SLOVENSKI glazbeni kolektiv Laibach krajem ovog mjeseca trebao je imati nastup u Bel Etage Music Hallu u Kijevu, a njihov koncert, nazvan Eurovision, trebao je imati i humanitarnu svrhu.

No, problem je nastao s organizatorima koncerta koji su naišli na probleme s nekim prijašnjim izjavama članova grupe koji su isprva izazvali negodovanja na društvenim mrežama. Nakon toga je priča eskalirala, a koncert je na kraju i otkazan. 

S članovima grupe porazgovarali smo o svemu što se dogodilo, kako je sve završilo, ali i koji su planovi za ovaj i ostale koncerte. 

Vaš koncert u Kijevu trebao je biti prvi nastup stranog benda u toj zemlji od početka ruske invazije. Međutim, pojavile su se kontroverze vezane za "vaše komentare s početka rata". O čemu je riječ?

Laibach: Svoje stavove o ukrajinskom ratu već smo nekoliko puta objašnjavali hrvatskim i svjetskim medijima i ako pojednostavimo, problem je u tome što smatramo da se u kontekstu ukrajinskog rata ne događa samo agresija Rusije na tu državu, već da bi po svoj prilici taj konflikt mogao također biti dio realizacije dugoročne strategije koju je u svojoj knjizi The Grand Chessboard: American Primacy And Its Geostrategic Imperatives (Velika šahovnica: Američka dominacija i njezini geostrateški zahtjevi), objavljenoj 1977. godine, opisao američki diplomat poljskog podrijetla Zbigniew Brzezinski. 

Riječ je o istom čovjeku koji je inicirao rat u Afganistanu prevarom uvlačeći rusku vojsku u tu zemlju 1979. godine, dok je u isto vrijeme sponzorirao formiranje ozbiljne vojske afganistanskih mudžahedina. Osnovna ideja mu je bila "nahuškati" Sovjetski Savez da upadne u zamku vlastitog Vijetnama, koji je SSSR trebao vojno i ekonomski iscrpiti i dovesti do njegovog slabljenja ili raspada. U tome je Brzezinski i uspio, a znamo i kakve su bile posljedice tog rata za Afganistan i cijelu regiju Bliskog istoka. 

Ukrajinci, naravno, u ovom trenutku ne žele čuti ništa o tome osim da se radi o čistoj ruskoj agresiji. Za njih je svako drugačije objašnjenje širenje "antiukrajinskog narativa".

Gdje je nastao problem s organizatorima?

Organizator zaista nije bio dorastao situaciji kada su počeli prosvjedi protiv koncerta Laibacha. Imao je dobra tri mjeseca vremena da provjeri i trasira mišljenje javnosti o Laibachu prije nego što je odlučio lansirati vijest o našem koncertu. 

Tada je, nakon četiri dana prosvjeda koji su se odvijali uglavnom na društvenim mrežama, odlučio otkazati koncert, navodno zbog sigurnosti. U principu smo mi s njim generalno dobro surađivali, ali u biti nas je on ugurao u tu situaciju, da smo se morali opravdavati i izjašnjavati, iako su naše namjere da bezuvjetno podržimo Ukrajince u njihovom ratu bile iskrene. 

Kasnije ste i razjasnili svoje izjave, kakve su bile reakcije?

Kad se takva rasprava započne na društvenim mrežama, uvijek preraste u agresiju i nikad ne završi drukčije nego u totalnom kaosu vrijeđanja i netrpeljivosti.

Iz Bel Etage Music Halla demantiraju vaše izjave i tvrde da nisu tražili ništa od vas nakon što ste dio teksta "posvetili ruskoj književnosti". Koji je vaš komentar?

Odmah kad je promotor 22. veljače službeno najavio naš koncert u Kijevu, na društvenim mrežama krenule su negativne reakcije koje su najprije opovrgle informaciju da će ovo biti prvi koncert strane grupe u Kijevu od početka rata – to je inače bila tvrdnja promotora, mi smo samo proslijedili njegov stav medijima, no pokazalo se da su u to vrijeme u Ukrajini već nastupale neke manje grupe, na koje je on potpuno zaboravio, jer su - po njegovom mišljenju - navodno bile jako opskurne.

Ali, kao što smo već rekli, publika na društvenim mrežama nas je napala i zbog naših izjava o mogućim širim razlozima ovog rata koje nisu bile potpuno sinkronizirane s narativom koji uporno ponavlja ukrajinska strana. 

Zato nas je organizator koncerta zamolio, odnosno uputio nam je zahtjev da sastavimo izjavu u kojoj jasno govorimo da bezuvjetno podržavamo ukrajinsku stranu u borbi protiv ruskih okupatora. To smo i učinili. Štoviše, zamolili smo ga da on sam napiše tu izjavu, mi smo je samo malo uobličili i preveli na malo bolji engleski jezik, a dodali smo i to, da  - iako apsolutno podržavamo Ukrajinu u tom ratu, ipak cijenimo neke ruske umjetnike, itd., što smo smatrali etičkim naglasiti.

Nažalost, ni ova izjava nije smirila strasti i napade pa je organizator 26. veljače konačno odlučio otkazati koncert. Obavijestio nas je da je glavni razlog otkazivanja koncerta naše inzistiranje na tvrdnji da je Rusija glavni agresor u ovom ratu (a ne jedini agresor) te da je naš popis ruskih umjetnika, koje ne želimo nikako zaboraviti, naišao na nerazumijevanje jer, kako je doslovno rekao: "Za nas je sada sve rusko otrovno. Ruska književnost je zlo, ruski jezik je zlo, sve rusko izaziva samo mržnju. Vidim da to niste znali, ali vaše su izjave izazvale nemalo ogorčenje."

U izjavi ste jasno osudili rusku invaziju, kakve su reakcije iz Rusije?

Ne znamo, nismo ih pratili. 

Živimo u sve "isključivijim" vremenima i svaki jasno iznesen stav vas može staviti na "listu nepoželjnih". Koliko je teško stvarati i djelovati u takvom okruženju? 

Svakako je teško jer se istodobno treba boriti još i s iscrpljujućom logikom prevlasti tržišnog kapitala. Ali baš u takvim iskrivljenim vremenima umjetnost najviše doprinosi normalizaciji života kada je ono što bi po definiciji trebala biti: provokativna, neodgovorna i politički nekorektna. Sve ostalo je laž. Ako stoga netko pozove Laibach u goste, ne može očekivati ništa drugo osim Laibacha.

Koje je vaše mišljenje o onome što danas nazivaju "cancel culture" ili "kulturom otkazivanja"?

Smatramo da je sve ovo u vezi s cancel culture fenomenom zapravo doista vrlo inspirativno. Oni koji se odluče baviti umjetničkom djelatnošću moraju ipak biti spremni na žrtvu za "više i plemenite ciljeve". 

Umjetnost nije samo igra i zabava, ona je i rat, a u rat se mora ući pripremljen i sa spoznajom da možete biti i gadno poraženi. Zato je pobjeda, ako je osvojite, utoliko slađa i opravdanija. Vrlo nam je zabavno da se taj fenomen kulture otkazivanja sada događa i na demokratskom i tolerantnom Zapadu, a ne samo u Sjevernoj Koreji, Iranu i - recimo - u Rusiji.

Inače, na Zapadu općenito postoji nekoliko sofisticiranih, ali i brutalnih načina da se onesposobi 'problematični' umjetnik. Sve to treba umjetnosti samo dati dodatni smisao i poticaj. 

Najdosadnija i najnezanimljivija umjetnost je ona koja je prihvaćena općim konsenzusom ili koju preferira i promovira neka elitistička suvremena umjetnička, galerijska i muzejska scena. Kada sami naiđemo na kulturu otkaza – otkazujemo je, zaobilazimo je i napadnemo s leđa. Uostalom, umjetnost je za nas fanatizam koji zahtijeva diplomaciju.

Neki će reći da je priča oko toga malo preuveličana i da nitko nije stvarno otkazan, već da se danas mnogi teško mogu pomiriti s činjenicom da su negativne reakcije na izrečeno/napisano iste kao i prije, ali da je internet promijenio način na koji se ta kritika manifestira. Slažete li se s tim?

Ne, ne slažemo se; u odnosu na vrijeme s početka ili sredine prošlog stoljeća, uključujući 80-e, pa i 90-e, danas se nalazimo u razdoblju izrazite informacijske zasićenosti i preopterećenosti te u vremenu diktature društvenih mreža i komunikacijskih igračaka, a sve to vodi u noć gluhe tišine i praznine, gdje nijedna stvar više nema ili uskoro neće imati nikakvog smisla i sadržaja.

Osveta političke korektnosti zabranjuje nam knjige i filmove o Winnetou i Jamesu Bondu. Još malo pa će i dobri vojnik Švejk biti izbačen iz optjecaja zbog šovinističkih viceva.

Djelovali ste i u prijašnjem sistemu u kojem su mnogi također bili skloni otkazivanju i zabranama. Koje su sličnosti i razlike između nekad i sad? 

Istina, i prijašnji sistem bio je sklon ukidanjima i zabranama, ali tada se uglavnom znalo zašto se nešto ukida ili zabranjuje. Danas te sistem ispljune kao nepodobnog nekakvim perfidnim demokratskim diskursom ili ti jednostavno onemogući funkcioniranje samo tržište sa svojim netolerantnim kapitalskim mehanizmima.

U oba slučaja riječ je o podvrgavanju (dominantnoj, totalitarnoj) ideologiji, s tim da ona danas pretendira biti demokratska, tolerantna i pravedna.

Mislite li da će, nastavi li se ova komunikacija u kojoj nijanse ne postoje, ikada biti moguće održati koncert u Ukrajini?

Mislimo da će biti moguć ako se ovaj rat zaustavi i situacija smiri, a, nadamo se, i prije. Ukrajina treba Laibach, a i Laibach treba Ukrajinu.