UNTIL DAWN jedna je od onih igara koje su vas ili zaobišle ili vas pretvorile u fana. Narativne igre ovog tipa su, kako bi Ameri rekli, "acquired taste" i teško je biti usputni igrač. Radi se o psihološkom hororu iz 2015. godine koji je s vremenom stekao kultni status, a u istoj je kategoriji kao i igre Quantic Dreama ili Telltalea pa iz toga vjerojatno i možete izvući zašto su i reakcije toliko binarne.

E sad, jesmo li stvarno trebali remaster? 

Iskreno, ne. 

Kozmetičke promjene

Štoviše, većina remastera je potpuno nepotrebna jer radi se o remasterima igara ponekad starih samo nekoliko godina, a razlike su ponekad gotovo nevidljive. 

Istina, Until Dawn je skoro deset godina stara igra, ali i u vrijeme izlaska je bila impresivna kao što je i danas. Novi remaster za PS5 objektivno izgleda bolje, ali ako vam je original svjež u sjećanju, bit će vam jasno i da su promjene tek kozmetičke i da se radi o više-manje istoj igri. 

Kod ovakvih igara uvijek je pitanje što zadržati, a što mijenjati, ali ovo je presvjež naslov da bismo očekivali suštinske promjene. 

PS5 donosi 4K rezoluciju, poboljšane teksture i detaljnije modele likova (što je bitno za igru koja mnogo toga polaže na atmosferu), poboljšani su i svjetlosni efekti (osobito u scenama gdje se koristi upaljač ili svjetiljka), dodajući osjećaj napetosti dok igrači istražuju mračne, snijegom pokrivene planine. Ray tracing čini sjene i odraze još realističnijima, što doprinosi uranjanju u iskustvo. 

Bolja grafika i problematični Rami Malek

Međutim, unatoč tehničkim poboljšanjima, neke animacije likova, poput kretnji i izraza lica, i dalje su malo ukočene, što nije odmak od originala kakav smo očekivali. Doduše, dio problema može biti i Rami Malek koji i u stvarnosti ima taj polumrtvi pogled, beživotne oči i ukočene kretnje. 

Ono što se nije mijenjalo je mehanika igre, što je zapravo propuštena prilika jer smo u godinama nakon izlaska imali i The Quarry u kojem su neke od tih stvari promijenjene nabolje. 

Inače, ako ste zaboravili, igra prati skupinu tinejdžera zarobljenih u planinskoj kolibi, a na vama je da donosite odluke koje određuju tko će preživjeti. Odluke koje donosite prije ili kasnije će se odraziti na ishod, a to je davalo posebnu čar jer, da budem potpuno iskren, ni jedan od likova nije mi bio simpatičan (s posebnim naglaskom na Ramiju ili Hayden Panettiere) pa je bilo zabavno gledati načine na koje će nastradati. 

Sada sve to možete gledati u boljoj grafici. 

Remaster koji nismo trebali

Osim spomenutih poboljšanja, tu su dakako i poboljšanja vezana konkretno za DualSense kontrolere i 3D audiotehnologiju, koji u oba slučaja utječu na to da ćete kvalitetnije biti uvučeni u odličnu atmosferu.

Ovaj remaster nismo trebali, nismo ga tražili, ali dobili smo ga. Je li najbolja verzija? Apsolutno. Istina, treba tu još barem nekoliko zakrpa da se poprave nedostaci i da sve počne funkcionirati bez trzanja i ostalih nedostataka, ali jednom kad se to dogodi, Until Dawn za PS5 bit će THE verzija.

Međutim, kad vam kažem da je cijena ove igre 70 eura, vi ćete vjerojatno postaviti pitanje: "Je li ovo jedina verzija igre?" Odgovor na ovo pitanje je "ne", jer postoji verzija za PS4 koja je malo ispeglana za peticu i više je nego solidno iskustvo koje će i stare i nove igrače podsjetiti na ovaj hvaljeni naslov. No, ako se prvi put upoznajete s igrom, zaista ne postoji razlog da se vraćate na igru iz 2015. Mislim, budimo realni, zašto biste?

Ono što želim reći je da bi PS u ovom slučaju vjerojatno više profitirao s umjerenijom cijenom jer Until Dawn je prodan u nešto više od četiri milijuna primjeraka, što je daleko više od očekivanja, ali ne stavlja igru u kategoriju svima poznatih naslova koji su preveliki da podbace i kao stvoreni da ih iznova prodate igračima kao što je to slučaj s GTA V ili Skyrimom koji će se vjerojatno prodavati i našim unucima. 

Mimo cijene, sve ostalo je kako i treba biti, a i dobra je priprema terena za nadolazeći film iza kojeg stoji ekipa koja u svojoj filmografiji ima horore iz Conjuring franšize (Annabelle i The Nun), It i Helstrom.