Foto: 123rf

"ZAMOLILA sam je da mi oprosti, pomazila je zadnji put i zaplakala", kaže 90-godišnja ruska biologinja Adilja Kotovska, prisjećajući se dana kada je mješanka Lajka postala prva životinja u svemiru.

Sovjetski Savez lansirao je Lajku u svemir u satelitu Sputnjik 2 prije 60 godina, 3. studenoga 1957. Samo mjesec prije SSSR je u svemir poslao prvi satelit uopće, Sputnjik 1.

Lajka je u letjelici preživjela nekoliko sati, obletjevši Zemlju prije toga devet puta.

"Tih devet kruženja oko Zemlje učinilo je Lajku prvim svjetskim kozmonautom. Žrtvovana je zbog uspjeha budućih svemirskih misija", kaže Kotovska, ponosna na svoju pionirsku ulogu u radu s prvim životinjama u svemiru.

Lajkino putovanje je za sovjetskog lidera Nikitu Hruščova bila još jedna pobjeda u svemirskoj utrci s Amerikancima.

U odlično tempiranom propagandnom poduhvatu, lansiranje Lajke zbilo se četiri dana prije 40. godišnjice proslave Oktobarske revolucije.

"Nekoliko je pasa prije Lajke bilo lansirano na kratke podorbitalne letove koji su trajali nekoliko minuta kako bi se provjerilo može li se preživjeti u bestežinskom stanju", rekla je Kotovska.

Kako bi se psi prilagodili putovanju u kapsuli dugoj samo 80 centimetara, Kotovska ih je postupno premještala u sve manje kaveze.

Pseći kandidati provodili su vrijeme u centrifugi, simulatoru gravitacijskih sila koje se stvore u trenutku lansiranja, a izlagalo ih se i sličnim razinama buke.

Lajka je bila mješanka, pronađena na ulici u Moskvi, stara oko tri godine i teška šest kilograma.

Let bez povratka

"Birali smo samo ženke jer one ne trebaju dignuti nogu dok uriniraju, što znači da im treba manje prostora nego mužjacima. A lutalice smo birali jer ih je bilo više i bile su manje zahtjevne", kaže Kotovska.

Psi su zbog publiciteta trebali biti fotogenični i davala su im se pamtljiva imena. Lajkino ime, naravno, dolazi od 'lajanja'. Ona je izabrana za prvi let jer je bila pametna i poslušna.

"Naravno da smo znali da će uginuti na letu jer u ono doba nije bilo načina da je vratimo natrag", rekla je Kotovska.

Sputnjik 2 lansiran je u 5.30 ujutro po moskovskom vremenu iz Kazahstana, mjesta na kojem će se kasnije razviti kozomodrom Bajkonur.

"Isprva je sve bilo u redu. Naravno, tijekom lansiranja Lajkino srce jako je ubrzalo, ali nakon tri sata puls se vratio u normalu", priča Kotovska.

Iznenada, tijekom devetog kruženja oko Zemlje, temperatura u kapsuli počela je rasti i dosegla je 40 stupnjeva Celzija. Izolacija od Sunčevih zraka nije bila dovoljno dobra. Znanstvenici su se nadali kako bi Lajka mogla preživjeti osam do deset dana, ali uginula je od dehidracije nakon nekoliko sati.

Sovjetski radio je bez obzira na to danima izvještavao kako je Lajka dobro. Službena verzija glasila je da je Lajka uginula od otrova koji joj je podmetnut u hranu kako bi je se poštedjelo bolne smrti pri povratku u Zemljinu atmosferu. Moskva se te izmišljotine držala još godinama.

Satelit s Lajkinim ostacima izgorio je u atmosferi pet mjeseci kasnije, 14. travnja 1958., negdje iznad Antila.

Jedan od vodećih znanstvenika koji je radio na toj misiji, Oleg Gazenko, na tiskovnoj konferenciji koncem 90-ih godina, izrazio je žaljenje zbog Lajkine smrti. "Što više vremena prolazi, više mi je žao. Nismo to trebali napraviti. Od tog leta nismo naučili dovoljno da bismo opravdali smrt psa."

Prve životinje koje su lansirane u svemir i vratile se žive bile su mješanke Belka i Strelka u satelitu Sputnjik 5, u kolovozu 1960.

Uspjeh te misije uvjerio je sovjetske vlasti da krenu u najriskantniju misiju - slanje prvog čovjeka u svemir. U travnju 1961., tri i pol godine poslije Lajke, to je postao Jurij Gagarin.