Ideja za smanjenje brzine vožnje privukla pozornost: "Zaboravite ležeće policajce"
LEŽEĆI policajci, kamere za nadzor brzine i prometni znakovi uobičajeni su načini kojima se vozače pokušava natjerati da uspore. No postoji i drukčiji pristup koji se oslanja na nešto što je mnogim vozačima posebno važno - strah da će oštetiti vlastiti automobil.
Upravo je takvu ideju na LinkedInu podijelio Marco te Brömmelstroet, poznat po svojem radu na području urbane mobilnosti i prometnog planiranja. Njegova objava privukla je veliku pozornost, a u njoj je istaknuo jednostavnu ideju: umjesto postavljanja dodatnih znakova i kamera, možda bi bilo učinkovitije oblikovati ulice tako da vozači sami požele usporiti.
Ideja je jednostavna: kada vozači procijene da nemaju previše prostora za prolazak i da bi mogli ogrebati automobil, instinktivno će usporiti i pažljivije pratiti cestu.
Strah od ogrebotine mogao bi biti učinkovitiji od prometnog znaka
Ovakav pristup temelji se na načinu na koji vozači doživljavaju prostor oko svojeg vozila. Na širokoj, preglednoj cesti često se osjećaju sigurnije i skloniji su bržoj vožnji, čak i kada je ograničenje brzine nisko.
S druge strane, kada je prolaz uzak, a uz cestu se nalaze prepreke, vozači postaju oprezniji. Razlog nije nužno strah od kazne, nego vrlo konkretna briga da će automobilom zapeti za nešto i oštetiti ga.
Zanimljivo je i to da vozači ne procjenjuju uvijek točno širinu svojeg automobila. Neki precjenjuju koliko prostora vozilo zauzima, pa im prolaz koji je zapravo dovoljno širok može djelovati znatno užim. Upravo taj dojam može ih potaknuti da smanje brzinu.
Ulica koja sama tjera vozače da uspore
U urbanističkom planiranju već postoji pristup prema kojem se promet ne usporava isključivo znakovima i kaznama, nego i samim izgledom ceste. Takva rješenja mogu uključivati sužavanje kolnika, drukčiji raspored parkirališnih mjesta, zelenilo ili druge elemente koji vizualno smanjuju prostor za vožnju.
Cilj nije otežati promet niti povećati rizik od sudara, nego stvoriti okruženje u kojem se sporija vožnja čini prirodnijim i sigurnijim izborom. Naravno, takve ulice moraju biti pažljivo projektirane kako bi ostalo dovoljno prostora za hitne službe, dostavna vozila, bicikliste i pješake. Također, nije svaka prometnica prikladna za takav način usporavanja prometa.
Ipak, ideja koju je te Brömmelstroet podijelio na LinkedInu otvara zanimljivo pitanje: ako vozači ne reagiraju uvijek na prometne znakove, bi li bolje reagirali na mogućnost da ogrebu vlastiti automobil?