva prekretnica je bila kad nas je pozvao Exit festival na svirku pred točno 20 godina. Otada smo na Exitu nastupali 13 puta, mislim da je to rekord za jedan bend. Da nije bilo Exita, mislim da cijele ove priče s bendom ne bi bilo, oni su nam baš dali vjetar u ledja. I MTV nas je progurao. Osvojili smo nagradu kao najbolji bend regije“, kaže.

"Bend Lollobrigida mi je iz temelja promijenio život"

"Sve mi to sada zvuči kao neki san. Iz veselog hobija bend je postao nešto puno veće. Nakon puno godina sam shvatila da mi je Lollobrigida iz temelja promijenila život. Svog muža sam upoznala preko benda. Prohodali smo na Exitu nakon našeg koncerta. Pa smo dobili i klince nakon toga. Svi najbolji prijatelji koje danas imam su skupljeni preko Lolle. U konačnici sam zbog toga preselila i u Beograd na deset godina, prije povratka u Zagreb“, dodala je.

Inače, Ida je završila makroekonomiju na Ekonomskom fakultetu i pola studija politologije na Fakultetu političkih znanosti. Ali život ju je odveo u sasvim drugom smjeru. Odmah nakon faksa, dobila je poziv na audiciju za emisiju Briljanteen.

"Da me ekipa iz Briljanteena nije otkrila na jednom našem nastupu, ne bih se bavila medijima, vjerojatno bih bila neka sasvim druga osoba. Možda bih radila u banci, kao moje kolege s fakulteta. Možda bi imala puno više love, zapravo“, kaže Ida kroz smijeh i tvrdi da je u tom poslu bilo puno uspona i padova, nekad negativnih situacija.

"Upoznaš puno različitih karaktera i moraš nekako tim držati na okupu. Ja sam stvarno kroz Lollobrigidu odrasla i naučila puno o sebi i o odnosima. Teme koje su mi prije bile aktualne, sada su totalno drugačije. Pjesmu Tulum, party, žurka, igranka - to je sve što danas želim ja više ne mogu izvoditi, iako je naš prvi hitić. Jednostavno se više ne mogu povezati s tim tekstom, to je pisala Ida s dvadeset godina", tvrdi. 

Anegdote s nastupa

"Na nastupima nam se u ovih 20 godina dogadjalo svašta. Na našem najvećem nastupu na Exitu dogodila mi se ozbiljna neugodnost. Svirali smo na main stageu pred 40.000 ljudi, kao predgrupa Missy Elliott. Usred nastupa mi je puknuo patent na suknji i ostala sam samo u boksericama. Sva sreća da su bile guste, crne. Pravili smo se da je to bio dio nastupa, ali bend je umirao od smijeha".

"Pamtim i trenutak kad nam je na pozornicu uletila cura koja je istetovirala naše stihove, nisam mogla vjerovati, baš me dirnulo. A najradije bi zaboravila trenutak kad sam na jednom koncertu udarila mikrofonom u zub i okrhnula dobru četvrtinu", rekla je Ida. 

Kako kaže, sve njezine turbulencije, društveni komentari i krize u ljubavnim odnosima su opisane u njezinim pjesmama. "Ljudi se iznenade kad se prepoznaju u nekoj pjesmi. Napisala sam pjesmu Moj dečko je gay o mom Marku koji mi je danas super prijatelj. Spoznao je da je stvarno gay osam godina nakon te pjesme. Poslije mi je rekao: 'Ida, sve si bila u pravu.' Ostala mu je divna uspomena", kaže ona. 

Što se odnosa u bendu tiče, to je bilo učenje u hodu "Radila sam i greške, sad sam ih svjesna. Neke ljude sam izgubila, neke pridobila. Izbrusila sam karakter. Teško je imati bend, još teže nego biti u braku“, tvrdi Ida. 

"Moraš biti lud za muzikom"

"Ti si tu s nekim ljudima koji ti moraju biti prijatelji. Tu nema neke love, moći ni slave. Jednostavno mora biti dobra energija u svakom trenutku. Svi stalno rade greške i dođe ti da počupaš svu kosu i podvikneš, ali trebale su mi godine da shvatim da je dobra energija u bendu najbitnija stvar. Ako nema dobre vibre, onda sve skupa nema puno smisla. Zato i imam ekipu koja je sa mnom već zadnjih 12 godina - Petra, Džoni, Mazuma, Sergio. Mi smo stvarno već obitelj.“

Mlađoj sebi bi poručila da uživa u svakom trenutku. Kaže da je umjetnost krvav posao. "Tako puno investicije - mentalne, emotivne i financijske za malu stopu povratka. Za jedan spot od 3 minute treba par mjeseci rada i ti iskrvariš. Nekad si pomisliš što mi to treba. Ima jako puno kriznih momenata", govori i dodaje da, ako čovjek nije totalno lud za muzikom, onda to nema nikakvog smisla.

"Velik broj mojih frendova koji su u mladosti imali bendove, sa sjetom se sjećaju tog perioda kao najdražeg. A ja im kažem da još nije kasno da se vrate na scenu, makar kao hobi. Pozornica je čarobno mjesto, svaki put kad ti se dogodi ta neka magija s publikom, kad vidiš da je nešto što si ti smislio u mraku svoje spavaće sobe ili na probi s bendom bitno nekom drugom, da pjeva tvoje stihove, prepoznaje tvoju poruku.. to je meni neprocjenjivo".

"Nema tih titula ni funkcija, ni plaća ni mjesta u nadzornim odborima. To je nešto što me ispunjava oduvijek“, kaže. Ispričala je i što više ne bi ponovila.

O solo albumu i pjesmama

"Bilo je nekih projekata u kojima se nisam našla, kao i ljudi s kojima se nisam skužila. Sve su to samo izazovi koje na kraju prebrodiš i nastaviš dalje. Kad si autor, jako lako se izgubiš kad nešto radiš s ambicijom i planom - ovo će biti super za podlogu za reklamu za pivo, ovo će biti hit... Tako se ne radi kvalitetna muzika, inspiraciju ne možeš forsati.“

Ida kaže da su sve njene najbolje pjesme nastale u intimi njezine spavaće sobe kad bi se skroz prepustila kreativnom procesu. Kaže da je četiri godine skupljala pjesme za prvi album. "A sad je vrijeme da to proslavimo. Ovo je moj audio dnevnik zadnje četiri godine i poklanjam ga svim ljudima koji se mogu unutra pronaći ."

"Naša publika su ljudi slični nama. Brinu nas i vesele iste stvari, odrastamo zajedno, sad i starimo, a još se i neka nova ekipa po putu priključila. Za budućnost već imam ideju što i kako dalje, prve skice budućih pjesama. Moje pjesme su komentari moje stvarnosti, teško pišem o nekim fabriciranim emocijama. Pišem autobiografske pjesme i sve pjesme su refleksija onog što mi se trenutno događa.“

Hrvatska i srpska glazbena scena

Otkrila je i koga privatno sluša s domaće scene. "Svemirka, Pocket Palmu, Marisol, Saru Renar, ABOP, Nipplepeople, Niku Turković, Baby Babilon“, kazala je Ida i pohvalila pjesmu Rim Tim Dagi Dim od Baby Lasagne.

"Dečko je super, jako simpa i mislim da je baš ubo hit za Eurosong. Nije neka bezvezna nabrajalica, niti provokacija, nego je tekstualno stvar jako dobra stvar. On je opisao što se njemu stvarno događa, neke njegove probleme, neke traume, strahove i paranoje koji mu se događaju. To mi se sviđa, blisko mi je. Totalno ga podržavam i jedva čekam da vidim što će biti na Eurosongu“, tvrdi.

Usporedila je i hrvatsku i srpsku glazbenu scenu. "Ima puno dobrih bendova s jedne i druge strane. Koi koi, Luka Rajić, Konstrakta, Buč Kesidi, Artan Lili, Repetitor, Iva Lorens.. to su sve srpski bedovi i autori koji su mi super. Beogradska alternativna scena je uglavnom malo tvrđa, malo više rock'n'roll, iako ima iznimaka. Zagrebačka scena je više nježnija, electro pop. Srpska scena ima tu težinu, dramatičnost i to mi se svidja kod nekih izvodjača. Drugačiji je ambijent u kojem odrastaju i rade. To se reflektira i u muzici.“

"Aleksandra Prijović, dođi mi na koncert"

Komentirala je i rasprodane koncerte regijskih izvođača u Areni. "Došla je generacija ljudi kojima se to sviđa. Na svom koncertu sam jednom pitala ljude tko sluša punk, javilo se 20 ljudi. Pitala sam tko sluša rock'n'roll, javilo se pola dvorane. Onda sam pitala tko sluša narodnjake, četvrtina publike je digla ruku. Bila sam iznenadjena, ali to je ta nova generacija. Ja sam iz drugog vremena gdje se točno znalo tko je koja supkultura", kaže i dodaje:

"Ljudi su svoj identitet gradili na muzici. Muziku jako emotivno doživljavam jer nas je jako generacijski određivala. Danas to nije tako. Gledam playliste mlađe generacije i čudim se, ipak sam ja old school. Od Ide do Senide, od Silvane do Nirvane, sve ide. Možda su u pravu, možda se treba opustiti. Od svega uzmi što ti paše", tvrdi. 

Za Aleksandru Prijović tvrdi da joj treba skinuti kapu. Iako nije posjetila koncerte, kaže da je oni produkcijski zanimaju, vjeruje da je show na svjetskom standardu.

“Poslušala sam neke njene pjesme, nije to glazba u kojoj se osobno pronalazim, ali nisam ja ni ciljana grupa. Glas joj je sjajan i super izvodi taj stil. Sviđa mi se što Aleksandra nema nikakve problematične poruke, za razliku od velikog broja izvođača iz mlađe generacije. Cura pjeva svoje pjesme na način kako joj odgovara“, kaže.

Politički stavovi i uvjerenja

Kad je riječ o politici i uvjerenjima, tvrdi da su njezini stavovi vrlo jasni oduvijek. "Moje vrijednosti su usmjerene k jednom otvorenom, empatičnom i solidarnom društvu. Prva stvar koja bi mi bila stvarno važna je da se napokon dogodi kurikularna reforma. Imam dvoje klinaca u osnovnoj školi pa osjećam taj problem."

"Voljela bih da se Hrvatska što više razvija u kontekstu jednog društva koje razmišlja o tuđim potrebama, o tome što mi možemo napraviti jedni za druge. Mislim da tu ima jako puno prostora. Svakako zdravstveni odgoj u škole, građanski odgoj. Mislim da je obrazovanje klinaca i odgoj nešto što mi se čini da je u najvećoj krizi", govori i nastavlja:

"Imamo školstvo, kurikulum iz '71., a dogodila se ozbiljna tehnološka revolucija u zadnjih desetak godina. Kažu da će promjene uzrokovane AI-jem biti veće nego promjene nakon industrijske revolucije. Mi se ponašamo kao da se ništa ne dogadja. Klince velikim dijelom odgaja TikTok. Ti se kao roditelj jako teško možeš boriti protiv toga, ne znamo kako, a ljudi često nemaju ni vremena".

"Mi odrasli trebamo puno raditi prvo na sebi, pa onda pokušati shvatiti novu generaciju. Razmišljati kako da se ti klinci oslobode ogromnog pritiska specifičnog za današnje vrijeme, kako da ih motiviramo za učenje novih znanja, da ih odgajamo u tople, suosjećajne i misleće ljude. Veliki su to izazovi danas", govori.

"U svijetu ekstremnog materijalizma, pritiska savršenosti i ljepote, vječne mladosti, mislim da se puno toga može riješiti na društvenoj razini da se bar dio problema ublaži“, kaže ona i dodaje da bi ona pozdravila uvođenje sata empatije u škole po uzoru na skandinavske zemlje jer je mišljenja da svima toga nedostaje, dobro bi došao i nama odraslima.

"U tom svijetu tehnologije djeca izgube kontakt s ljudima, a važno je da se empatija razvija. Svaka politička opcija koja razmišlja o školstvu, zdravstvu, manjinama, položaju ranjivih skupina, migrantima, djeci bez roditelja, o tome kako većinsko stanovništvo može pomoći slabijem, kako mi jači možemo pomoći slabijem, ja sam na toj strani.“

Kad je riječ o aktivizmu, Ida kaže da joj je takav angažman važan. "Ne možemo se osloniti na vlade da će učiniti nešto same po sebi. Moramo vršiti pritisak na vlasti da one slušaju nas, kroz građanski aktivizam. Ja bih voljela da što više odgajamo klince i sebe same da razmišljamo o tome na koji način možemo društvo napraviti boljim, sigurnijim i ugodnijim mjestom za sve“, kaže.

"Ja sam slučajna aktivistica"

"Da li se smatram aktivisticom? Meni to zvuči jako ozbiljno. Kao netko tko radi u nekoj nevladinoj udruzi i radi projektne prijedloge. Ja sam slučajna aktivistica, svaku kampanju radim isključivo volonterski. Reagiram kad osjetim neku temu i kad vidim da nešto mogu napraviti. Te stvari se ne događaju strateški, već sasvim spontano".

"Primjer je kampanja Štit koja je nastala nakon stravičnog ubojstva Nizame Hećimović kad sam tog istog dana napisala pjesmu. Jako nas je taj slučaj sve pogodio, ja sam reagirala onako kako jedino znam, stihovima i muzikom", govori.

"Nakon objave te pjesme na mojim društvenim mrežama, dobila sam stotine poruka žena u problemu. Javili su mi se i mnogi ljudi koji su se htjeli priključiti i iz toga je nastala kampanja. Nijednu kampanju nisam napravila smišljeno. To je sve nastalo spontano i u trenutku. Kad već imaš neku pozornost javnosti, ne treba pričati samo o modi i šminki pa ni o muzici. Koristi tu pozornost da promoviraš neke teme koje su društveno važne. To je moj stav, ali razumijem da nije za svakoga.“

Tvrdi da je odustala od toga da komentira dnevno političke događaje na Facebooku. "Kad vidim da nešto mogu napraviti, onda ću se potruditi i dati hrpu svog vremena. Što se tiče kampanje Štit, ideja je bila da uključimo što više muškaraca, da bude jasno da je to zajednička borba. To nije rat žena protiv muškaraca, nego je to rat žena i muškaraca zajedno protiv nasilja. To je ta poruka koju smo htjeli poslati."

Ida kaže da je bilo nekih negativnih komentara oko njezinog aktivizma, prije puno više nego danas. "Znam se nositi s tim kad mi ljudi kažu da sam srpska snajka ili sponzoruša, misleći da me time omalovažavaju. Sad mi je to stvarno smješno. Ja pričam istu priču već preko 20 godina, živim svoj život, nisam se pomaknula od nekih osnovnih stavova - tolerancije, prihvaćanja, inkluzije. Događa mi se da čak i oni koji se ne slažu sa mnom kažu - respect. Ako je luda, luda je već 20 godina."

"Hejterima treba pažnja"

Što se tiče hejtera, nekima je i odgovorila na poruke, da vidi tko su ti ljudi koji imaju vremena za rat na tipkovnici. Shvaća da su to zapravo samo osamljene duše kojima treba pažnja. Čim im je poklonila malo ljubavi i razumijevanja, promijenili su priču, čak ponudili i druženje. Ali tako daleko ipak nije bila spremna ići. Opisala je i što je za nju feminizam.

"Za mene je feminizam uvjerenje da muškarci i žene moraju imati jednaka prava. Feminizam ima jako loš PR i mlađa generacija često odbija pojam feminizma. Treba vratiti feminizam na osnovne postavke i na ono što stvarno je. Kad je riječ o odnosu današnjeg društva prema ženama, ima tu jako puno problema. Neki su globalni. Djevojčice i mlade žene žive pod ogromnim pritiscima“, kaže.

Mišljenja je da su društvene mreže u nekim stvarima pozitivne, ali nekad i jako toksične. Primjećuje da je tu ogroman pritisak savršenosti, odnosno jedne nerealne slike ljepote. "Odgoj je danas takav da se djevojčicama često predstavlja vanjski izgled kao osnovni i glavni adut. Tu je i medijski pritisak, društveni, a i pritisak društvenih mreža."

"Žene danas osjećaju pritisak da budu savršene"

"Snimala sam neki dan jedan prilog u velikom kliničkom centru tu u Zagrebu, posjetila sam pedijatrijski odjel i vidim desetak curica od oko 9, 10 godina. Pitala sam pedijatricu od koje bolesti boluju. Ona mi je rekla da su to su sve poremećaji prehrane. Veliki porast zadnjih godina i to u ovoj najranijoj dobi. Ona je to povezala s TikTokom. Ne priča se o tome. Golemi su pritisci na njih. Pritisak osjećaju i starije žene“, kaže.

Ida je stava da se žene danas definiraju izgledom, što je po njoj totalno promašeno. "Žene, uživajte u sebi. Svaki dan si tražite svoje interese, svoje strasti, to u čemu ste najbolje. Uživajte u svojim talentima. Svi volimo izgledati lijepo i njegovano, ali to nije jedino važno niti presudno."

"Mi smo treća zemlji u Europskoj uniji po broju femicida. U cijelog regiji su brojke zabrinjavajuće. Vlada bi trebala napraviti neki križni štab, neko tijelo koje bi se bavilo konkretno nasiljem u obitelji, uključujući i nasilje prema djeci, naravno. Sudstvo, policija, centri za socijalni rad, svi trebaju sudjelovati. Mi živimo u zemlji gdje veliki broj škola nema ni psihologa zaposlenog, to se tretira kao luksuz.“

Ona i suprug su zaposlili azilanta u svom dućanu

Ida već godinama podržava LGBT zajednicu i često je dio povorke. Prošle godine je bila i kuma na beogradskom prideu. Pitali smo je je li umorna od tolike angažiranosti.

"Ja sam premorena non-stop, jako puno radim, puno putujem, volim iskoristiti svaki dan. Divni ljudi su oko mene, oni me motiviraju i inspiriraju. Ali moramo znati gdje su nam granice, često ih svi zaboravljamo pa ‘pregorimo’. U zadnje vrijeme odbijam dosta angažmana i poziva, jednostavno ne mogu sve stići. Možda kad mi klinci porastu malo, kad me oni neće tako trebati, onda ću moći dati i više od onog što sad dajem.“

Sa suprugom je zaposlila jednog dečka iz Afganistana koji je radio u njegovom dućanu u Beogradu pa nas je zanimalo kako je do toga došlo. "Muž moj je tražio radnike u svom dućanu i palo mu je napamet zašto ne bismo uzeli nekog od azilanata. Sigurno ima netko od klinaca kome možemo pružiti priliku da uči i napreduje", priča ona. 

Javili su se azilantskom centru i oni su im poslali Samija. Sami je pobjegao iz Afganistana kao dijete od 15 godina. Krenuo je na put sam, bez pratnje roditelja."Radio je dvije godine kod nas, naučio savršeno jezik, pronašao prijatelje. Sami je prvi izbjeglica u regiji koji je uspio upisati fakultet. Upisao je fakultet primijenjene umjetnosti, smjer dizajn."

"Ostali smo u kontaktu, pratim njegov put i veselim se. Sad je pred kraj studija, radi revije i brusi zanat. Sašio mi je divnu haljinu koju ću preuzeti čim dodjem u Beograd na koncerte. Iako savršeno priča srpski i na kraju je studija, azil još nije dobio. Ima puno problema zbog toga, ne može otvoriti račun ni napustiti zemlju. Uvijek birokracija šteka i ne vidi ljude. Čim dobije pasoš, vodimo Samija na more kod nas“, kaže.

Život na relaciji Zagreb - Beograd

Opisala je kakav je njezin život na relaciji Zagreb - Beograd. "Naša baza sad je Zagreb. Sinovi imaju 10 i 7 godina, idu tu u školu. U Zagrebu imamo obiteljsku podršku, tu su moji roditelji da pomognu kad god treba, teta Ljerka također. Klinci su jako fleksibilni i sretni su u oba grada. Njima je dom Beograd jednako kao i Zagreb. Sve praznike slavimo zajedno, dva Božića, dvije Nove godine, slave i to je ogromno bogatstvo“, tvrdi.

Ispričala je što misli o životu u Beogradu, ali i kakav joj je Zagreb za život. "Beograd je tenzičan grad. Kao i svi veliki gradovi, bučan je, stresan i dosta zagadjen, pogotovo zrak zimi. Ali volim ga, ima Beograd jednu posebnu dramatiku, ali i toplinu. Super mi je povezanost između ljudi tamo, sve aktivnosti u Beogradu radimo ‘u čoporu’. Nas četiri obitelji slavimo zajedno sve Nove godine, idemo na ljetovanja, zimovanja.. a upoznali smo se jedan dan u vrtiću, preko klinaca", tvrdi i dodaje:

"Beograd je grad zabave, noćnog života, proslava i buke. Zagreb je drugačiji grad. Mirniji je, čistiji, manji je stres. Sve se radi polaganije, opuštenije, tiše. Nema u Zagrebu ludog noćnog života, ali je dnevni život baš po mojoj mjeri. Meni je Zagreb za odgoj djece idealan. Tu su mi roditelji, divna škola u centru, sve mi je tu što mi treba nadohvat ruke.“

Majčinstvo i brak

Kad je riječ o majčinstvu i braku, Ida kaže da je njezin život kaotičan i konstantno u koferima, ali joj obitelj daje balans i uzemljenje. "Muž i ja imamo odnos razumijevanja od prvog dana. Upoznao me pred 12 godina usred turneje s bendom i znao je što može očekivati. Oboje puno radimo, puno putujemo, nemamo uredske poslove niti stabilnost. U toj situaciji najveća vrijednost su nam roditelji koji nam uskaču kad treba“, tvrdi ona i dodaje da su suprug i ona u svemu ravnopravni i daju si međusobno podršku.

"Imamo i mi svojih problema, ali kad je riječ o klincima i obavezama, tu nemamo nikakve tradicionalne podjele. Život nam se promijenio kad smo dobili djecu, naravno. Totalno premještanje fokusa sa sebe na te male ljude koje pokušavamo što bolje pripremiti za život. Nemamo vremena za sebe uopće, samo posao i klinci. Odnos mene i muž zna stagnirati i tu moj Vani često preuzima inicijativu i odvuče me na neki vikend gdje smo sami. To je za svaki par baš važno“, kaže.

"Suprug i ja puno radimo na našem braku i na odnosu s klincima"

Opisuje brak kao svakodnevnu borbu punu kompromisa i pronalaženja sličnosti. "Razlike te na prvu privuku i tražiš nešto što baš nemaš, gdje je on bolji. Ali da bi brak preživio na dulje staze, morate pronaći sličnosti. Graditi odnos baziran na sličnosti, sličnim interesima, pogledima na svijet. Puno radimo na našem braku i odnosu s klincima. Moramo naći vremena za sebe da nismo samo mama i tata nego bračni par.“

Ida tvrdi da je najteži posao na svijetu biti roditelj i žali što ne postoji neki tečaj za roditelje koji bi pomogao roditeljima u odgoju djece. "To je toliko komplicirano na toliko nivoa, ti na sebi moraš jako puno raditi da bi djetetu mogao biti pravi primjer. Djeca uče samo iz primjera, možeš im pričati što hoćeš ako to ne vide na djelu. Roditelj djeci nije šef, već mentor."

Životni moto: "Ostavi malo sjaja iza sebe"

Ona želi ostaviti trag iza sebe, odnosno kako kaže, malo sjaja i svima poručuje da žive život radeći ono što vole. "Ljudi kada te spomenu, neka te se sjete s dobrom energijom. Mislim da je to jedini smisao života, ostaviti malo sreće i sjaja iza sebe.“, kaže ona. 

Za kraj tvrdi da osjeća veliko uzbuđenje zbog nastupa u Tvornici, dugo se ovo pripremalo. Obožava doći pred publiku jer joj je pozornica prirodno okruženje, a s mikrofonom je kao riba u vodi. Baterije puni na nastupima. "Meni je to baš gušt. Volim se dati do kraja“, zaključuje.