Foto: Admir Buljubašić/Cropix; Press fotografije

JUČER je u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar predstavljena humanitarna izložba fotografija koje su nastale kao podrška svjetskoj humanitarnoj organizaciji Falling Whistles, za mnogobrojne žrtve rata u Kongu. Izložbu su došla pogledati i neka poznata lica, među kojima i glumci Ivana Bakarić, Nera Stipičević, Janko Popović Volarić, Helena Minić i Marija Borić, dizajnerica Aleksandra Dojčinović, akademski slikar Saša Šekoranja, modna agentica Tihana Harapin Zalepugin te pjevačica Lana Klingor.

Riječ je o izložbi fotografija naših kazališnih glumaca sa zviždaljkom oko vrata, koje je snimila fotografkinja Bruna Kazinoti. Falling Whistles je humanitarna akcija pokrenuta 2008. godine na inicijativu Seana Carrasa, čovjeka koji je svojim dolaskom u Demokratsku republiku Kongo ostao zgrožen viđenom situacijom. Započeo je pisanje dnevnika u kojem iznosi sve zastrašujuće detalje života dječaka vojnika od kojih je njih petero uspjelo pobjeći i ispričati svoju strašnu priču o premlaćivanju, silovanju i psihičkom i fizičkom maltretiranju.

Djeca služe kao živi štit ispred oružanih snaga, kojima njihovo zviždanje služi kao upozorenje na opasnost i pripremu za napad

No, čak ni to nisu najstrašniji doživljaji koje je Sean zapisao. Paravojska demokratske republike Kongo i njihova korumpirana vojska nisu stali samo na novačenju mladih dječaka već su u svoj svijet rata uvukli i najmlađu djecu, koju su poslali na bojište bez oružja za obranu već samo sa zviždaljkama i obmanom da će svojim zviždanjem zastrašiti neprijatelja. Prava i tužna istina jest da ta djeca služe kao živi štit ispred oružanih snaga kojima njihovo zviždanje služi kao upozorenje na opasnost i pripremu za napad. Ta djeca su najčešće drogirana i oteta iz svojih domova te na kraju ubijena ili zatočena od strane neprijatelja. Rat u Kongu traje već desetak godina i broji milijune žrtava, a smatra se jednim od najkrvoločnijih ratova današnjice.

Falling Whistles organizacija  predana je tome da rehabilitira djecu žrtve rata i da im omogući normalan život te žele pretvoriti zviždaljku, oruđe smrti, u simbol nade i preživljavanja. Cilj im je obrazovati i informirati ljude o vrlo velikom problemu u Kongu te su osmislili i svoj vlastiti način financiranja kampanje bez velikih sponzora. Svaka osoba postaje privatni sponzor te kupnjom zviždaljke donira novac udruzi i pomaže u njihovom glavnom cilju, a to je pomoć djeci, žrtvama rata u Kongu.