USRED predizborne utakmice, koja dosta podsjeća na igru nadmenih mladića na kakvom seoskom igralištu bez trave, jasno i glasno, bez ograda, kandidati su pokazali golemu istinu o položaju žena u našem društvu. Da je situacija puno gora od onoga što se na prvu može činiti, govori i to da im nije došlo ni do svijesti na koliko puno načina bi to što govore i misle moglo biti pogrešno.

Kada su ženska prava u pitanju jedino oko čega je društvo bilo u stanju nešto učiniti je priznati da nasilje nad ženama, barem ono fizičko, postoji. Problem nasilja nad ženama ne da nije riješen, nego se i institucionalno nastavlja ugnjetavati zlostavljane žene pritom im ne dajući niti mjesto da se sakriju u sigurnoj kući jer sve su dupkom pune. Osim zlostavljača, često ih zlostavlja policija, kasnije i pravosuđe, a borba se često završava oslobađanjem počinitelja. A sada su te iste žrtve odlučili iskorištavati i političari.

Na državi je da štiti svoje građane, pa tako i građanke, no, eto, promaknulo joj je pa su se cijelom tom problematikom dugo bavile samo udruge civilnog društva. Kao priznanje postojanja problema ženskih prava država je 2004. godine osnovala i Ured za ravnopravnost spolova, što je samo po sebi dokaz da ravnopravnost ne postoji.

Problemi koji idu uz posjedovanje maternice

Koliko daleko se po pitanju zaštite prava žena došlo u praksi najbolje pokazuje slučaj silovanja maloljetnice u Međimurju, koji je nakon dvadeset godina dobio nepravomoćnu presudu i oslobodio trojicu muškaraca, iako je dokazano da im se fizički i verbalno opirala. Kao i mnogi drugi slični slučajevi, i ovaj bi možda ovih dana prošao neprimijećeno da se Raspudić i Škoro nisu uhvatili kopati po ženskim maternicama ne bi li se izborili za koji glas više.

One koji se krenu dirati u maternice trebalo bi barem minimalno upoznati i s listom pripadajućih problema koji idu uz njeno posjedovanje. Jedno od pitanja kojima bi se tako mogli baviti u političkoj areni je zdravstvena skrb tih maternica. Ne znam koliko vam je poznato, no nakon karantene dobiti termin za ginekološki pregled je postalo gotovo nemoguće, a već ranije se činilo da gore ne može. Što je pak s rodilištima u kojima bi se trebala rađati sva ta djeca čija prava navodno žele zaštititi? Osim što kontinuirano slušamo horor priče o nehumanim i nestručnim postupanjima prema rodiljama i djeci, sada im možemo priključiti i traumatične vizuale - one žena koje su za vrijeme potresa nakon poroda gole i bose izjurile iz Petrove bolnice ne bi li spasile sebe i bebu. Jesu li se možda ova dva naša novopečena politička junaka zapitala što dalje s tom djecom? Tko će ih hraniti i odgajati? Znaju li uopće da žene puno teže dolaze do posla i da su za isti posao plaćene u prosjeku 20 posto manje nego muškarci?

Ženama se na spomen Škore i Raspudića okreće kako želudac, tako i maternica

Mogli bismo u nedogled nabrajati probleme koji idu u paketu s imanjem maternice kojom se dečki loptaju na svom seoskom igralištu. No nakon najnovijih zlostavljačko-seksističkih ispada zaista se ne treba čuditi što žene izbjegavaju sudjelovati u politici. Biti žena i ući u političku arenu znači pristati na javno verbalno silovanje. Ako te po rodnoj osnovi ne zlostavljaju politički oponenti, onda to napravi narod, vodeći se mišlju - ako smiju političari, smije svatko.

Kao da sama ideja o zabrani abortusa nije po sebi dovoljno mučna, već je treba začiniti i silovanjima. U pitanju je isti robovlasnički mentalitet zbog kojeg je prije koji tjedan Amerika gorjela. Mi u Hrvatskoj nemamo takozvano crnačko pitanje, no razmislimo li malo bolje, povijesno gledano položaj žena dosta podsjeća na onaj robova. Čini se da se nismo puno ni mrdnuli od toga jer ženama se danas, baš kao nekoć robovima, želi uskratiti osnovna prava i slobode – u ovom slučaju je to pravo na slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu, a posljedično i cjelokupnom životu. No uz to reći da silovana žena može odlučivati o vlastitom tijelu jedino uz dozvolu obitelji je vrhunac poniženja cjelokupnog ženskog roda. U pitanju je verbalno zlostavljanje od kojeg se velikom broju žena već danima na spomen Škore i Raspudića okreće kako želudac, tako i maternica.

Sjetimo se priče o "ličkom rukovanju"

Žene su ovaj put reagirale, usudile su se čak istupiti iz opresivnog kulturnog okvira koji im stoljećima nameće krotkost i pristojnost kao nužnu strategiju preživljavanja i pokazale taj "nepristojni" srednji prst. No drage moje, u situaciji kad se ženska tijela poput mesa prodaju za političke bodove, bojim se da jedna takva gesta ipak nije dovoljna. Dapače, u hrvatskom društvu čak je i ona opterećena nasiljem nad ženama.

Sjetimo se priče o "ličkom rukovanju" i gospićkom poduzetniku Josi Mraoviću, koji je silovao američku košarkašicu Ilishe Jarrett, te suca koji je rekao kako je nasilno guranje prsta u anus istovjetno rukovanju. Kako nam je krenulo u bizarnosti novog normalnog koje je posve nenormalno, još bi se moglo i protumačiti da su se žene pokazivanjem srednjaka odlučile rukovati sa Škorom i Raspudićem.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala