ZA VRIJEME dok naši rukometaši pokušavaju ubaciti loptu u suparničku mrežu, vjerne i nabrijane navijačice svu svoju kockastu energiju usmjeravaju prema njima očekujući da će ih potaknuti da budu brži, jači i skaču više i bolje. Moda s tribina oduvijek je bila maštovita, a naši kockasti dresovi upečatljivi i nezaobilazni. Djevojkama napokon nije bilo bitno je li ruž razmazan, je li njihova majica previše izražava obli trbuščić ili kapa nije po najnovijoj modi, jer na tribinama prolazi gotovo sve.

Djevojke i žene su tako na sebe natrpale sve što su uspjele izvući iz ormara, a čuvaju još od nogometnog prvenstva '98. kad su u histeriji s polica trgovina trgale sve što po sebi ima kockice. Tako su se "kuhale" pod divovskim kapama i šeširima, znojnicima, steznicima, kockastim PVC dresovima, nepropusnim haljinama, kratkim hlačama i daleko preuskim majicama koje su odjenule na majice kratkih rukava i slično. I cirkuski klaunovi bi se mogli posramiti umjetnosti crtanja po licu kad bi vidjeli kako naše navijačice znaju vrlo precizno olovkom ili ružem nacrtati srčeka, kockice, napisati Croatia ili čak narisati portrete omiljenih rukometaša.

No, nisu samo naše djevojke majstorice u navijanju i pokazivanju odjećom određenu pripadnost, već su se na tribinama istaknule i neke navijačice drugih zemalja, poput Norvežanki, Tunižanki ili Makedonki. Bilo je tu i starijih nasmijanih žena sa šarenim rogovima, urlajućih Norvežanki sa zastavama i domaćih vjernica koje sve utakmice gledaju na koljenima, spojenih ruku i sa suzom u oku. "Ne dao Bog da netko fula", čulo se svako malo pored tradicionalnih, nešto modificiranih molitvi poput "Bože, budi bliz svojim Duhom hrvatskim rukometašima na Svjetskom prvenstvu koje se ove godine održava u našim gradovima i našoj Domovini. Daj da oni igrom, a navijači navijanjem..."

L.V.
Foto: Pixsell