POSTOJE dvije filozofske rasprave stare gotovo koliko i samo vrijeme: što je bilo prije, kokoš ili jaje, i postoji li uopće emocionalno raščišćavanje nakon prekida veze. Neki smatraju da je taj završni razgovor nužan kako bi se odnos zaključio na pravi način i kako bi osoba mogla krenuti dalje.

To može uključivati slanje posljednje poruke, vraćanje stvari bivšem partneru ili analizu veze tijekom razgovora uživo. No iskustva mnogih pokazuju da takav završetak ponekad donosi više pitanja nego odgovora, piše Cosmopolitan.

Kad zatvaranje boli

U nekim slučajevima "zatvaranje kruga" postane samo izgovor za još jedan susret s bivšim partnerom, pa čak i pokušaj ponovnog povezivanja. Osoba se može uvjeravati da veza zapravo nije završila dok se ne obavi još jedan razgovor ili dok se ne izgovori sve što je ostalo neizrečeno.

U stvarnosti takav razgovor često služi samo kao prilika da se čuje ono čemu se još uvijek nada ili da se bivšem partneru pruži još jedna prilika da postane osoba kakvu smo željeli. Umjesto zrelog završetka, ponekad je riječ o emocionalnom potezu koji nas samo zadržava na mjestu.

"Možemo se uhvatiti u zamku vlastitih očekivanja i nada o tome što bi taj završetak trebao biti", kaže psihoterapeutkinja Ilona Phillips. Objašnjava da je ljudska potreba za analiziranjem i razumijevanjem razloga zbog kojih je veza propala sasvim prirodna.

Često vjerujemo da ćemo, čim dobijemo odgovore koje tražimo, uspjeti ostaviti prošlost iza sebe. Ponekad dodatne informacije zaista mogu pomoći, ali postoji trenutak kada potraga za odgovorima počne otežavati oporavak i sprječavati nas da krenemo dalje.

Kada u glavi neprestano vrtite iste razgovore i pokušavate shvatiti što je pošlo po zlu, to je često znak da se u vašem slučaju neće dogoditi "čisti" prekid.

"Čekanje da nam netko drugi da odgovore koje trebamo može nas spriječiti da krenemo dalje, pogotovo ako ta osoba ne želi ili ne može ponuditi jasnoću koju tražimo", ističe dr. Viviana Coles.

"Prirodno je da većina nas želi završiti stvari na organiziran i uredan način, spremni za novi početak", kaže Phillips. "Želja za jasnoćom i sigurnošću nam je urođena. Ipak, život je kaotičan i važno je zapamtiti da za kretanje dalje nije nužno imati sve odgovore". Taj emocionalni završetak, dakle, postoji - samo nije ono što mislimo da jest.

Kada definiramo "closure", obično opisujemo neki konačni čin koji dobijemo od bivšeg partnera. Upravo se zato ljudi muče s tim konceptom jer svoj oporavak vežu uz postupke druge osobe.

"U stvarnosti, taj završetak je često nešto što moramo stvoriti sami za sebe", kaže savjetnica za intimnost i partnerska terapeutkinja dr. Viviana Coles. Nitko drugi vam ne može dati taj mir osim vas samih. Srećom, postoje načini koji vam mogu pomoći da dođete do cilja.

Kako doista postići emocionalni završetak?

Možda mislite da je najbolje rješenje potpuno potisnuti svaku misao o vezi, ali to nije realno. "Umjesto da nekome kažemo da prestane razmišljati o tome, pokušavamo shvatiti što se krije iza tog stalnog analiziranja i što zapravo tražimo", objašnjava Phillips.

Ona nastoji otkriti želite li time održati nadu, zadržati neku vrstu kontrole ili se zaštititi u budućnosti. Kada si dopustite te misli, dajete si i prostor da ih obradite.

Jednom kad stvari obradite, možete ih i prihvatiti. Neki misle da prihvaćanje znači predaju ili odobravanje onoga što se dogodilo. No, tek kroz priznavanje situacije učimo koliko je loše za nas da se i dalje držimo prošlosti. Taj dio može biti izrazito bolan jer je teško pustiti stvari do kojih nam je stalo.

Ponekad, da bi izbjegli tu bol, ljudi pokušavaju selektivno pamtiti samo loše strane veze. Mislimo da će nam fokusiranje na to koliko je netko bio grozan pomoći da ga prebolimo. Postanemo opsjednuti načinom na koji je ta osoba žvakala ili onim jednim parfemom koji mrzite. Ni to nije nužno korisno.

Pravi završetak dolazi samo iz iskrenosti, jer ono što pokušate potisnuti vjerojatno će se vratiti kasnije, kad se najmanje nadate.

"Možemo se sjećati onoga što je bilo značajno i što nam nedostaje, a istovremeno iskreno sagledati što nas je povrijedilo, što nije funkcioniralo i što bismo mogli učiniti drugačije u budućnosti", kaže Phillips. "Nešto je moglo biti važno, a da je svejedno moralo završiti".

Proces koji se odvija

Najoštrija istina o emocionalnom završetku jest da on nije ništa specifično, što je vjerojatno razlog zašto mnogi misle da ne postoji. Iako volimo vjerovati da se krije u riječima zadnjeg razgovora ili u seksu nakon prekida, to nije jedan izolirani događaj.

Ne postoji ciljna crta koju prijeđete i odjednom imate taj završetak. To je proces koji se odvija polako, s vremenom, dok vi živite svoj život. Ponekad vas razgovori mogu brže pogurati prema tome, ali to je zapravo nešto što ćete s vremenom jednostavno imati, čak i ako i dalje postoje stvari oko vašeg prekida s kojima se ne slažete ili ih ne razumijete.

"Za emocionalni završetak nije nužno dobiti odgovore na sva pitanja", zaključuje Phillips. "Možemo jednostavno odlučiti da ta neodgovorena pitanja više ne određuju što će se dogoditi sljedeće".