STRUČNJAK za ljudsko ponašanje i bivši časnik američke mornarice Chase Hughes objasnio je kako pouzdano otkriti lažljivca. Hughes, koji je i autor priručnika o ljudskom ponašanju, ističe da ljudi često traže pogrešne znakove te da je učenje prepoznavanja promjena u nečijem uobičajenom ponašanju važnije od pamćenja navodnih znakova laganja.

Ključ je u promjenama ponašanja

Gostujući u podcastu Dream Out Loud kod Morgana Nelsona, Hughes je objasnio da se umjesto na pojedinačne signale treba usredotočiti na odstupanja od uobičajenog ponašanja osobe. "Ono što je doista važno jest vještina prepoznavanja promjena", rekao je.

"Promatram promjene u njihovu ponašanju. Odgovaraju li na pitanja jednako kao i prije nekoliko minuta? Kreću li im se oči na isti način? Rade li prstima isto što i prije? Dišu li istim ritmom?" pojasnio je Hughes.

"Uočavanje promjena važnije je od poznavanja konkretnih znakova koje treba tražiti. Ako primijetim niz promjena, mogu biti gotovo siguran da osoba obmanjuje, čak i ako ne znam točno protumačiti što vidim. Postati vješt u uočavanju promjena prva je i najvažnija stvar", zaključio je.

Jedan znak nikad nije dovoljan

Hughes, koji danas radi kao komunikacijski trener, naglašava i važnost konteksta. Primjerice, osoba koja prekriži ruke možda to ne čini jer je u obrambenom stavu, nego joj je jednostavno hladno.

"Jedan postupak sam po sebi nikada ne ukazuje na laž. Nikada ne bi smio", dodaje. "Uvijek morate uočiti skupinu obrazaca u ponašanju. To što se netko počešao po nosu, dodirnuo lice ili na trenutak skrenuo pogled ne znači da laže. Jedan takav postupak sam po sebi nikada ne ukazuje na obmanu."

Moć "mamac-pitanja"

Kada je riječ o postavljanju pitanja, Hughes tvrdi da namjerna neodređenost može biti iznimno korisna. "Nije sve u promatranju ponašanja. Stvar je i u tome znate li postaviti dobra pitanja" rekao je.

"Jedno od najboljih na svijetu je takozvano 'mamac-pitanje'. Zbog njega ćete postati nervozni jedino ako ste doista bili ondje. Što je neodređenije, to bolje", savjetuje stručnjak.

Objasnio je da odrasli na takva pitanja reagiraju emocionalno. "Ako sam nešto učinio, u glavi imam slike tog događaja. Vizualno to ponovno proživljavam. Ako se usredotočim na to, osjetit ću i emocije", kaže Hughes. "A ako se ulozi povećaju i počnem vizualizirati što će biti ako me uhvate, to će me izluditi."