BEND Blink-182 jednom je pjevao "Posao je grozan, znam", a ako ste se ikada borili s tjeskobom nedjeljom navečer, vjerojatno ste se prepoznali u tim stihovima. Mnogi su se našli na radnim mjestima koja su im zagorčala život, a korisnici BuzzFeeda podijelili su neka od najgorih iskustava.

Prodaja grobnih mjesta preko telefona

Jedan korisnik ispričao je: "Zaposlio sam se na groblju gdje sam trebao telefonski prodavati grobna mjesta. Prvi poziv bio je starijoj gospođi koja je tjedan dana ranije pokopala supruga. Trebalo mi je petnaestak minuta, između njezinih jecaja, da je uvjerim kako je moj poziv bio pogreška, a ne nečija bolesna šala. Nakon toga trebalo mi je oko dvije minute da uvjerim šefa prodaje da dajem otkaz. Bio je to najkraći i apsolutno najgori posao u mom životu."

Šefica iz pakla

"Imala sam izrazito toksičnu šeficu, mrzio ju je cijeli odjel. Kontrolirala je svaki naš korak, vrijeđala članove našeg upravnog odbora i maltretirala volontere. Jednostavno najgora osoba. Imala sam s njom mjesečne sastanke i u dva odvojena navrata pitala me idem li na terapiju. Dva puta!

Otišla sam se požaliti njezinom šefu na te ispade i na to kako se odnosi prema osoblju, ali potpuno su me ignorirali, i to više puta, čak i kad sam se obratila kadrovskoj službi. Ne moram ni reći, pobjegla sam s tog posla glavom bez obzira.", napisala je čitateljica.

Iskorištavanje umirovljenika

Jedan korisnik dodao je: "Radio sam za putničku agenciju gdje mi je jedini zadatak bio nagovarati umirovljenike da svoju mirovinu potroše na autobusni izlet u kasino, gdje bi onda izgubili još više novca. Dao sam otkaz nakon tri dana jer sam se osjećao kao grozna osoba."

Kaos u računovodstvu

Svoje najgore poslovno iskustvo podijelio je jedan muškarac: "Zaposlio sam se kao računovođa u lokalnoj medicinskoj tvrtki. Sve je pošlo po zlu gotovo odmah. Voditelj računovodstva, kontrolor i financijski direktor dali su otkaz bez najave u prvih šest tjedana mog rada. Bile su to iste tri osobe koje su me intervjuirale i trebale obučiti. Novi financijski direktor stigao je nekoliko mjeseci kasnije i odmah me počeo kriviti za financijski nered star godinama. Više puta sam mu objasnio da sam tek nedavno došao, baš kao i on, pa nisam imao nikakav utjecaj na ono što se događalo godinama prije mog dolaska.

Nije ga bilo briga. Stalno je vikao da sam lijen, kad god bi mu se pružila prilika, često pred mojim kolegama, pa čak i pred višim menadžmentom. Nitko nikada nije rekao ni riječ jer su svi bili prezauzeti utapajući se u vlastitim problemima.

Moj tim od četvero računovođa bio je loše obučen i nije imao veze s računovodstvom, pogotovo jer nitko nije imao diplomu iz tog područja niti prethodno iskustvo. Cijeli dan sam gasio požare i pokušavao shvatiti kako stvari funkcioniraju, dok je na mene vikao šef s Napoleonovim kompleksom. Nadam se da će ta firma propasti. Tamo ima nekoliko dobrih ljudi, ali nadam se da će šefa jednog dana stići karma za sve što mi je priuštio."

Konobarenje i bijesni vlasnici

Svoje najgore poslovno iskustvo otkrila je i jedna korisnica: "Konobarenje. Najgori posao ikad. Većina ljudi je bila u redu, ali oni koji nisu, bili su posebna priča. Jedan gost je naručio Pepsi, a ja sam mu greškom donijela ledeni čaj. Pomislili biste da je smak svijeta. Ispričala sam se i rekla da ću mu odmah donijeti Pepsi. Potpuno je poludio. Nije htio uzeti Pepsi i žalio se vlasniku.

Srećom, ljudi za susjednim stolom čuli su i vidjeli sve pa su stali u moju obranu. Takve stvari su bile dovoljno loše, ali vlasnici su zapravo bili gori.

Jednog dana, vlasnica je upala vičući kako smo svi beskorisni, ne radimo svoj posao i psujući kao kočijaš. Nisam imala pojma što ju je isprovociralo, pa sam pitala. Jedan od kuhara mi je signalizirao da šutim, ali mislila sam da imamo pravo znati u čemu je problem. Razlog? Jedan od kuhara nije složio kartonsku kutiju. Najgori posao ikad."

Prodaja je pakao

Našli su se i komentari vezani uz prodaju: "Prodaja. Možda sam pristran jer ne bih mogao prodati ni vlastiti život, ali odrastanje uz oca koji je prirodni talent za prodaju, u kombinaciji s mojim iskustvom, daje mi za pravo reći da se ne isplati. Naravno, jedan mjesec možete zaraditi ludu lovu, ali kad se mjesecima mučite, to ostavi traga na vama.

Gledao sam oca kako od prodavača godine postaje regionalni menadžer na zasićenom tržištu i vidio sam kako kopni pred mojim očima. Cijela obitelj je to osjetila. A kad bi mu konačno krenulo i kad bi rasturao posao, nadređeni bi mu samo rekli da mora još bolje. Nikad nije bilo dovoljno dobro.

Da sam dobio dolar za svaki put kad bi netko rekao: 'Svatko to može', zaradio bih više od svih prodaja koje nisam uspio ostvariti zajedno. Jebeš prodaju."

Posao hostese u restoranu

Jedna bivša hostesa napisala je: "Rad kao hostesa u restoranu. Konobari i konobarice bili su tako zločesti.

Ako bi gosti tražili da sjednu negdje drugdje, a ne tamo gdje sam ih ja smjestila, umrla bih u sebi jer bi mi tada konobari prilazili s pitanjima: 'Zašto si preskočila moj dio?!' ili 'Zašto si meni dala dva stola?!' Pa, zato što gost nije htio tamo sjediti. Sada uvijek sjednem gdje god me hostesa smjesti."

Higijena u restoranu brze hrane

Našao se i ovaj komentar: "Jedno ljeto sam radio u Taco Bellu u jednom sveučilišnom gradu. Bila je to franšiza, a dva partnera-vlasnika bila su najgora. Jedan je bio tamo od 10 do 15 sati, ali je samo glumio da radi papirologiju. Drugi bi se pojavio oko 23 sata, pijan i bos, stao za pult za pripremu hrane i jeo iz posuda golim rukama, pred očima gostiju.

Već sam imao dogovoren drugi posao pa sam izdržao dva i pol mjeseca. Kad sam dao otkaz uz otkazni rok od dva tjedna, obavijest sam ostavio u pretincu menadžera, gdje je stajala neprimijećena četiri dana. Jutarnji menadžer mi je prišao i rekao da se priča da dajem otkaz. Pa da, čovječe, obavijest ti je u pretincu već četiri dana.

Otišao je u ured, našao je, pročitao i pitao što je potrebno da ostanem. 'Plaća od 50.000 dolara godišnje, puno zdravstveno i mjesec dana godišnjeg kad ja odaberem.' 'Budi ozbiljan.' 'Jesam. Apsolutno mrzim ovaj posao.' I dalje me pokušavao nagovoriti da dođem raditi tri tjedna nakon mog zadnjeg dana.

Ne, hvala. Bilo je i drugih sanitarnih problema. Zdravstvena inspekcija zatvorila je restoran nekoliko mjeseci kasnije. Nisam ih ja prijavio, ali znao sam tko jest."

Prodavač cipela

"Prodaja cipela u trgovini gdje sam morao trčati gore-dolje po dva-tri kata za svaki par koji mi je trebao. Plaća? Gotovo nikakva. Dobio sam otkaz nakon mjesec dana jer 'nisam trčao dovoljno brzo'.", glasi jedan od komentara.

Depresivan uredski posao

"Imao sam posao gdje bi me medicinske sestre iz okruga zvale i javljale koji su im pacijenti umrli. Bilo je tako depresivno.", piše korisnik.

Asistent u ginekološkoj ordinaciji

Jedna žena napisala je: "Bila sam medicinska asistentica u ginekološkoj ordinaciji duže nego što bih htjela priznati. Iako sam voljela svoj posao i pacijentice, kad se osvrnem, vidim da su me potpuno iskorištavali. Zarađivala sam otprilike kao i osoblje na recepciji. Počela sam s oko 10 dolara po satu, s vremenom dogurala do 14, ali nije bilo načina za napredovanje osim ako ne postanete medicinska sestra ili liječnica.

To znači da nikad nisam dobila pravu povišicu, samo usklađivanje s troškovima života. Ako pravni pomoćnik obavlja sav prljavi posao za odvjetnika, ja sam bila nešto slično tome za ginekologa. Naručivala sam potrepštine, punila sobe, slala pisma, telefonirala i pripremala sve za liječnika.

Dodala bih mu što god treba, on bi obavio svoje i vratio mi. Zatim bih pripremala uzorke za slanje u laboratorij ili čistila instrumente. Primila bih pacijentice, izmjerila im vitalne znakove i očistila sobu za sljedeću. Imali bismo oko 35 pacijentica dnevno. I tako ukrug, od ponedjeljka do petka, gotovo cijelo desetljeće. Zarađujući jedva dovoljno za osnovne potrebe."

Miris benzina

"Prije mnogo godina radio sam za tvrtku koja je održavala spremnike goriva na benzinskim postajama. Dani su bili dugi, vani je bilo vruće, a još toplije u rupi u zemlji gdje smo radili. Dolazio sam kući smrdeći na benzin i bio sam loše plaćen. Mrzio sam svaku minutu tog posla.", podijelio je korisnik.

Kolega iz noćne more

Jedan od komentara odnosio se i na radnu atmosferu: "Radio sam u školi s kolegom iz noćne more. Trudio se svaki dan učiniti apsolutno užasnim dok nisam počeo osjećati fizičke znakove stresa i dobivati napadaje panike. Na kraju sam otišao na bolji posao, ali ne razumijem takve ljude.

Kad imate isti cilj, brinuti se o djeci i obrazovati ih, zašto ne raditi kao tim umjesto da stvarate nepodnošljivo okruženje za sve ostale?"

Osiguranje na koncertu

Jedan od mnogobrojnih komentara: "Osiguranje na koncertu. Bio sam veliki obožavatelj izvođača, a nisam se smio okrenuti da ga gledam. Bilo je tako primamljivo i sve u svemu loše iskustvo."

Pozivni centar za vrijeme uragana

"Nakon što sam prvi put dobio otkaz, trebalo mi je godinu i pol da nađem posao. U međuvremenu sam radio privremeno i zaposlio se u pozivnom centru kabelske tvrtke. Obuka je trajala šest tjedana, gdje su nas učili kako se ulizivati korisnicima umjesto kako rješavati probleme. U zadnjem tjednu obuke, naše područje pogodio je uragan, pa je moj prvi tjedan na telefonima bio dva dana nakon oluje.

Nismo mogli slati tehničare dok ljudima nije vraćena struja. Također su nas natjerali da se javljamo na liniju za naplatu, o čemu nismo znali ništa. Bila je to noćna mora. Srećom, tjedan dana kasnije dobio sam ponudu za drugi posao i dao otkaz bez oklijevanja. To je bilo prije više od 20 godina i siguran sam da je svaki posao u pozivnom centru danas 100 puta gori.", jedan od mnoštvas komentara.