NA DANAŠNJI dan 2018. godine preminula je legendarna glumica Milena Dravić. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst o njoj iz 1968. godine.

Rujan 1968.: Te večeri snimanje nekih scena filma Sirota Marija koje je obavljeno u selu Slancima, kraj Beograda, završeno je oko deset sati navečer. Umorna od višesatnog rada, protagonistica Milena Dravić jedva je dočekala krenuti kući.

- Jesam li gotova? - upitala je redatelja.

- Za danas je dosta - glasio je odgovor.

Poslije toga Milena Dravić je sjela u automobil ekipe koja ju je čekala i krenula u Beograd.

Misteriozna djevojka

Film Sirota Marija po scenariju Gordana Mihića i Ljubiše Kozomare, u režiji mladog redatelja Dragoslava Lazića, zamišljen je kao vrlo interesantna komedija. Seoska djevojka Marija zaljubljena je u seoskog soboslikara i želi se udati za njega. Ali on je pijanac i bekrija i ni na kraj pameti mu nije da se ženi. Uzalud ga Marija progoni, kumi i moli da je odvede pred matičara. Na sva njena navaljivanja on odgovara - "neću!"

Na svako njegovo "ne", Marija - pada mrtva! Spopadne je bijela pjena, sruši se kao mrtvac i leži, čak dopušta da je i na groblje odnesu. A onda ustaje, ponovo progoni svog soboslikara i tako unedogled...

Spomenute večeri Milena Dravić je upravo bila snimila takvu jednu scenu: kao ona mrtva leži u koritu, prekrivena cvijećem, kobajagi gola golcata. U stvari, odjevena je u kupaći kostim i tek ponegdje se između ruža i karanfila vidi golotinja.

O toj sceni, mnogo prije početka rada, glumica i redatelj Lazić potanko su se dogovorili. Redatelj je ostavio Mileni Dravić da sama odluči kako će to pred kamerom i poslije na platnu izgledati jer ni u knjizi snimanja ni u scenariju nije bilo predviđena nikakva golišava scena. Razloga, dakle, i za najmanji nesporazum nije bilo. Pa, ipak...

U trenutku kad je glumica sjela u automobil i krenula kući, iz obližnje kavane u Slancima, izišla je jedna djevojka i uputila se ka članovima filmske ekipe koji su ostali na mjestu.

- Može li? - upitala je.

Odgovorili su joj da može i uveli je u kuću u kojoj su bili postavljeni reflektori i kamera.

U prisustvu samo najneophodnijih, nepoznata djevojka je svukla odjeću i stala pred objektiv sasvim naga. Prema uputstvima redatelja, ustajala je, sjedala, hodala i tek oko jedan sat poslije ponoći rekli su joj da se može obući i - da nikom ne govori o onome što se događalo.

Ali u filmskom svijetu teško je sačuvati tajnu i ubrzo se saznalo da je nepoznata djevojka, u stvari, zamijenila Milenu Dravić u golišavim scenama. U filmu se to, inače, radi: vještim snimanjem, a kasnije i montažom, sve se tako napravi da je na platnu nemoguće primijetiti obmanu. Naprotiv, većina gledatelja mogla bi se zakleti da zvaničnom nositelju uloge pripada i "pozajmljeno" tijelo.

Ova mala ujdurma, međutim, nije mogla promaknuti Mileni Dravić. Obavijest da će se u filmu, pod njenim imenom, pojaviti neka druga djevojka dovelo ju je do bijesa. Odjurila je na mjesto snimanja i kad je saznala da se sve, zaista, tako odigralo, zaprijetila da će napraviti skandal.

- Neću dozvoliti takvu prljavštinu - uzviknula je bijesno - i zahtijevam da se ta scena smjesta izbaci.

Direktor ekipe se složio, bez pogovora, priznajući da glumica - još s takvim renomeom kakav uživa Milena Dravić - s punim pravom zahtijeva zaštitu. Ali Milena se htjela osigurati i obavijestila je i direktora Avala filma Dragišu Đurića o makinaciji čija žrtva umalo nije postala. Konačno, srela je i redatelja Lazića i upitala ga što mu je sve to trebalo.

- Imao sam jednu ideju - odgovorio je ovaj neodređeno - ali ne brinite, bit će sve u redu.

Svoga tijela gospodar

Razumije se, sve dok se svojim očima ne uvjeri da je scena s lažnom golotinjom izbačena, Milena Dravić neće spavati na miru. Utoliko prije što je ona, dokazavši u 27 igranih filmova svoj izvanredni talent, poznata i kao savršen profesionalac koji se s puno ozbiljnosti i poštenja odnosi prema poslu.

- Događa se - kaže ona - da je režiser ponekad prinuđen da za ovakve scene upotrijebi "dublera", naročito ako je glumica koja tumači određen lik, recimo, nepodesno građena. Ali u tom slučaju obavezan je da takve scene snima isključivo u prisustvu glumice. Pošto je za publiku ona ta koja se svlači, mora se prije svega složiti s izborom "dublerke", a zatim i sa scenama u kojima će se ova pojavljivati. I kasnije, prilikom filma, njeno pravo u odabiranju sekvenci je neporecivo. Ali bez obzira na sve to, ja se apriori odbijam slikati naga, sama ili preko posrednika.

Prilikom snimanja filma Hasanaginica, početkom ove godine, u scenariju je bilo predviđeno više erotskih scena u kojima se Milena Dravić trebala pojaviti oskudno odjevena ili bez odjeće. Scenarist i redatelj Mića Popović, međutim, prepustio je glumici da odluči o tome i ona je postavila uvjet da se te scene izbace. Pa ipak, jedna takva scena u filmu je ostala...

U potoku, na mjestu kuda će proći imotski kadija, Hasanaginica se kupa. Naga je, ali to se i vidi i ne vidi, jer je snimljena u totalu, na velikoj daljini. Podsjetili smo Milenu Dravić na tu scenu, želeći joj dokazati da je, eto, jednom, ipak, igrala i - naga! Osmjehnula se:

- Mislite?! Pošto je film uglavnom već svuda prikazan, sad mogu da vam odam tajnu: čak ni u toj sceni nisam bila bez odjeće! Zahvaljujući daljini na kojoj sam snimljena nitko nije mogao primijetiti da sam bila u tijesno pripijenom trikou boje kože!

Svatko ima pravo da bude svoga tijela gospodar, pogotovo Milena Dravić koja svoju reputaciju nije izgradila seksom, nego darovitošću. Zbog toga se čini da je, snimajući Sirotu Mariju, redatelj Dragoslav Lazić na neuobičajen i nedozvoljen način pokušao prekoračiti svoje ovlasti.

Napisao: Slavko Lazarević (Ilustrovana, 1968.)