Foto: Luka Stanzl/Pixsell

PLANETARNO popularni pisac krimića Jo Nesbø posjetio je Hrvatsku u sklopu svjetske turneje predstavljanja svog novog romana Macbeth.

U srijedu 9. svibnja gostovao je u zagrebačkom kazalištu Gavella gdje je s moderatoricom Bojanom Gregorić Vejzović prodiskutirao o romanu Macbeth, ali i mnogim drugim stvarima. Pisac će 10. svibnja posjetiti i Zadar, a dan kasnije i Split.

Ovo je inače Nesbøov drugi posjet Hrvatskoj, a dio jednog svog romana smjestio je upravo u Zagreb. Prvi put je u Hrvatsku bio stigao u travnju 2013., a kao strastveni penjač posjetio je Kalnik i ostao oduševljen hrvatskim planinama.

U romanu Spasitelj, čija se radnja djelomično odvija i u Zagrebu, Nesbø se dotakao i Domovinskog rata, gdje se borio jedan od njegovih likova, profesionalni ubojica s nadimkom Mali Spasitelj. 

Na samom početku Bojana mu je zahvalila što je Macbetha na pozornicu Gavelle doveo nakon punih četrdeset godina i upitala ga nije li se uplašio prokletstva ovog Shakespeareovog djela referirajući se na kazališno praznovjerje.

"Nisam se uplašio. Čuo sam za prokletstvo jer imam prijatelje koji su glumci, ali to me nije odvratilo od pisanja. Iako, nakladnik mi je rekao da je prokletstvo, čini se, stiglo njega jer je imao nezgodu s nogom nakon što je uzeo moju knjigu", rekao je pisac.

Dodao je da je isprva htio odbiti ponudu da obradi neku Shakespeareovu dramu, no i da je od tinejdžerskih dana fasciniran Macbethom, pa kad je dobio priliku birati koje će djelo obraditi, nije puno dvojio.

"Pisci imaju dvije privilegije. Prva je da mogu spavati do kad žele, druga je da mogu gledati kako se njihove ideje ostvaruju. Norvežani nisu previše ludi za Shakespeareom, ali ja sam u mladosti naišao na Macbetha i odmah me fascinirao. Sviđa mi se kako se perspektiva čitatelja o njemu mijenja kroz djelo. Na početku ga gledamo kao pozitivca i navijamo za njega, a kad se to promijeni i dalje ga volimo. Svjesni smo da navijamo za krivog frajera, ali tad nam je već kasno", kaže Nesbø.

Na pitanje je li mu bilo teško obraditi jedno takvo djelo odgovorio je negativno.

"I sam radim duge sinopsise za svoje knjige pa mi ovo nije bio problem. Tek kad sam počeo ovo pisati shvatio sam zašto je Macbeth remek-djelo. Struktura je bila toliko savršena da nisam imao što dodati", rekao je on.

Nesbø radnju svoje knjige smješta u neimenovani grad tijekom sedamdesetih godina. To bi mogao biti bilo koji veći europski ili američki grad, a glavni lik je mladi policajac Macbeth koji se hvata u koštac s kriminalnim bandama, ali i dugogodišnjom korupcijom. Bojana ga je upitala o korupciji u Norveškoj, koju Nesbø spominje u svojim prethodnim knjigama.

"Morate uzeti u obzir da su moje priče ipak samo priče. Oslo je pozadina u kojoj se one odvijaju, ali u Oslu nema ni približno toliko zločina kao u njima. Mislim da je više ljudi ubijeno u mojim knjigama nego u Oslu posljednjih pedeset godina. S druge strane, mi imamo velikih problema s drogom", otkrio je on.

Bojana se na to našalila da, ako mu treba inspiracija za pisanje o korupciji, može slobodno doći u Hrvatsku.

"Učinio sam to. Dio jednog mog romana se događa u Zagrebu", odgovorio je on.

Kasnije ga je jedan obožavatelj pitao odakle mu informacije o Domovinskom ratu, ali pisac nije htio otkriti puno detalja.

"Događaji iz te knjige su bazirani na stvarnim ljudima pa o njima ne bih htio previše otkrivati. No jako sam im zahvalan što su velikodušno podijelili svoje priče sa mnom", rekao je.

Neizbježno se spomenuo i junak njegovih brojnih romana, poročni detektiv Harry Hole.

"Volim antagoniste. Stav čitatelja se formira prema tome kojim redom im nešto otkrivaš. Primjerice, ako lik pomogne starici prijeći cestu, automatski ga percipiramo pozitivno pa čak i ako se kasnije otkrije da je u braku i ima ljubavnicu, imat ćemo ga tendenciju opravdati. Ako smo ga na početku predstavili negativno, odmah biste se zapitali što li će on sad učiniti toj starici", objasnio je Jo.

Na pitanje hoće li se Harryju, koji nema baš najsretniji život, dogoditi sretan kraj odgovorio je niječno.

"Nemam baš običaj poštovati želje svojih čitatelja, pišem po svom. Harry definitivno neće živjeti zauvijek, a nakon što umre, neće biti nikakvog uskrsnuća", rekao je.

Također, čudovišta u pričama po njemu nisu toliko bitna, bitno je ono što nam ona otkrivaju o ostalim likovima.

"Čudovište je metafora onog s čim se lik mora izboriti, bitna je reakcija likova na njega. Moralna dilema je srž svega", zaključio je on.

Pri kraju predstavljanja, publika je dobila priliku svom omiljenom autoru postaviti nekoliko pitanja.

Tako ga je jedan ljubitelj sporta pitao o propaloj karijeri u nogometu (zbog ozljede je morao odustati kad mu je bilo tek 19 godina), a jedna gospođa, očito vatrena obožavateljica, nabrojala je u dahu gotovo sve njegove naslove.

"Svaka čast što ste uspjeli toliko pročitati. Nastojat ću držati vaš tempo s pisanjem", našalio se simpatični Jo.

Također je otkrio da piše u kafiću jer u svom stanu jednostavno nema koncentracije, da tijekom pisanja sluša glazbu i da one osobito krvave scene smišlja u trenu dok se još nije posve probudio.

"Najkrvavije scene mi dolaze dok sam još u polusnu, a onda skočim iz kreveta i požurim u kafić da ih napišem. Ako je moj omiljeni stol zauzet, sjednem preko puta njega i uporno zurim u osobu koja je zauzela moj stol sve dok joj ne bude toliko neugodno da ode", rekao je kroz smijeh.