Gala Svilan radi u poznatoj marketinškoj agenciji gdje prati sve novo i trendy u svijetu. Pretjeruje često, ali kvalitetno i ima neprimjerene godine za svoje ponašanje.

NIJE da se hvalim, ali imam običaj na posao stići među prvima. Razlog nije što sam revan i motiviran radnik koji jedva čeka suočiti se s dnevnim zadacima. Razlog je što sam nepopravljivi introvert i tih par minuta mira omogućuje mi da se priviknem na okolinu i dan.

Tih par minuta prednosti također mi omogućuje da prva vidim sve novosti na i o kolegama. Novu jaknu, novi bicikl ili posljedice ranojutarnje svađe s partnerom.

Tako je prije par tjedana u ured nakon mene ušetao kolega. Čovjek koji uvijek pazi na granicu između profesionalnosti i bliskosti s kolegama. Kojem je majica uvijek popeglana, koji prije posla ide u teretanu, pije smoothieje, a e-mailove piše kao da ih je krojila Margareth Thatcher.

Ali ovog jutra nešto je bilo drugačije. 

The kolega ofarbao je kosu u plavo. Pri tome ne mislim na blond plavo, već onu plavu boju zbog koje bih u srednjoj završila u kazni. Plavu kakvu fura Marge Simpson.

No shit, Sherlock. Čestitala bih mu na hrabrosti, ali ne i na izboru boje. Nijedan psiholog ti neće reći da si zdrav, nebitno kako znam.

Dignite ruku ili stisnite Like ako je i vama dosta slušanja i čitanja o tome kako život počinje izvan komfor zone. 

U današnje vrijeme nemoguće je izbjeći jato gurua i influencera koji online propovijedaju da su sigurnost i komfor oblik sabotaže. #selfcare #selflove #motivation

Da bez izlaska iz komfor zone nikada neću ništa postići u životu. Kao zaposlenik trebala bih vječno biti u potrazi za novim izazovima i prilikama. Kao žena trebala bih odjenuti onu seksi haljinu. Kao kći trebala bih iskreno govoriti o svom djetinjstvu, a kao cura trebala bih dečku reći što volim u krevetu.

Pa dobro, jeste li vi normalni? 

Rečenicu "radi što želiš" jedva izgovorim svojoj frizerki, a kamoli dečku.

Ne, neću odjenuti tu haljinu jer mi stoji kao da me ometa u razvoju.

Iz djetinjstva mi je najgora trauma frizura na lonac, a što se tiče posla, milijune ni u igrici ne zaradim.

Kao ljudska vrsta proveli smo stoljeća pokušavajući svoju okolinu učinili što lagodnijom za život. I sada, u 21. stoljeću, trebala bih slušati selfhelp mentore koji mi kažu da se moje pravo "ja" nalazi na drugom kraju užeta za bungee jumping? Na pozornici ispred stotinjak ljudi?

Kada bih svaki dan napravila "something that scares me", garantiram vam da više ne bih bila među živima. Ja ću se držati svojih primitivnih i urođenih instinkta za preživljavanje. Moja komfor zona me održava na životu.

Ali "nije toliko strašno" i "bitno je napraviti prvi korak". 

Prvi korak sam napravila na crossfitu i ozlijedila rame.

Nije bilo toliko strašno popeti se na vrh bouldering zida, ali su me spuštali posebnim ljestvama.

Čak sam pokušala izaći iz svoje komfor zone i na pole danceu. Probuditi svoju senzualnost, ali jedino što sam probudila je žgaravica.

Bolje mi ide savijanje sarme nego savijanje oko šipke. Jebiga.

Današnja popularna kultura uvjerava nas da je ključ sreće u vječnoj težnji ka promjeni i rastu. Sramežljivi da izađu iz kućice, glasni da nauče slušati, osjetljivi da očvrsnu, a hladni da omekšaju. Ukratko, sve obrnuto od onoga što jesmo.

Što je falilo Michaelu Jordanu i njegovoj komfor zoni dok je osvajao sve postojeće i nepostojeće titule u košarci? Zamijenio ih je niželigaškim baseballom. 

Kobe Bryant je probao rap, Steven Spielberg kuhanje, a Bruce Willis pjevanje. Svi su propali kao Škorina politička karijera. 

Današnja popularna kultura ovu "sigurnosnu dekicu" promatra iz jednosmjerne ulice.

Iako jest istina da nas avantura u nepoznato može naučiti novim vještinama, otjerati dosadu i natjerati nas na promjene, komfor zona nije vječni neprijatelj.

Kada god bih se nemilosrdno tjerala preispitati svoje granice, dovelo bi me to do psihičkog i fizičkog burnouta. Na teži način, na vlastitoj koži tako sam naučila definirati i poštovati svoje granice. Komfor zona istovremeno je i metafora za anksiozno neutralno stanje. Ona nije mjesto na kojem naš rast stagnira, već mjesto koje nam služi da napunimo baterije. U svijetu koji neumorno potražuje naše vrijeme i pažnju, naše komfor zone predstavljaju sigurne prostore u kojima možemo potražiti zaštitu kada stres postane neizdrživ. 

Mislim da će češće izlaziti novi iPhone nego ja iz svoje komfor zone, ali nadam se da su Michael Jordan i moj kolega sada barem sretni.